Književno Regionalno Okupljanje Koje Otklanja Dosadu i Letargiju ili jednostavno krokodil festival je koji, između ostalog, predstavlja pisce iz okolnih država čije knjige objavljuju srpski izdavači. Ovog petka u Beogradu će početi 10. krokodil. Svaki od njegovih učesnika iz regiona ima i ovdašnjeg izdavača i ovdašnju publiku. Na primer: knjige zagrebačke spisateljice Slavenke Drakulić su u Beogradu objavili "Rende" i "Samizdat", Dubravke Ugrešić – "Booka", Vedrane Rudan – "Rende" i "Laguna", i Borisa Dežulovića – "Rende", bosanski pisac Abdulah Sidran je autor beogradskog "Službenog glasnika", pesme Mostarca Marka Tomaša objavljuju "Lom" i "Kontrast", beogradski izdavač Rumene Bužarovske iz Makedonije je "Booka", i tako dalje.

Reizdavanje naslova iz regiona je već ustaljena pojava među ovdašnjim izdavačima. Slađana Novaković, vlasnica i urednica izdavačke kuće "Rende", koja je na Balkanu uvela ovu praksu, kaže da je "Rende" osnovala 2000. godine upravo "sa željom, verom i ubeđenjem da knjige najbrže mogu da povežu pokidane veze između naroda u novouspostavljenim državama posle raspada SFRJ, da mogu da učine da ljudi budu tolerantniji jedni prema drugima u svakom aspektu života, da imaju moć da nas naprave boljima nego što jesmo. Namera nam je bila da prokrčimo put budućim generacijama i da izdavanje regionalnih pisaca postane izdavački i literarni standard. Čini mi se da smo to uglavnom ostvarili", kaže Slađana Novaković. Do danas, "Rende" je objavilo dela autora koji su se u međuvremenu potvrdili kao književni autoriteti u regionu – Dževdet Bajraj, Vedrana Rudan, Miljenko Jergović, Aleksandar Hemon, Ante Tomić, Tatjana Gromača, Goran Vojnović, Ivančica Đerić, Emir Imamović Pirke, Ivana Simić Bodrožić, Muharem Bazdulj, Renato Baretić, Boro Radaković, Drago Glamuzina, Vojislav Pejović, Slavenka Drakulić, Boris Dežulović, Aleš Čar…

Saradnja među izdavačima u regionu nije prestajala ni u najturbulentijim vremenima, naglašava Aleksandra Rašić, direktorka i urednica Književne radionice Rašić: "Čak i devedesetih smo se sretali jednom ili nekoliko puta godišnje u Beogradu i Zagrebu, a onda u Frankfurtu na Sajmu knjiga. Danas jedni drugima šaljemo knjige elektronski, i čak se i privatno družimo." Slađana Novaković naglašava da tokom proteklih 18 godina "Rende" i pored svih teškoća nije promenilo kriterijume i da uređivačka politika kuće nije podlegla ni kompromisima ni trendovima. "I danas, kao i na početku, borimo se, nažalost i sa problemima koji nemaju nikakve veze sa kreativnim aspektom izdavaštva. Prvih godina borili smo se za plasman naših autora i njihovih naslova, njihovu prisutnost, prihvaćenost i vidljivost na srpskoj kulturnoj sceni. Teškoće sam pravdala ratovima, neznanjem, nerazumevanjem. Danas se, između ostalog, borimo i sa knjižarskim rabatima koji su sumanuto visoki, koji su iz godine u godinu sve viši i neretko iznose i 55 odsto. To je, dakle, faktor koji izdavača ozbiljno sputava i frustrira, a istovremeno ograničava napredak i rast izdavačke kuće".

Od svih regionalnih pisaca, na srpskom tržištu prednjače hrvatski autori. Objavljuju ih "Rende", "BOOK-a", Književna radionica Rašić, "Laguna", "LOM", "Arhipelag", "Službeni glasnik"… Cene knjiga srpskih izdavača su znatno niže od cena knjiga koje se objavljuju Hrvatskoj, što je tamošnje autore učinilo dostupnim našim čitaocima. Takođe, troškovi izvoza knjiga iz Hrvatske su veliki, kao i troškovi izdavanja knjige. Ovo poslednje objašnjava zašto se u hrvatskim knjižarama nalazi mali broj naslova srpskih autora, a među njima su, na primer, David Albahari, Srđan Tešin, Marko Vidojković, Srđan Valjarević, Dragan Velikić, Svetislav Basara, Nikola Bertolino… "Srpski pisci u Hrvatskoj nisu popularni onoliko koliko su hrvatski pisci popularni među našim čitaocima, moguće baš zato i što su nedovoljno prisutni", ocenjuje Aleksandra Rašić. "Osim pomenute visoke cene izdavanja knjiga, druga važna prepreka je činjenica da hrvatskim čitaocima srpske knjige nisu skupe, pa se lako mogu naručiti iz Srbije. Zbog istog razloga hrvatski izdavači retko doštampavaju reizdate knjige – zna se da je jeftinije naručiti knjigu iz Srbije ili BiH i samo platiti poštarinu." Aleksandra Rašić naglašava da se reizdane knjige ne kroatizuju i ne posrbljuju. "Našoj publici je potpuno svejedno da li je knjiga štampana ijekavicom ili ekavicom. To su ljudi koji vole lepu reč i fin književni izraz, vole da čitaju i knjige kupuju zbog sadržaja – jote i narečja su na poslednjem mestu, ako su uopšte i kriterijum. Romani Kristiana Novaka Ciganin, ali najljepši i Črna mati zemla, koje smo nedavno objavili, delom su na kajkavskom narečju, a evo, odlično se prodaju."

Srpski izdavači jedino ne sarađuju sa kolegama iz Crne Gore, dok oni uveliko objavljuju srpske autore i izvoze ih u zemlje regiona. Nakon hrvatskih, kod nas su najzastupljenija reizdanja autora iz BiH, izdvojićemo samo Elvedina Nezirevića, "Laguninog" autora. Dešava se i da u poneku beogradsku izdavačku kuću stigne naslov autora iz Makedonije: Rumena Bužarovska u "Booku", Igor Isakovski u Književnu radionicu Rašić, Venko Andonovski u "Arhipelag", Sašo Dimoski u "Lagunu"… Najmanje se objavljuju knjige slovenačkih autora, na primer "Laguna" je objavila roman Jurija Hudolina, a "Geopoetika" priče Andreja Blatnika. Izdavači objašnjavaju da je mali broj slovenačkih i makedonskih izdanja posledica činjenice da je sa ovih jezika potreban prevod, a subvencije Evropske mreže za književnost Traduki su jedino na šta se mogu osloniti.

Tiraži štampanih reizdanja u Srbiji kreću se između 300 i 500 primeraka. Aleksandra Rašić podseća da sa razvojem digitalnih tehnologija štampani tiraž više nije indikator čitanosti, jer sve više ljudi kupuje i čita elektronske knjige.

Osim krokodil-a, u Srbiji se održava više književnih okupljanja čiji su učesnici pisci iz regiona: festival kratke priče "Kikinda Short", festival "Na pola puta" u Užicu, Beogradski festival evropske književnosti, festival poezije i knjige "Trgni se! Poezija!" u Beogradu, a pre svega – Beogradski sajam knjiga. "Koliko god ga kritikovali zbog svega i svačega, Sajam i dalje ima auru najvećeg književnog dešavanja u granicama onoga što se nekada zvalo SFRJ", smatra Rašićeva. Ona primećuje i da Srbija ima očuvano zdravo čitalačko jezgro i da srpska publika prati dešavanja na regionalnoj književnoj sceni. "Vidim to ne samo po interesovanju za naslove koje izdajemo, već i po radoznalosti čitalaca za autore koji su im verovatno bili nepoznati pre nego što su dobili neku od književnih nagrada koje se dodeljuju u regionu. Međutim, književne nagrade nisu bitan kriterijum prilikom odlučivanja da li da objavim neku knjigu ili ne. Na primer, bilo mi je vrlo važno da objavim roman Uglik na suncu hrvatskog autora Ivana Vidaka, bez obzira što je vrlo moguće da do tada ovde niko nije čuo za njega." Uostalom, to i jeste posao izdavača.