Po onome što je Ministarstvo pravde Srbije podnijelo kao prijedlog, a glasačka mašina Skupštine Srbije izglasala nakon rasprave u, već uobičajeno, hitnom postupku – o notarskim tarifama je, naime, riječ – ispada da smo bogatiji u prvom redu od Hrvatske, a bome i od Češke, koja je od Hrvatske čak jeftinija. Jedan notarski bod u Hrvatskoj košta negdje oko 1,6 eura, u Srbiji oko 1,5 eura. U Hrvatskoj je plaća barem duplo veća od (prenapuhanog prosjeka) one u Srbiji, o Češkoj da i ne govorimo.

Doljepotpisana se sjeća vremena kad je ovjera potpisa kod notara – a oni u Hrvatskoj će upravo proslaviti 20 godina postojanja u novijoj povijesti (jer su postojali i tamo, a i u Srbiji, i ona je posljednja zemlja koja ponovo vraća tu profesiju) – koštala 16 kuna; bilo je to oko dva eura, sve sa PDV-om, koji je u tim vremenima bio 18 posto. Danas je cijena viša: uz 25 posto općeg PDV-a, cijena ovjere potpisa je oko šest eura, za razliku od Češke gdje je cijena oko euro i pol.

Da se razumijemo: javni bilježnici, odnosno notari, dio su tradicije našeg regionalnog prostora. Socijalističke države su ih ukinule i vraćaju se ponovo nakon pada Berlinskog zida, neke prije, neke kasnije; Srbija najkasnije. To je još jedna služba na raspolaganju građanima i poduzećima da lakše, brže i efikasnije obave ono što moraju da bi zadovoljili državna i ina pravila, što života, što poslovanja. Mi ovdašnji smo zakone donijeli, ali je – kao i obično – njihova provedba u stvarnost malo zaostajala. Tek 2012. godine smo krenuli, iako smo Zakon o javnom bilježništvu već imali, u javnobilježničke ispite. Kao i uvijek kod tih sistemskih zakona, umiješala se politika, pa su do danas nosioci vlasti mijenjali pravila: od komisija, do pravilnika o polaganjima tih ispita. Ništa novo: ispalo je da je posljednja komisija najviše njih propustila "kroz sito i rešeto" (moto prve ispitne komisije), da su oni bili i najzastupljeniji u imenovanjima. Pisali smo o tome u nekoliko prošlih brojeva "Vremena". No, nije o tome riječ: čak i oni neizabrani za notare, iz prvih i strožih ispitnih rokova za notare, nisu u svojim protestnim istupima u pitanje doveli (većinu) svoje kolege koji su imenovani za nosioce te funkcije, naprotiv.

TAKSE, NAKNADE I BURE BEZ DNA: Trenutna situacija je da imamo: Javnobilježničku komoru obrazovanu mimo zakonskih normi (trebalo je njih 100 da bude imenovano, pa da osnuju komoru i izaberu vođstvo, a tek ih je 94); notare – njih imenovane – koji su bili prinuđeni da bez valjane pripreme počnu s poslom 1. septembra (istoga jutra je po hitnom postupku stupilo na snagu nekoliko zakonskih akata, od izvršne vlasti nezavisne, Skupštine Srbije), kao i sudove koji, usporedo s javnim bilježnicima, imaju još šest mjeseci da ovjeravaju i potpise i ugovore i još štošta. Nakon toga, ne zna se, jer je dosad tek nešto više od 180 kandidata položilo notarski ispit, a Srbiji treba njih gotovo 400. Pritom, neki veći gradovi u unutrašnjosti – jer nije sve u Beogradu, Novom Sadu i Nišu – notare u ovoj "prvoj rundi" još nemaju, a kad će – ne zna se…

Na trenutak ću se vratiti ličnom utisku: poznajem barem dvije osobe koje su u ovom prvom krugu imenovane za notare, imaju apsolutno sve kvalifikacije za to: jedna od njih je bila advokat, druga stručni suradnik u jednom od viših sudova; dakle, nije sve baš bilo politički (poznajem i najmanje dvije koje nisu imenovane, usput). Pritom, oba ta kandidata potom imenovana, kao i svi ostali u ukupnom broju od 94, danas su u velikom problemu zbog nepripremljenosti tog nekog "prelaznog perioda" kojega je slabašna opozicija u Skupštini Srbije tražila, a na što se vladajuća glasačka mašinerija oglušila. Išli su budući notari na praksu u susjedne države u kojima je cijela notarska stvar već odavno "zaživjela", sve o svom trošku i svom vremenu (žrtvujući i godišnji odmor, usprkos stresu zbog neodgovorne države), sve ne bi li se posve pripremili za taj čuveni "po hitnom postupku" izglasani 1. septembar, kad su startali sa radom. I ne samo to: odmah ih je država Srbija "zaklala" s nametom na obavezni državni grb koji ih košta 45.000 dinara, a da još ni dinar nisu zaradili.

Čitajući nove zakonske odredbe o notarskim naknadama, sasvim je jasno da će građane cijela priča koštati više no ranije, iako u svemu tome nikad nije bilo reda. Jer, općine koje su dosad radile raznorazne ovjere, same su pravile svoje cjenovnike, koji su bili vrlo različiti, čak bez razmjera s općinskim prosjekom plaća. Kad je o sudovima riječ, može se naći neka veza između cijena ovjera ovog i onog, od potpisa do ugovora o prodaji nekretnina i ostaloga, ali i to je ovisilo o lokalnim i gradskim proračunima. Činjenica je i to da do danas nismo saznali gdje sve te takse od ugovora ovjerenih u sudovima odlaze: nešto državi, nešto općini, nešto sudovima, ali je činjenica i to da se ama baš ništa nije odrazilo na bolji rad zaposlenih u sudovima i tužilaštvima. Naprotiv, ta "kasta" pomoćnička – i sasvim specifična, da se razumijemo, oni moraju znati pravila zanata i nisu tek obični administrativni radnici – i dalje je u sve većim problemima i (ne)zakonskim džepovima u koje ih nadležni trpaju. Uostalom, za to valja pitati šeficu Sindikata pravosuđa Slađanku Milošević, štošta bi ona imala za reći, ama ju nitko ne pita.

NOTARSKI MONOPOL I ADVOKATURA: Osim sumnjivog procesa imenovanja notara – za koji ne snose odgovornost imenovani, no Ministarstvo pravde, da još jednom podsjetimo – koji će, kako je najavljeno, završiti pred Ustavnim sudom, tu je još i jedan ustavni problem. Za promet nekretninama, monopol je – voljom zakonodavca, one iste Skupštine Srbije, koja slijepo slijedi volju Vlade Aleksandra Vučića i njegove (ajde, i Selakovićeve) hitne postupke – propisan za notare, mimo ustavnih pravila o advokaturi. Ta je profesija, advokatura naime, oduvijek bila simbol – pa i u najgorim vremenima – građanskih sloboda, uvijek smo mogli izabrati advokata kojem vjerujemo da nas brani od sumanutih optužbi da smo možda protiv aktualnog režima, ali i onoga kojem smo mogli povjeriti prodaju svoje imovine ili vrijedne kineske vaze, sasvim svejedno.

Sada je to drugačije: ubuduće će svaki ugovor o trgovini nekretninama morati imati formu tzv. javnobilježničkog zapisa. To, u najkraćem, znači ovo: bez obzira na to što imate svog advokata, koji će vam napraviti ugovor, taj ugovor mora provjeriti javni bilježnik ili vam taj ugovor mora baš on napraviti. Advokat vam se tu pojavljuje kao suvišni trošak: ako platite njega, morat ćete platiti i bilježnika, a ovaj drugi se jedini i računa. Iz Ministarstva pravde Srbije lakonski kažu: manji su vam troškovi ako vam notar napravi i ugovor, ne treba vam advokat, pa ste automatski smanjili i troškove!

Idemo redom: ako je advokatura, kao i notarijat, ustavna kategorija, nema mogućnosti da jednima, nauštrb drugih, daju monopol, a upravo se to dogodilo sa upravo usvojenim propisima. Kojima, naime, advokaturi oduzimaju pravo da sa klijentima prave ugovore o kupoprodaji nepokretnina, već to ekskluzivno dodjeljuju notarima. Na stranu i to što notara nema dovoljno, što sistem još nije uspostavljen, što je cijela stvar skuplja od notarskog 1. septembra no ranije, kad se sve moglo završiti s advokatom i sudskom ovjerom. Tu je i pitanje tko će vam provjeriti status nekretnine, njene eventualne opterećenosti hipotekom ili dugovima, raznim preprodajama… Advokati su to provjeravali, notari bi trebali, ali što da notari rade ako nikakve pouzdane baze podataka i dalje nema? Advokate ste plaćali da vršljaju po arhivama i ugovorima, notari za to – bez baze podataka – nemaju ni najmanju osnovu, i gdje smo onda? U situaciji: platimo duplo, za nepouzdani ishod.

OD USTAVNOG SUDA DO STRAZBURA: Predsjednik advokatske komore Beograda Slobodan Šoškić prije nekoliko dana je za "Radio Slobodnu Evropu" uključio u priču i upravo usvojeni zakon o prometu nekretnina, koji je pojedine pravne radnje dodijelio isključivo notarima i ocijenio da se tim najnovijim zakonskim rješenjima narušava Ustav Srbije, najviši pravni akt zemlje. "Ovo rešenje je neustavno, jer ste u jednom segmentu oduzeli advokatima pružanje pravne pomoći, a oni su, po članu 67 Ustava, služba pružanja pravne pomoći. Ne možete vi zakonom ono što je dato opštom ustavnom normom da sada izuzmete od advokature i date isključivo notarima. Time ste, u stvari, narušili ustavni položaj advokature, oduzeli ste im u jednom segmentu pružanje pravne pomoći. Ustav, naime, ne kaže da se pružanje pravne pomoći sastoji samo u tome da branite, samo da zastupate, nego i da sačinjavate ugovore – i to je pravna pomoć. To ste, dakle, sada zakonom uzeli advokatima i dali isključivo notarima uz enormno veliku tarifu. Niste, dakle, ostavili onu soluciju koja bi bila jedino normalna i prihvatljiva, a to je da se nađe rešenje za sačinjavanje ugovora ili kod advokata ili kod notara, čime biste stvorili optimalne uslove da se građani opredele po svom nahođenju. Ja ću podneti inicijativu Ustavnom sudu Srbije da se proceni ustavnost Zakona o prometu nepokretnosti, koji kaže da takve ugovore isključivo sačinjavaju notari", najavio je Šoškić.

Takva praksa, inače, ne postoji – kako rekosmo – u zemljama regije, ma koliko neobaviještena pomoćnica ministra pravde Nela Kuburović u već spomenutoj emisiji pokušavala dokazati suprotno.

I opet imamo istu priču, koja se uklapa u neuspješnu reformu pravosuđa započetu za bivše vlasti (koja je, je li tako, baš za sve kriva), da se dobra ideja otpočetka upropasti. Notari, ovi koji su počeli da rade, ni krivi ni dužni, stavljeni su na oltar politike i zloupotreba. A Ustavni sud, ali i onaj u Strasburu, vjerojatno čeka ove neizabrane, kao i advokate kojima je jedan od segmenta njihovog rada prebačen u nečiji monopol.

Šteta: notari, da im je država omogućila dobar start, mogli su ublažiti mnoge probleme pravosuđa u Srbiji. Ovako, na njih 94-oro je svaljen teret traljave države: niti su se valjano pripremili, niti imaju podršku sistema, niti spoznaju javnosti koliko bi oni, u stvari, za građane mogli biti važni. Šteta, bespovratna šteta.