Vojska Srbije

Foto: Sava Radovanović /Tanjug

Borba za radnička prava vojnika

Sindikalna borba pripadnika Vojske Srbije i zaposlenih u sistemu odbrane Srbije preti da preraste u borbu za ostvarivanje prava zaboravljenih, pomalo zanemarenu aktivnost i to baš u vreme kada se govori o budžetu za narednu godinu

Šta znaju građani Srbije danas o tome kako im izgleda vojska koja je u svojoj tradiciji uvek predstavljala oličenje hrabrosti, čestitosti i uopšte najboljih vrlina koje mogu da krase čoveka spremnog da za odbranu zemlje da i život svoj? I kako im izgleda kada čuju da će vojska "da štrajkuje" zbog malih plata i loših uslova u kojima žive oni koji nose njenu uniformu?

Verovatno je malo koga briga, i to iz najmanje dva razloga: prvo, vojska više nije narodna, nije nešto što dotiče svaku kuću u Srbiji jer je biti vojnik čast i obaveza, i drugo – retko gde su mogli da čuju da će se to desiti jer su mediji dosta uzdržani u izveštavanju o bilo kakvom protestu u Srbiji, a naročito o najavljenom iz redova onih koji nikada to nisu radili.

S druge strane, i ono što se danas može znati o pripadnicima Vojske Srbije građani mogu da "vide" ako gledaju film i seriju Vojna Akademija ili ako jednom godišnje prate svečanu paradu u čast nove generacije akademaca: dakle, nema više uvida u život u kasarni, nema više momačkih priča iz vojske, legendi o pasulju, lošim čizmama, drugovima do groba ili smrzavanju na straži. Danas, jer vojnika nema dovoljno, stražu daju podoficiri i oficiri, kako to za "Vreme" objašnjava predstavnik Vojnog sindikata Novica Antić.

"Nije u redu da čistačice u EPS-u imaju veće plate od zastavnika u Vojsci Srbije koji radi dvadeset godina", kaže Antić i dodaje da mu nije jasno da li Vlada Srbije određuje kako će se trošiti novac iz budžeta ili MMF.

Tako je lepu sliku iz serije i sa snimaka parade kad akademci polažu zakletvu i ulaze "u garnizone" obučeni u savršeno skrojene uniforme, sa oficirskim rukavicama i šapkama koje lete u vazduh, zamenila realnost u kojoj profesionalni vojnici rade za tridesetak hiljada dinara mesečno, odvojeni od porodica i u nemogućnosti da sebi priušte život dostojan čoveka, kako se to obično kaže. Srpski vojnik je danas loše plaćeni profesionalac, nema dovoljno kvalitetne opreme, slabo obučen i obuven i bez dovoljno novca da se prehrani. Tako kažu u Vojnom sindikatu.

Da li će sindikat ispuniti svoju nameru i organizovati protest pripadnika Vojske Srbije i da li će se odlučiti na oblik iskazivanja nezadovoljstva svojim statusom na način koji do sada nije bio primenjen u oružanim snagama, ostalo je da se vidi i posle sastanka koji su Antić i njegove kolege iz sindikata imale sa ministrom Zoranom Đorđevićem u utorak, 22. novembra 2016. godine.

"Ostalo je da Ministarstvo do petka, 25. novembra, potvrdi napismeno ono što smo dogovorili pa ćemo razmatrati otkazivanje protesta. Ako se to ne dogodi, protesta će biti", kaže Antić.

KAP I ČAŠA

Od trenutka kada je sredinom novembra najavljen protest pripadnika Vojske Srbije, vlada se trudila da iskaže jasan stav o tome da je svesna njihovih potreba, ali da, osim najavljenog povećanja plata za sve zaposlene u javnom sektoru dogovorenog na sastancima sa MMF-om, nema prostora za veće povećanje plata.

Vojni sindikat, inače formiran pre godinu i po dana, osetio je da je dobar trenutak da izađe u javnost i pred Vladu sa svojim zahtevima koji se svode na tri grupe problema: traži se usklađivanje osnovice za obračun plata profesionalnih pripadnika vojske sa zakonskim minimumom (ili da se plate dovedu na nivo pre smanjenja 2014), obustavljanje reforme vojnog zdravstva i sprečavanje gašenja VMA, te stvaranje uslova za sindikalno delovanje u sistemu odbrane.

Prvi zahtev konkretno znači da se osnovica za obračun plate vrati na vrednost od nešto preko 26.000 dinara, koliko je iznosila do 2014. kada je Vlada pokrenula "mere štednje". Danas je ta osnovica na nivou od oko 24.000 dinara, prema podacima sindikata. U sindikatu kažu i da je Vlada ove jeseni bez ikakvih konsultacija donela novi pravilnik o platama i naknadi putnih troškova kojim je omogućeno da najavljeno povećanje u visini od 5 odsto bude izigrano.

"Oni mogu da ti premeštanjem na drugo radno mesto zapravo umanje platu i mi smo tražili pisane garancije ministra da će se od toga odustati", navodi Antić.

Na sastanku u utorak, 22. novembra 2016. godine, dogovoreno je da se primena ovog pravilnika prolongira do 2018. godine, ali sindikalci žele da se donese odluka o tome u Vladi, jer obećanjima ne veruju. Oni kažu da je ministar Đorđević bio spreman da im izađe u susret, međutim, da bez pisane odluke oni neće promeniti svoju nameru. U sindikatu takođe veruju i da prostora za povećanje plata u vojsci ima, jer država izdvaja značajan novac za sistem odbrane, oko 1,2 odsto BDP-a na godišnjem nivou.

Antić kaže da bi uštedama na neki drugim stvarima u sistemu mogao da se obezbedi novac za povećanje plata, odnosno vraćanje osnove za obračun na nivo koji je postojao do pre dve godine. S druge strane, iz Vlade je više puta ponavljano da za takvo nešto nema mesta jer je i ovo povećanje jedva dogovoreno sa MMF-om i da ista pravila važe za sve koji platu primaju iz budžeta Srbije.

"Nama je jasno da je glavni čovek ministar finansija Dušan Vujević. On je i izdao uputstva za sastavljanje budžeta, ali verujemo da na drugim računima mogu da se naprave uštede i da se onda taj novac usmeri ka platama zaposlenih u Vojsci Srbije", kaže Antić.

Takođe tvrdi i da se u vojsci mnogo novca troši na plaćanje robe i usluga po nerazumno visokim cenama i da bi u toj oblasti morala da se napravi neka promena. Antić navodi da vojska plaća, na primer, sirovinu od grožđa po 340 dinara, a ona je oko 80 dinara na tržištu; da se godišnje plati za razne odštete preko 70 miliona dinara, a da bi polisa osiguranja za čitavu vojsku bila oko 20 miliona dinara…

Pored toga, sindikalci su zabrinuti za budućnost Vojno-medicinske akademije i traže da se njen rad unapredi, a ne da se smanjuje broj ležaja u ovoj zdravstvenoj instituciji i da se ne zatvaraju odeljenja koja služe za lečenje pripadnika vojske i njihovih familija.

"Plašimo se", kaže Antić, "da najavljena reorganizacija rada ove ustanove znači njeno odvajanje iz sistema Vojske Srbije i pretvaranje u nekakav novi Klinički centar, kako to stoji u Beloj knjizi SNS-a. Pa oni najavljuju da će ukinuti 350 ležaja, a to je kao da se zatvori ceo KC Bežanijska kosa."

GOLJE ILI VITEZOVI

U danima kada tabloidi sporadično govore o dolasku najmodernijeg naoružanja iz Rusije u Srbiju, na poklon, da bi se na Balkanu zaustavilo pogubno delovanje NATO snaga i njihovih plaćenika, najava protesta srpske vojske ogolila je stvar do kraja i pokazuje da se ova nekada "država u državi" bori za puko preživljavanje uprkos tome što građani svake godine daju za nju značajan novac.

Na stranu priče o tome kako se danas prvi put beleže samoubistva pripadnika vojske, jer ljudi nisu u stanju da otplate kredite i prehrane svoje porodice – činjenica je da ljudi koji su odabrali da se profesionalno bave odbranom Srbije žive na niskom nivou i bez perspektive da će se ta situacija promeniti. Njih su utopili u isti koš sa svim drugim "birokratama" u zemlji i sada se o visini njihovih plata dogovara sa MMF-om i drugim finansijskim institucijama, što ne prija i na neki način umanjuje važnost oružanih snaga.

Za razliku od perioda kada je bilo pitanje prestiža nositi uniformu, današnja srpska polureformisana vojska, koja i dalje čeka ruske raketne sisteme, ali u uniformama sa NATO šarama, sindikalno se organizuje i pokušava da metodama civilne radničke borbe ostvari svoja prava sećajući se davnih dana i privilegija koje su imali svi oni koji su marširali ispod srpske ili jugoslovenske zastave.

I još nešto: bore se za svoje mesto u budžetu Srbije i, ako žele da prežive, moraju više da razmišljaju o kolektivnom ugovoru nego o opasnostima koje mogu da ih zadese na granici ili u borbi sa prirodnim nepogodama. Vojska je, izgleda, na tržištu i ne snalazi se najbolje, pa možda ovo sindikalno udruživanje i aktivnost povrati nešto od poljuljanog ugleda i samopouzdanja.

Iz istog broja

Intervju – Gordana Stevanović, zamenica zaštitnika građana za prava deteta i rodnu ravnopravnost

Bez jakog odgovora na nasilje

J. Gligorijević

Najava osnivanja Demografskog saveta

Ima da nas nema

Sanja Šojić

Evropske integracije Srbije (17)

Na braniku zajedničkog tržišta

D. Anastasijević

O doktoratu Slobodana Beljanskog

Nastavak sage

Tatjana Tagirov

Politički život

Gospodari parlamentarnog terora

Radmilo Marković

Istraživanje NSPM – Predsednički izbori

Nekoliko »ali« sreću kvari

Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM

Slučaj Juvitana

Teorija, laboratorije i praksa

Zoran Majdin

Divlja gradnja u Novom Pazaru

Tamni vilajet Aleksandra Vučića

Jelena Jorgačević

Portret savremenika – Marijan Rističević

Čovek koji je dosegnuo dno

Tamara Skrozza

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu