Moj komentar također ne predstavlja glas nijedne institucije nego glas zdravog razuma: g. Jović je bio u savršenoj poziciji da docira stanovnicima pokojnice iz svoje kule bjelokosne na škotskom sveučilištu tijekom rata. Pucnjava je zamrla, mrtvi se više ni ne prebrojavaju, ali sada imamo povratnika g. Jovića koji nam s pozicija savjetnika u uredu hrvatskog Predsjednika soli pamet.

Da pojednostavim: zašto je, po njemu, Jugoslavija morala opstati? Na kojoj osnovi? Tvrdnja da je sama nacionalistička propaganda uvjerila stanovnike Eseferjota da ne mogu živjeti zajedno je bezočna laž jerbo ne unosi u jednadžbu pobijene i ranjene i uništena dobra. Velika većina ljudi NIJE raspoložena za rat ali pogibija brata, kćeri, susjeda ili prijatelja ili prijetnja vlastitom domu su sasma dovoljan razlog za promjenu raspoloženja. Netko je računao na takvo buđenje agresivnih osjećajčića u narodu? Vjerojatno jest ali se ti osjećajčići ne bi razbudili da recimo JNA nije prelazila Dunav kako bi razorila Vukovar.

Nadalje, zalaganje za Jugoslaviju tijekom rata je izravno vodilo u miloševićevsku verziju Jugoslavije a svi znamo kako bi se svi skupa proveli. Naprosto, nije bilo realne snage a ni volje da se obnovi Eseferjot po zamislima g. Jovića.

Jedino bi g. Jović svejedno bez problema u bilo kakvoj Jugoslaviji dobio katedru na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i bio u prilici i dalje prodavati eseferjotsku maglu. Možda to ukazuje na akademsku izvrsnost g. Jovića ali na moralnu baš i ne.

Pametnom dosta.