Suprotno očekivanom, nema gorega po kritičara kulture nego kad mu se negativne premise ispostave točnima.

Davno zaključivši da Novoserpsku pamet "krase" tri osobine – jedan, da ne znaju čitati, dva, redom operirano od humora, i tri, da im je provincijalizam akutan i svejedući (ima doduše i četvrta, skoro psihoseksualne prirode, reklo bi se – izlemaš ih, a oni dođu po još, svaki put). Eminem iz MZ KG potvrdio mi je sve dok si rek’o keks. Ima u njegovom "finom" pisaniju toliko gluposti da bi se mogla studija napraviti, ali pošto s tom bagažom ne vrijedi ozbiljno, ajmo onda da se bar poigramo još malo, po točkama gornjim.

Izgleda pak da MM nije program kompjutera, nego, tvrdi, stvarna osoba (mada, oprez! – ni replikanti u Blejd Raneru nisu znali da su samo kopije, humanoidi; tako da stvar još nije načistu s našim Eminemom!), pa ćemo mu se obratiti onako kako razumije, čisto da mu probijemo tanku oblandu dvolične civiliziranosti kojom se ogrnuo ko prošupljenim kaputom.

MM, kao i većina njegovih ne zna čitati, ne zna povezati ništa što ne bi teklo tekstualno linearno – baš vala ‘nako kako je naučio od Dobrice i od V.S.-a, pa se kao i svi ignoranti smije onome što ne razumije. Vidiš, to ti se zove kauzalitet, Miloševiću: naravno da ti je nejasno moje pismo, jer da ga znaš pročitati ne bi u životu rekao za V.S.-a da je veliki pisac. I obrnuto. Ovome sasvim prispodobna i stilistika: tamo gdje, po starom retorskom uzusu, lošega pisca i manipulatora reduciram samo na inicijale – "V.S." – ironično, s prezirom – jadni Milošević ne vidi te razlike u registru pa braneći svoga mentora, ponavlja skraćenicu – "V.S. (se bori)". Evo ti pismenosti i stilistističke osjetljivosti prosječnog neoserbskog "komentatora"! Skoro pa ko Dobrica!

Protiv svoje volje ispasti smiješan sasvim pasuje uz sljedeću suprotnost i osobinu: kad Neoserbi pokušaju da budu duhoviti, tu tek nastaje (anti)komedija. Vickasti poput Koštunice (kao ovo s Hagom što Eminem barapski implicira), pokazuje im se, nesvjesno, odmah Točka Tri – to kako vide svijet uopće. Tu se upleo Eminem u vlastite civilizacijske kučine – ko vazda kad se spetljaju dopola neduhovitost a otpola palanaštvo: ne umjevši uzvratiti kako valja na moju igru s njegovim imenom, Eminem veli da me ne bi "za kuma". Ovo je fantastično: pismo piše Miloševiću Miloše i misli naime da čitav svijet (tamo ("daleko"), iza onog tragičnog Konstantinovićevog brda) – nužno ima "kumstva" – te klanovsko-predsocijalne oblike veza.

Tako da sam mu se tu nasmijao – podsmijao mu se – odistinski, pogotovo što: neznalica Milošević – kako i dolikuje – s visine, arogantno, paternalistički, obraća se Jovani Gligorijević i "predlaže joj" da pročita "značenja reči fašizam i totalitarizam".

Ja bih, Miloševiću, pjevao koji ton niže da sam na tvom mjestu – vidim već studente prve godine historije, filozofije i uopće humanistike kako se češu po glavama zbunjeno, nakon što su pročitali da fašizam "nigde na svetu nisu stvorili kulturni i fini ljudi, već primitivci".

Eminem iz MZ KG neće ovdje razumjeti zašto mu se smijemo – i ismijavamo to naivno i zbog toga opasno neznanje, nego ćemo završiti priču i još jednom, jakako nego totalitarno, brate – trockistički – baciti ga, Eminema, na smetište historije, zajedno sa V.S.-om, gdje će se ionako naći obojica, skupa s njihovim duhovnim ocem. Pardon – kumom.