Dodatno

Jedna karijera

Prva evropska kovačnica

Miljana Radivojević, mlada naučnica rođena u Prokuplju, odavno je srpskoj i svetskoj javnosti postala poznata po svom otkriću da su prvi evropski kovači živeli na našem tlu, odnosno, da je vinčanska kultura najstarija metalurška kultura Evrope.

Miljana smatra da je ovo otkriće najviše doprinelo njenom profesionalnom uspehu. "Kažem ‘otkriće’ jer je taj materijal stajao u muzeju deceniju i po pre no što sam ga odnela na analize", objašnjava Miljana i priseća se trenutka kada je do otkrića došlo: "Profesor i ja smo radili do kasno u laboratoriji, uzimali uzorke sa materijala koji smo doneli sa Belovoda, i on je prvu turu odneo pod mikroskop. Dok je gledao šta se dešava, nasmejao se i rekao mi je da sam jedna veoma, veoma srećna devojka." Upravo tada su pronašli dokaz o proizvodnji metala. "Kasnije, u liftu, dok smo se penjali u kancelarije, pitao me je: ‘I šta kažeš, koji su datumi u pitanju?’, ja mu odgovorih: ‘Između 7200 i 7000 godina.’ On se nasmejao i rekao: ‘Ti znaš da je ovo najstarije na svetu?’ ‘Znam’, odgovorih."

Miljana je sada na drugoj godini doktorata iz oblasti arheometalurgije na UCL Institutu za arheologiju. "Oko mog doktorskog istraživanja čija je tema ‘On the Origins of Metallurgy in Europe: Metal Production in the Vinca culture’, okupila sam međunarodni tim stručnjaka iz oblasti arheoloških nauka i arheološke teorije: prof. Thilo Rehren i Stephen Shennan sa UCL Instituta za arheologiju, prof. Ernst Pernicka sa Univerziteta u Tibingenu i dr Ben Roberts iz Britanskog muzeja. Ova saradnja sada prevazilazi okvire doktorata i nastavlja se u vidu pripreme većih projekata za istraživanje najranijih metalurških aktivnosti na evropskom tlu", objašnjava Miljana.

Čitava stvar je počela dok je bila na osnovnim studijama. Kako kaže, za arheometalurgiju se zainteresovala kada je surfujući po internetu naišla na članak o analizi metalurških aktivnosti u praistoriji Izraela, i poželela da tako nešto uradi sa svojom idejom o ispitivanju početaka metalurgije u vinčanskoj kulturi. Pronašla je podatke o tome gde je istraživanje urađeno i obratila se svom sadašnjem mentoru, profesoru Rehrenu, na Katedri za drevne materijale i tehnologije (Ancient Materials and Technologies) UCL Instituta za arheologiju. Profesoru Rehrenu se dopala ideja i ponudio je Miljani da dođe na univerzitet, kao i deo stipendije koja je bila u okviru programa "Marija Kiri" za mlade istraživače. "Naravno, situacija sa finansijama je bila daleko od idealne, i tog leta 2006. sam uz pomoć prijatelja i familije sakupila drugu polovinu para. Među glavnim finansijerima bili su Fond za mlade talente, Tokio fondacija, Ministarstvo kulture, ‘Planinka’ Kuršumlija, Opština Prokuplje. Sećam se veoma jasno tog perioda, živela sam kod najbolje drugarice u Beogradu, sa jako malo sredstava, i nekih mesec dana pre polaska u London stigla je uplata na moj račun od direktora ‘Planinke’. Iako su to bili jedini novci koje sam tada imala, otišla sam u JAT i kupila kartu za London, u jednom smeru – toliko je bilo sredstava. Tog kasnog avgusta 2006. nisam imala ništa sem karte za London u jednom smeru, ali sam bila jako srećna i pred izgledom da će moj život možda da se promeni zauvek i to nabolje", priseća se Miljana.

Upisala se na master studije, i za uspeh ostvaren na njima kao i u istraživanju dobila je Petrijevu nagradu koju dodeljuje Univerzitet u Londonu. "To je pomoglo u aplikaciji za doktorat, i nalaženju sredstava. Za to sam uzela godinu dana pauze i od kuće radila kampanju. Prof. Rehren je uspeo da za mene dobije grant od britanske vlade, dok je moj zadatak bio da pronađem drugu polovinu (ukupno 45.000 funti). U gotovo bezizlaznim situacijama opet se ukazala pomoć prijatelja iz Exit fondacije, organizacije ‘Evropa nema alternativu’, Kabeze… Medijska kampanja o uspehu istraživanja pomogla je podizanju njegove vidljivosti i olakšan je pristup finansijerima. Beskrajno sam zahvalna celoj ekipi koja je pomogla da se nađu sredstva za studije, sa jednim jedinim interesom: da mi omoguće da sledim svoju strast i ideju o fantastičnom potencijalu 7000 godina stare arheološke kulture u Srbiji", kaže Miljana i dodaje: "Mogu da kažem, iz ove perspektive, da sam bila jako srećna i blagoslovena sa ljudima u svojoj okolini i porodicom koja je uvek snažna podrška. Moj uspeh je i njihov uspeh, jer smo svi zajedno provodili sate i dane osmišljavajući strategiju za nalaženje neverovatne sume novca za kratko vreme."

Za svoj najznačajniji rad smatra "On the Origins of Extractive Metallurgy: New Evidence from Europe", koji je upravo prošao recenziju i prihvaćen je za objavljivanje u "Žurnalu arheoloških nauka" (Journal of Archaeological Science). Uz Miljanu, na njemu su potpisani Thilo Rehren (UCL), Ernst Pernicka (Tibingen), Duško Šljivar (Narodni muzej Beograd), Michael Brauns (Centar za arheometriju, Manhajm) i Dušan Borić (Univerzitet u Kardifu). Oni su u radu izneli teoriju o nastanku metalurgije u Evropi, nezavisno od Bliskog istoka, kao i to da je ideja o selekciji određenog tipa minerala koji se kasnije topi u vinčanskoj kulturi autohtona, i seže do vremena postojanja Lepenskog vira ili Vlasca. Miljana dodaje da su za članak koji su dugo spremali dobili sjajne recenzije i da očekuju da otvori novu debatu u arheologiji kontinenta, i šire.

A zašto bi ovo svima nama trebalo da bude važno? "Živimo u regiji u kojoj se arheološko nasleđe neretko politizuje i koristi kao sredstvo za manipulaciju i izgradnju nacionalnog identiteta. Stoga je ulaganje u arheološka istraživanja i promovisanje naučnog pristupa izučavanja prošlosti jedan od ključeva stabilnosti, ne samo u smislu stišavanju nacionalne mržnje i predrasuda, već i u smislu obrazovanja celokupne nacije. Ovo poslednje ima veliki benefit za generacije koje dolaze, i koje neće rasti u atmosferi mržnje koja seže od srednjeg veka naovamo, već će imati zdrav stav prema prošlosti i važnosti kulturnog nasleđa na našim prostorima, od Lepenskog vira preko Vinče, Rimljana, Slovena i Turaka, do današnjeg dana", kaže Miljana.

Ne planira da menja oblast istraživanja jer je ova kojom se bavi nova i ima velike potencijale za istraživanje raznovrsnih arheoloških materijala. "Kada sam izabrala nauku, imala sam ovu jednu ideju koju pratim već 14 godina. Sa ove pozicije mogu da kažem da sam dobila i više nego što sam očekivala: da se trud isplatio, da su periodi bezizlaza bili zapravo korak napred i da sam zaista srećna sa okruženjem koje sam izgradila. Sa finansijske strane, naravno, arheološka nauka nema previše potencijala, međutim, to je moj izbor i pasija iz koje ću probati da izvučem najbolje. Od isplativijih primena arheoloških istraživanja, budućnost vidim u razvoju kulturnog turizma, interaktivnih muzeja i promovisanju važnosti arheološkog nasleđa u našoj zemlji, i šire", kaže Miljana.

Dodaje da bi volela da se vrati u Srbiju. Naravno, postoji problem finansiranja i uslova rada, ali ona je, čini se, veoma optimistična. Specijalizacija koju je izabrala nije bila moguća u Srbiji, ali bi zato njoj mogla da omogući da kada se vrati u zemlju obučava nove generacije studenata. Tesno sarađuje sa naučnicima u Srbiji – učestvovala je u osnivanju Centra za ispitivanje arheoloških materijala na Filozofskom fakultetu, a sada sa naučnicima iz Srbije učestvuje u nekoliko zajedničkih projekata a u planu je još njih. Konačno, nada se da će nastaviti sa istraživanjem i promovisanjem našeg kulturnog nasleđa u svetu.

Predstavljamo naše naučnike u svetu

IME I PREZIME: Miljana Radivojević

OBRAZOVANJE: Miljana je od 2008. na doktorskim studijama arheometalurgije, na UCL Institutu za arheologiju u Velikoj Britaniji. Tema doktorata je "Poreklo metalurgije u Evropi: Proizvodnja metala u vinčanskoj kulturi, Srbija". Prethodno je studirala u Beogradu na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta.

KARIJERA: Trenutno je na univerzitetu u Edinburgu saradnik na projektu istraživanja u Bogaškeju i Čamlibel Tarlašiju (Turska), a takođe je saradnik i na još nekoliko projekata – na Institutu za arheometalurške studije Univerzitetskog koledža u Londonu, u Centru za ispitivanje arheoloških materijala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, i na projektu arheometalurških istraživanja lokaliteta Pločnik i Belovode Narodnog muzeja u Beogradu.

Tokom osnovnih studija bila je saradnik u Istraživačkoj stanici Petnica, student prodekan na Filozofskom fakultetu, pa student prorektor Univerziteta u Beogradu. Od 2005. do 2008. bila je koordinator Kancelarije za razvoj civilne službe na Univerzitetu u Beogradu, a do danas je učestvovala na još nekoliko istraživačkih projekata.

Autorka je brojnih publikacija i dobitnica više akademskih nagrada – "30 najboljih ispod 30", koju dodeljuje Internacionalna konferencija mladih lidera dijaspore, prestižne Petrijeve nagrada Univerziteta u Londonu, a u Beogradu je 2003. proglašena za studenta generacije na Filozofskom fakultetu. Miljana je i radio-amater, a pohađala je i muzičku školu.

Iz istog broja

Robokup

Ja, fudbaler

M. V

Café Scientifique (3/6)

Alergični na čistoću

Priredila: Jelena Jorgačević

Nauka o fudbalu

Jednačina Mundijala

Skice i tekst: S. Bubnjević

Vreme nauke

Petnaest

S. B

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu