Mozaik

Ajfelova brana

Gornje Podunavlje

 

Bezdan

Prvo veće naselje na toku Dunava kroz Srbiju dobilo je naziv po jednom dunavskom viru. U dubini, uz obalu, postoji vrtlog "bez-dno", gde dubina reke dostiže 30 do 40 metara. Okolina Bezdana poznata je po velikom broju čardi – u poslednje vreme pravih pansiona, kao i po vikend naseljima Baračka i Kenđija. Nekada, međutim, pažnju je pre svega privlačio muzej Batinske bitke (foto galerija), koja je vođena u novembru 1944. i u kojoj je poginulo približno 40.000 ruskih i jugoslovenskih vojnika. Spomenik posvećen bici nalazi se na hrvatskoj strani reke, tačno "preko puta", dok je na srpskoj izgrađen muzej.


Rezervat

Kompleks ritskih šuma koji čini Regionalni park Gornje Podunavlje počinje kod Bezdana i Koluta, a prostire se preko teritorije Bačkog Monoštora, Apatina i Sente. Ovi pojedinačni rezervati stavljeni su pod posebnu zaštitu kao prirodna celina 1982. godine. Na suprotnoj strani Dunava, u Hrvatskoj, nalazi se takođe zaštićeni prirodni rezervat Kopački rit.

U ovom području nastanjeno je više od 230 vrsta ptica, što je više od 70 odsto svih vrsta koje žive u Srbiji. Mnoge od ovih ptica spadaju u ugrožene vrste, što se posebno odnosi na crnu rodu i orla belorepana. Pored ptica, ovde je zastupljeno više od pedeset vrsta ribe, ali i različita divljač. Vegetacija Gornjeg Podunavlja raznovrsna je – od močvara do šuma hrasta lužnjaka, bele vrbe, crne johe, bresta i jasena.


Tkačnica u Bezdanu

U Bezdanu se nalazi tkačnica svilenog damasta Novitet-Dunav, u kojoj se ta tkanina ručno izrađuje već više od jednog veka. U tkačnici se i danas koriste drveni razboji, koji su isto toliko stari, a velika prostorija u kojoj se nalaze je takođe sva u drvetu i sa drvenim podom. Povrh svega, to nije muzej, nego živa radionica u kojoj možete posmatrati kako nastaje damast koji se ovde, za razliku od onog koji je nastao u češkim tkačnicama i koji se izrađivao samo od pamuka, tka od svile i najfinijeg egipatskog pamuka, i po originalnoj tehnologiji sa kraja XIX veka. Ručno tkanje damasta je drugde odavno napušteno, pa je Novitet sada jedina radionica ovog tipa u čitavoj Evropi u kojoj je svaki proizvedeni komad platna unikat.

Tkanje damasta su u Bezdan doneli majstori koji su krajem XIX i početkom i XX veka ručno "žakar" tkanje učili u umetničkim školama u Češkoj i Mađarskoj. Nekada je u Bezdanu radilo stotinu razboja, ali je veći deo uništen u Drugom svetskom ratu. Danas se u Novitetu nalazi 18 sačuvanih razboja, od kojih neki datiraju još iz 1871. godine.


Ajfelova brana

Nedaleko od vikend-naselja Baračka, na ušću Velikog bačkog kanala u Dunav, nalazi se stara brana-ustava za regulaciju nivoa vode (slika na vrhu teksta), koja je konstruisana u birou Gustava Ajfela. Izgrađena je 1856. i smatra se jednom od prvih betonskih ustava u Evropi. Od 1975. godine nalazi se izvan upotrebe i zaštićena je kao spomenik kulture.


Veliki bački kanal

Kod Bezdana počinje kanal koji povezuje Dunav i Tisu. Građen je od 1793. do 1801, a u to vreme predstavljao je najskuplji privredni objekat austrijske carevine i najveći graditeljski poduhvat u Evropi. Kanal je dugačak 118 kilometara, korito mu je na dnu široko 17 metara, na površini od 23 do 25 metara, a tvrdi se kako je količina iskopanog materijala bila ravna količini zemlje iskopane prilikom izgradnje Sueckog kanala. Kanal skraćuje put od Bezdana od Bečeja za čitavih 200 km, a koristi se za vodosnabdevanje Bačke u vreme suše.

Zbog intenzivnog višegodišnjeg zagađivanja, posebno u Vrbasu, Kuli i Crvenki, Kanal je svrstan u prvu kategoriju zagađenih vodotokova u Evropi. Stručnjaci smatraju da je neophodno da se iz korita eliminiše više od 400.000 kubnih metara toksičnog mulja. Zanimljivo je ipak da prvi zapisi o zagađenju Kanala potiču iz oktobra 1936, kada je u "Srbobranskom glasniku" objavljeno da se građani bune što tokom prerade šećera u Vrbasu i Crvenki dolazi do pomora ribe. Danas, samo u Vrbasu ispušta se više zagađene vode nego u Novom Sadu i tek nešto manje nego u Beogradu.


Monoštorski rit

Nasipom pored Dunava, ka selima Bački Monoštor i Kupusina, dolazi se do Monoštorskog rita – posebno zaštićenog dela parka "Gornje Podunavlje" i ujedno predela koji se smatra najmanje "ukroćenim" delom dunavskog priobalja u Srbiji. Čitava krda jelena i košuta upravo ovim putem prelaze nasip idući na pojilo, a pored njih mogu se videti divlje svinje, čaplje i rode. U ritu postoje ostaci starih, samoniklih šuma crne i bele topole, vrbe, bresta, jasena i hrasta.

Inače, i okolina Bačkog Monoštora poznata je po vikend-naseljima i čardama u kojima se jede čuveni riblji paprikaš.


Mirni Dunav

Dunav je na današnjoj teritoriji Vojvodine nekada imao drugačiji tok – u delu oko Bačkog Monoštora i Kupusine, tekao je istočnije, pa su ova dva sela bila na njegovoj obali. Međutim, na mestu njegovog starog toka ostali su kanal nazvan Mirni Dunav i bara Hermina, duboka više od 30 metara. Na uzvišenju iznad bare postoji neuređeni arheološki lokalitet s ostacima antičkih figurina i tragovima rimskog šanca koji je vodio do Novog Sada.

Stari tok Dunava, današnji Mirni Dunav, bio je granica između Rimskog carstva (na zapadu) i Sarmatskog kraljevstva (na istoku).


Apatin

Gradić poznat pre svega po Apatinskoj pivari (i "Jelen" pivu), posetiocima može da ponudi i mnoge druge sadržaje: vrhunski riblji paprikaš u obližnjim čardama, novoizgrađene ugostiteljske objekte, uređena šetališta i plaže. Četiri kilometra od Apatina nalazi se banja Junaković, izgrađena 1983, čija je termalna voda izuzetno lekovita. Prvi termalni izvori otvoreni su još 1913, a posle temeljne analize vode 1927. utvrđeno je da apatinski izvori spadaju u red izvora poput Karlovih Vari u Češkoj, mađarske banji Harkanj ili hrvatskog Lipika.


DunavTisaDunav

Izgrađen posle Drugog svetskog rata, Kanal DTD i danas važi za jedan od najvećih veštačkih hidrosistema u Evropi. Veliki bački kanal, kanal Stapar–Novi Sad i napajajući kanal Bezdan–Baja sastavni su deo ovog sistema.

Ukupna dužina Kanala je 929 km, a na njemu se nalazi 30 ustava, 17 prevodnica za brodove, 14 luka za utovar i istovar robe i 180 mostova. Tu je takođe i više od 20 hektara veštačkih ribnjaka. Zahvaljujući Kanalu Dunav–Tisa–Dunav, omogućeno je sušenje-odvodnjavanje 700.000 hektara i navodnjavanje 50.000 hektara plodnog zemljišta.

Inače, sistem kanala između Dunava i Tise proteže se na ukupno 12.700 kvadratnih kilometara.


Bač

Mesto po kojem je čitava Bačka dobila ime postoji još od rimskog doba. Iskopine pokazuju da je na tom mestu bila veća rimska naseobina stradala u napadima Varvara. Prvi pisani trag potiče iz perioda cara Justinijana, koji ga pominje u jednom svom pismu iz 535. godine. Tokom istorije Bač je bio pod vlašću Avara, ugarskih vladara i Turaka, a u XIII veku razorili su ga Mongoli.

Najveća znamenitost ovog mesta je Bačka tvrđava, koju je u XIV veku podigao ugarski kralj Robert Anžujski, a koja pripada tipu "vodenog grada" – utvrđenja za odbranu u močvarnim, ravnim predelima. U vreme Rakocijeve bune (1703–1711) tvrđava je delimično spaljena, razrušena i napuštena. Pored tvrđave, najvažnija građevina u Baču je franjevački samostan izgrađen 1169. U početku, to nije bio manastir reda franjevaca, već viteško-monaškog reda templara, koji su ga, kako se pretpostavlja, podigli tokom svojih krstaških pohoda na istok. U XIV veku pripao je franjevcima, ali su ga kasnije Turci delimično porušili i toranj pretvorili u minaret. Današnje arhitektonsko šarenilo nastalo je zbog toga što je manastir više puta spaljivan, rušen i obnavljan. (Opširnije o Bačkoj tvrđavi videti u drugom nastavku ovog feljtona.)


Bođani

U regionu Bača nalazi se manastir Bođani (foto galerija). Prvobitnu zgradu podigao je u XV veku izvesni Bogdan, u znak zahvalnosti što je na obližnjem izvoru izlečio oči. Tu građevinu srušili su Turci, ponovo je bio sagrađen, a zatim opet spaljen u vreme Rakocijeve bune. Četvrto i sada postojeće zdanje podignuto je u XVIII veku i smatra se jednim od najlepših manastira: pored živopisa koji je potpisao čuveni slikar tog doba Kristifor Žefarović, tu je i muzej s mnogim umetnički i istorijski značajnim slikama, crkvenim posudama, štamparskom presom, predmetima donetim na čuvanje iz manastira Manasija. Bođani se nalaze u dvorištu prepunom zelenila, a manastir poseduje i nekoliko hektara šume i voćnjaka.


Karađorđevo

Između Bačkog Novog Sela i Bačke Palanke, nalazi se Karađorđevo – od 1997. mesto sa statusom specijalnog rezervata prirode, tokom sedamdesetih jedno od omiljenih lovišta Josipa Broza Tita, a u međuvremenu mesto u kojem su se 1991. sastali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.

Ustanova "Karađorđevo" osnovana je 1885. kao imanje Austro-Ugarske carevine, odnosno uzgajalište konja jedne mađarske ergele. U to vreme, u Karađorđevu je bilo i po 800 konja. Blago talasasta ravnica, obilje divljači i šume hrasta, jasena i bresta privukle su Tita, pa je još 1957. tu izgrađena Vila za odmor, oko koje je zasađeno drveće iz bratskih država, uređena su lovišta, a jezera su obogaćena ribom i nastanjena različitim vrstama ptica. U ranim sedamdesetim nikla je i nova rezidencija, s kongresnom salom, bazenima s termalnom vodom, teretanom, trim kabinetima, apartmanima, frizerskim salonom, vinskim podrumom, vetrenjačom, tzv. mongolskom kućom, heliodromom, sopstvenom fabrikom vode..Ovaj kompleks i dalje je u vlasništvu vojske, ali je i "običnim" gostima na raspolaganju više luksuznih objekata.


Bačka Palanka

U okolini ovog grada nalazi se jezero Tikvara, koje ima status zaštićenog parka prirode, ali i nekoliko dobrih čardi. Pre svega, nizvodno od Palanke nalazi se čarda Kaloš, koja je ušla i u Ginisovu knjigu rekorda: u kotlić koji je i zvanično najveći na svetu, može da stane čak četiri tone čorbe.


Petrovaradin

Na uzvišenju iznad Dunava u Novom Sadu nalazi se Petrovaradinska tvrđava, jedno od najpoznatijih dunavskih utvrđenja, a zahvaljujući festivalu Exit, koji se održava među njegovim zidinama, i jedno od najpopularnijih turističkih mesta u Srbiji. Petrovaradinsku tvrđavu podigli su Austrijanci u XVIII veku kao odbranu protiv turskih napada s juga. Izgradnja je često prekidana i dugo je trajala – započeta je 1692, a završena 1780. Kada je konačno izgrađena, tvrđava je bila jedna od najjačih i najvećih u Evropi: imala je 400 topova, 12.000 puškarnica i 16 km podzemnih hodnika i galerija, u koje je moglo da se smesti 30.000 ljudi.

Mnogo je legendi u vezi s Petrovaradinskom tvrđavom. Jedna kaže kako su u njene temelje bile uzidane i mačke, kako bi tvrđava, baš kao i nesretne mačke – imala devet života. Najprepoznatljiviji detalj Petrovaradina je takozvani Pijani sat. Ovaj sat nalazi se na kuli svetog Luja, ima prečnik dva i po metra, navija se ručno i – prilično je ćudljiv. Njegova mala kazaljka pokazuje minute, a velika sate: stvar je tako uređena kako bi dunavski lađari mogli izdaleka da vide koliko je sati. Pored toga, Pijani sat kasni kada je hladno, a žuri kada je toplo vreme. (Opširnije videti u drugom nastavku ovog feljtona.)

Iz istog broja

Kulturno mapiranje Dunava (IV) – Vodič niz Dunav

Dunavske male i velike istorije

Momir Turudić, Tamara Skrozza

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu