Kolumna

Lisica i ždral

Zlatno doba

Imali smo odlične uslove za "Koriolana", sve jeftino, svi na usluzi, ali tamošnje poglavice su kao deca, uvereni da sve radimo u slavu Srbije stalno dolaze da nam iskažu poštovanje i zahvalnost

Uloga Farkaždina tj. njegove okoline u istoriji svetskog a potom i domaćeg filma

Zlatna godina Farkaždina bila je šezdeset druga, evropski ali i američki sineasti odabrali su pašnjake Vunu (dugouzlazno prvo "u") i Tiganjicu za masovne scene krvoprolića, bratoubilačkih ali i strogo odbrambenih ratova te obračuna koji su imali izrazito klasnu osnovu ("Spartak" i šta ti ja znam).

Film je u Farkaždin ušao na velika vrata, već izgrađeni Dom kulture sa bioskopskom salom samo je čekao elektriku, dakle čim je stigla struja stigao je i bioskop, a samo par godina potom i sami tvorci filma.

Lično sam poznavao profesionalnog dublera i štaviše na Selištu pekao ciglu sa njim

Godine 1962. sniman je jedan, a možda i dva istorijska spektakla "Trojanski rat" i "Ognjem i mačem", sećanja savremenika se tu ne podudaraju baš u dlaku, svakako je to godina u kojoj su Farkaždinci zapostavili poljoprivredu radi filma. Moj komšija Steva Venski zvani Lopataš dublirao je Steva Rivsa prilikom njegovog uranjanja u neki liman ili u samo živo blato, Lopataš je bio krupan, ogrnut u kožuh od ovnujske kože i snimljen s leđa sasvim je lepo odmenio ondašnju zvezdu svetskog filma i prvu nabildovanu personu koju su naše oči videle. Jedan savremenik beleži kakvo je mesto u istoriji filma pripalo njegovim ujacima (tj. ako se negde čuva ono što je u montaži odbačeno): "Neki asistent je statistima objasnio da iako neće svi biti viđeni u bioskopima širom sveta ipak svi imaju obavezu da ubilački nasrću na neprijatelja, da bi ga, ako im se osmehne sreća, smrtno ranili. Ako pak sami osete dušmanski premda gumeni vrh koplja na vratu, mošnicama, stomaku ili u predelu srca neka odigraju shodno svojim umetničkim sposobnostima ropac i neka leže čekajući nailazak saniteta ili lešinara: ‘Ja ozbiljno shvatio ulogu, Sloba Đuđin, trojanski kapetan, isuko mač i pravi se da me ne prepoznaje, dobro, ja gledam da ga spopletem kopljem, on bi da me džagne podgrudi, pogledam levo, a Radica spava! Ja se borim sa Slobom, a brat mi već ubijen, odmara se, uveče ustaje iz mrtvih i polazi po dnevnicu kao i ja i Sloba’."

&

Nismo znali šta su ondašnji političari rekli povodom velikolepne promocije Banata, naših konja, naših zalazaka Sunca, povodom naših utrina i ledina, mogli smo zapeti za oko nekoj turističkoj organizaciji, pa nekoj sekti koja voli da je na otvorenom, mi koji smo imali deset godina bili smo uvereni da tako krupan događaj kakvo je snimanje filma, pa makar neke scene bile dosnimljene u studiju, ne mogu proći bez blagotvornih posledica. Čak i ako bi se sledeći film snimao u Mađarskoj, producenti bi kazali: pustara da, ali zovite statiste iz Banata, kako su se samo dobro pokazali, u žaru bitke, ali i kao pali borci, obavezno nađite kaskadera koji je umesto Stiva Rivsa bio zagnjuren u onu smesu…

Prolazile su godine, stizali su "Topovi sa Navarona", "Taksi za Tobruk" (Šarl Aznavur igra), nisam nikada video filmove snimljene u mom zavičaju, snimljeni su, međutim "Skupljači perja", Beli Bora pazario je perje u Kovačici, Padini, Uzdinu, pa čak i u Idvoru, samo je Farkaždin scenarista svirepo zaobišao. Prepoznali smo obalu Tamiša, pa i rovašene guske koje su preplivale na idvorsku stranu, majku mu, dali smo filmu dušu, svet i kanski žiri videli su naše vrbe, naše topole, naš led po kome je Bekim vukao beživotno telo, gledali su našu izmaglicu i jamure iste kao naše!… Nismo znali reč "promocija", ali mislili smo: ako se nakon "Ognjem i mačem" ništa nije desilo, sad mora da se desi, glumci će kod nas izgraditi vikendice, drugi režiseri takođe će želeti da besplatno snimaju guske, mrtvaljoš i blato, varaždinska "Koka" će nam ponuditi da gajimo njihove guske…

Ništa se ni ovog puta nije desilo, ništa se u Farkaždinu nije promenilo: fu-fuuu-fu, čuju su leti gugutke i čuju se crkvena zvona ista ona koja su zvonila i pre prodora filma.

&

Svi su državnici voleli film, Staljin, Tito, Tadić (za koga je doduše glumac najveće bogatstvo)

I funkcioneri koji se još nisu zapredsedničili takođe su vezani za pokretne slike: ekipu koja u Beogradu snima "Koriolana" posetili su ministar odbrane i ministar policije, ni sad ne znam jesu li došli u odvojene posete ili su novinari, u pomanjkanju vesti zbog Praznika rada, ovu združenu posetu razbili u dve, uglavnom je Šutanovac kazao da mu je izuzetno drago što pomogosmo snimanje filma koji promoviše Srbiju i Ministarstvo odbrane, to mu je bilo malo pa je rekao da film promoviše celu zemlju, Fajnsov prvenac dobar je za Srbiju, a ono što je dobro za Srbiju, dobro je i za Vojsku Srbije, drugim rečima, nema jake Srbije bez jakog Koriolana. Na snimanje je došao i ministar Dačić, umetničko delo traži ne samo celog čoveka nego traži i kompletne oružane snage zemlje, Srbija pre "Koriolana" i ona buduća, posle "Koriolana" neće biti iste, filmadžije nam dakako plaćaju u okv. sv. mogućnosti, ali nama je zarada u drugom planu: mi film vidimo kao promovisanje naše policije i kad sutra neki kriminalac bude odgledao film poželeće da svoju ilegalnu delatnost drži podalje od zemlje koja ima takvu opremu te instruktore koji su i od glumaca načinili specijalce!

A šta, braćo, ako od te promocije ne ispadne ništa?! Farkaždin se poput utopljenika koga voda još jednom izbaci na površinu potkraj XX veka oproštajno pojavio na filmskom platnu, u "Mehanizmu", kao simbol i kao poprište propasti, molim se Svetome Justinu da Srbiju makar ta gorka čaša zaobiđe.

Iz istog broja

Nuspojave

Izvanredni otkaz

Teofil Pančić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu