Svet

Krhko primirje na Sinaju

POROZNA GRANICA: Prelaz Rafah na severu Sinaja i izraelski vojnici ispred osporavanog zida na Zapadnoj obali / fotografije: reuters

Božji i drugi ratnici

Najžešći teroristički napadi na Izrael u poslednje tri godine, izraelska odmazda, civilne žrtve, rakete domaće radinosti, kolateralna šteta, ubistvo egipatskih vojnika, krhko primirje koje ne drži: Najnovija eskalacija na Sinaju i u Pojasu Gaze preti da ugrozi egipatsko-izraelski mirovni sporazum koji je osnova stabilnosti u ovom neuralgičnom delu sveta

Za "Vreme" iz Kaira

Ljudi osvajaju Sinaj ili ga brane još od vremena faraona, brojnih armija Persijanaca, Grka i Aleksandra Velikog, za kojima slede Rimljani, Arapi i krstaši, a zatim Napoleon i napokon Jevreji. Izrael od svog nastanka poručuje arapskim državama i islamistima "… da se grdno varaju ako misle da će da im prepusti Sinaj". Stari zavet kazuje da je Mojsije četrdeset godina predvodio Jevreje kroz Sinajsku pustinju posle njihovog oslobađanja iz egipatskog ropstva, za to vreme mu je sam Gospod dao Deset zapovesti, osnov njihove, ali i hrišćanske i muslimanske vere. Tek posle četiri decenije lutanja im je dozvolio da uđu u "obećanu zemlju" – današnju državu Izrael. Ovih naših dana, na osporavanom Sinaju se ušančila i teroristička organizacija Al kaida, koja deluje i sa jedne i sa druge strane izraelsko-egipatske granice, pa se hvali i da je na svome rabošu zarezala pet puta zaredom rušenje gasovoda kojim egipatski gas ide u Izrael i Jordan.

Al kaidi se pripisuju brojni napadi na policijske stanice širom Sinaja, izgradnja fabrika oružja i bombi, regrutovanje uglavnom Palestinaca, ali i Egipćana. Ona je organizovala i vojnu paradu u prestonici Severnog Sinaja, El Arišu, kada su njeni pripadnici, koji su ispunili četrdeset kamiona, pod oružjem na ulicama ovoga grada demonstrirali silu, a da egipatska vlast pritom nije ni prstom mrdnula. Sinajskom Al kaidom komanduje egipatski doktor Ramzi Moafi, svojevremeno lični lekar Osame bin Ladena i stručnjak za hemijsko oružje. On je 30. januara ove godine umakao iz zatvora u kome je robijao. Usledile su akcije Al kaide i radikalnog krila Palestinaca, sa ciljem, kako tvrde neki analitičari, da se izazove novi egipatsko-izraelski rat. Sve ovo odvijalo se pred nosem egipatske armije i policije, ali i međunarodnih mirovnih trupa MFO (Multinational Force and Observers), koje brinu o egipatsko-izraelskom miru i čija se Severna komanda nalazi u blizini El Ariša.

Kada su aktivnosti Al kaide u Egiptu prevršile meru, u akciju je stupila egipatska armija i počela da goni i ubija doktorove ljude koji beže preko granice i utočište traže u pograničnim delovima izraelske teritorije, odakle su počeli da napadaju civilne objekte, pa i autobuse koji povezuju izraelski Ejlat i egipatsku Tabu. Posle serije terorističkih napada na autobuse, putničke automobile i vojna vozila, pre dve nedelje na jugu Izraela blizu granice sa Egiptom – najkrvavijih u poslednjih tri godine, pri kojima je ubijeno osam a ranjeno više desetina Izraelaca – izraelska armija pokrenula je masivnu akciju protiv radikalnih palestinskih grupa, koje optužuju da stoje iza terorističkih napada. Prema palestinskim podacima u izraelskoj višednevnoj odmazdi prilikom granatiranja je ubijeno 15 ljudi. Izraelski mediji pišu da je "neprijatelj" nakon toga ispalio 33 projektila domaće radinosti na izraelsku teritoriju, pri čemu je poginuo jedan, a povređeno petnaest Izraelaca. U akciji protiv pripadnika palestinskih terorističkih grupa u pograničnoj oblasti iz jednog izraelskog helikoptera ispaljene su i granate koje su na egipatskoj strani ubile petoricu egipatskih vojnika. Dok Izrael govori o "kolateralnoj šteti", Egipat je odmah opozvao svoga ambasadora u Tel Avivu, a u Kairu su ispred izraelske ambasade organizovane velike demonstracije.

IZRAELSKOEGIPATSKA BURA: I dok u Kairu, u kvartu Giza, ispred izraelske ambasade desetine hiljada Egipćana, među kojima su najglasniji Salafisti, demonstriraju zahtevajući oštre mere protiv Izraela, dnevnik na arapskom jeziku objavljuje intervju sa ocem policijskog oficira koga su ubili izraelski vojnici: "Sin me je pozvao telefonom samo nekoliko trenutaka pre nego što je poginuo… Rekao mi je da su izraelski graničari krenuli u napad… Čujem paljbu sa svih strana… I onda je telefon moga sina zaćutao, jer on je bio mrtav." Prvak stranke naserista Samih Ašur poručuje da je proterivanje izraelskoga ambasadora iz Egipta "najmanje što bismo mogli da uradimo kako bismo osvetili ubistvo naših dragih sinova". Oni malo trezveniji apeluju da se sačuva mir pa tako general Seif al-Jazal stišava strasti i kaže: "Ovo što se dogodilo ukazuje na potrebu da Egipat zahteva amandmane na mirovni sporazum sa Izraelom, kako bi se Egipćanima dozvolilo da drže više vojnika na Sinaju, a što im mirovni sporazum iz Kemp Dejvida ne dozvoljava. Egipat, Izrael i Amerika trebao bi da počnu konsultacije o tome." To je bio odgovor na kritike Izraela, da Egipat gubi kontrolu nad svojim delom Sinaja.

U međuvremenu, izraelski ministar odbrane Ehud Barak uputio je izvinjenje Egipćanima i naredio vojsci da povede istragu. A jedan funkcioner iz izraelskog ministarstva odbrane izjavio je da Izrael na mirovni sporazum sa Egiptom gleda kao na "fundamentalni elemenat svoje egzistencije". "Jedna stvar je sasvim sigurna, da u Izraelu nema nikoga ko bi želeo da naudi egipatskom policajcu ili vojniku", rekao je Amos Gilad iz Ministarstva odbrane.

U izveštaju MFO-a o pogibiji petorice egipatskih vojnika, koji prenosi egipatska državna agencija MENA, stoji da je Izrael povredio mirovni sporazum "upadom na egipatsku teritoriju i otvaranjem vatre na Egipćane na njihovoj strani granice".

Egipatska nekada militantna, a sada miroljubiva organizacija Gamaa Islamija poručuje "…da je povlačenje egipatskog ambasadora iz Tel Aviva dobra stvar, ali da to ni izdaleka nije dovoljno". Mnogo oštrije reagovanje stiglo je od strane Muslimanske braće, čiji je predstavnik Mohamed Guzlan izjavio: "A zašto mi ne uradimo istu stvar pa sa vojskom napadnemo Izrael i pobijemo izraelske oficire, isto onako kao što su oni pobili egipatske oficire? Naravno, ne bismo trebali da krenemo u jedan pravi rat…" U Egiptu niko, međutim, ne traži objašnjenje za to da naoružani Palestinci sa egipatske teritorije pokreću terorističke napade na Izrael.

Na Sinaju je pokrenuta "Operacija Orao, kojom egipatska armija pokušava da očisti poluostrvo od pripadnika Al kaide, radikalnih Palestinaca, ali i onih iz drugih islamskih militantnih organizacija. Taj opasni galimatijas preti ne samo unutrašnjoj bezbednosti Egipta već i šire egipatsko-izraelskom miru koji je od suštinskog značaja za ovaj deo sveta. Ovo nije prvi put da se Palestinci igraju sa mirom u Egiptu, koji ih odvajkada pomaže i brani na međunarodnom planu.

U Kairu niko ozbiljan ne veruje da će ova pojedinačna epizoda bitnije uticati na aktuelne odnose Egipta i Palestinaca, kao što se desilo u vreme kada je egipatski predsednik Gamal Abdel Naser iz Egipta oterao vođu Palestinaca Jasera Arafata. Naravno, ako ne dođe do novih incidenata i ne budu pokrenute nove terorističke akcije protiv Izraela sa egipatske teritorije. Strepi se i od toga kakvu bi politiku zvanični Egipat mogao da vodi prema radikalnim palestinskim organizacijama, ako na vlast dođu Muslimanska braća.

Hamas i Fatah

Izraelska vlada i Hamas, koji vlada područjem Gaze, prošle nedelje su se složili da se proglasi primirje. Posle toga ispaljeno je još pet raketa na izraelsku teritoriju. Hamas je nastao kao palestinska, paravojna organizacija proistekla iz organizacije Muslimanska braća, koja se od 2006. godine organizovala i kao politička partija. Njeno rukovodstvo ne priznaje postojanje države Izrael za razliku od druge palestinske organizacije Fatah, koja vlada na Zapadnoj obali, a koja je spremnija na pregovore o priznavanju Izraela pod uslovom da se i Palestina prizna kao država. Palestinci su najavili da će 20. septembra pri Generalnoj skupštini UN-a podneti zahtev da Palestina bude priznata kao država unutar granica iz 1967. godine, koje obuhvataju Zapadnu obalu, Pojas Gaze i istočni Jerusalim.

A. I.

Ko sve tamo puca

U Tel Avivu se polazi od toga da iza najnovijih terorističkih napada na Izrael stoji radikalna grupa Komitet narodnog otpora (PRC), militantne palestinske organizacije koja je stacionirana u Pojasu Gaze. PRC je nastao 2000. godine i u početku nije profilisao neku sopstvenu ideologiju i ciljeve, već je bio neka vrsta prihvatilišta za pripadnike svih mogućih radikalnih grupa, piše u bečkom "Standardu" ekspert za Bliski istok Gudrun Harer. PRC-u su pristupili pripadnici Al Aksa brigada, Islamskog džihada, Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, Hamasa, ali i različitih palestinskih bezbednosnih organizacija. Za osnivača važi Džamal Abu Samhadana, koga je 2006. likvidirala izraelska vojska.

Nedavno preminuli izraelski analitičar Ami Iserof tvrdio je, pre tri godine, da nije jasno da li pojedinci koji pristupaju PRC-u istovremeno ostaju pripadnici svojih matičnih grupa. Jasno je, međutim, da staru ideologiju ostavljaju za sobom, jer im je nedovoljno radikalna ili je napustila oružani obračun, kao u slučaju Fataha. U Izraelu se smatra da je PRC blizak sa šiitskim Hezbolahom u Libanu, koji ga i logistički podržava, što je jedan od kanala koji u Pojasu Gaze koristi Iran. Logoi PRC-a i Hezbolaha su estetski veoma slični.

Armija islama – nije sasvim jasno da li se ona otcepila od PRC-a ili je jedna njegova frakcija – u poslednje vreme je pojačano aktivna u Egiptu. Neki egipatski mediji tvrde da je samo dan pre terorističkih napada u Izraelu Hamas u dogovoru sa vladom u Kairu pokušao da privede jednog od vođa Armije islama. Egipat je tražio od Hamasa da zaustavi infiltraciju radikalnih grupa na njegovoj teritoriji.

U pojasu Gaze su aktivne mnoge radikalne grupe: Vojnici pomoćnika božjih, Armija islamskog zajedništva, Armija nacije itd. Za razliku od Hamasa i njegove lokalne misije – oslobođenje Palestine u njenim istorijskim granicama – te grupe su bliske globalnoj džihadističkoj misiji i Al kaidi. One su se proširile u Gazi od kad je tamo 2007. godine sam zavladao Hamas. U međuvremenu, Hamas nad njima nema pravu kontrolu.

A. I.

Iz istog broja

Rat u Libiji

U ime naroda

Momir Turudić

Meksiko – Rat protiv narko-kartela

Ubicama na ubice

Biljana Vasić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu