Portret savremenika – Darko Šarić

Visoki službenik međunarodne narko-korporacije

Sedamnaest godina se uspinjao ka vrhu piramide organizovanog kriminala, širokogrud i surov, izgradio je takoreći imperiju vrednu nekoliko stotina miliona evra koja se, međutim, sad rašiva i kruni. Za vratom mu je Interpol, a on se negde krije: da li u vili na nekom egzotičnom ostrvu, da li u planinskoj kolibi u nekoj balkanskoj nedođiji, za sada je nepoznato

Prezime Šarić prvi put je u hronikama kriminala pomenuto februara 2007. godine, kad je beogradska policija zaplenila 20 kilograma heroina i uhapsila četvoricu narko-dilera, od kojih je jedan bio Arso Šarić iz Bara, a baza im je bila garaža u Novom Beogradu koju je zakupio Duško Šarić, tada opisan kao "biznismen iz Pljevalja", Darkov mlađi brat. Kako su tada novine pisale, srpska policija mesecima je pratila grupu koja je vukla glavne konce u trgovini narkoticima, a čije su vođe braća Šarić, članovi kriminalne grupe "Amerika".

Drugi put Šarići su pomenuti početkom oktobra prošle godine posle ubistva Branislava Šaranovića, "kralja kockarnica", takođe člana kriminalne grupe "Amerika". Svega nedelju dana kasnije, dogodila se istorijska zaplena više od dve tone kokaina u urugvajskoj luci Santjago Vaskez, a nekoliko meseci kasnije, kao glavni lik označen je Darko Šarić. Do tada nepoznat široj javnosti, Darko je dospeo na naslovne strane i udarne vesti.

ŠKOLOVANJE: Prvo i donedavno jedino zabeleženo Darkovo krivično delo je provalna krađa: sa jednim pajtašem je od komšije, pljevaljskog krojača Dragana Kneževića, ukrao 1993. godine 72.000 nemačkih maraka i oko kilogram zlata. U to vreme, po Pljevljima se busalo u grudi patriotske, u vazduh su letele muslimanske kuće, četnički "vojvoda" Milika Čeko Dačević naoružan šetao ulicama i davao izjave na konferencijama za štampu, a komandir lokalne policije je bio Veselin Veljović, sadašnji direktor Uprave crnogorske policije.

"Krađu sam odmah prijavio policiji. Poslije nekog vremena otkrili su počinioce", priseća se Knežević i dodaje da je pravdi priveden samo saučesnik, neki Drobnjak, jer je Darko odmah posle krađe utekao preko granice. Saučesniku su u Višem sudu u Bijelom Polju odrezane dve i po godine robije, dok je Darko osuđen u odsustvu na "nešto veću kaznu".

Budući da je posle očeve smrti postao glava porodice, a teška vremena su bila, Darko je deo novca ostavio svojima da im se nađe, a on se zaputio u Italiju. Na čiju preporuku je tamo otišao, ko ga je tamo dočekao i šta je tamo radio može samo da se nagađa: nesumnjivo je da je poslat na "doškolovavanje". Pored Italije, u praksi se "kalio" i usput učio strane jezike u Španiji, Holandiji, nakratko u Sloveniji.

POVRATAK: Pet godina kasnije, Darko se vratio u rodna Pljevlja kao uspešan "biznismen". Prvo što je uradio bilo je vraćanje "duga", mada ne u celosti: "Ispred moje radnje došao je mladić koji mi je rekao da ga je poslao Darko Šarić i objasnio mi da on želi da mi vrati novac", prepričava događaj opljačkani krojač. Za uzvrat, veli, traženo je od njega da povuče tužbu, što je bez pogovora i učinio. "U sudu se sve brzo završilo, ali su mi rekli da Darko nema sav novac, već 50.000 maraka, ali da će mi umjesto ostatka novca dati automobil. Istog dana, došao je kod mene mlađi Šarić, Duško, koji mi je predao ključeve pasata starog četiri-pet godina i pokazao mi papire da auto vrijedi najmanje 22.000 maraka. Auto nisam ni gledao, samo sam mislio da je dobro što je poslije toliko godina sve vraćeno", seća se Knežević. Zlato iz nekog razloga nije pominjano, a zatvorska kazna je zaboravljena.

Novcem stečenim "na radu u inostranstvu", Darko na ime brata Dušana otvara diskoteku "Municipium", zatim bratu "kupuje" fudbalski klub "Rudnik", osniva opet na Darkovo ime trgovačko-građevinsku "Mat company", za majku Ivanku otvara pekaru "Čarobnjak", sestri Danijeli butik "Dolce Vita", sve u Pljevljima. Za kratko vreme Šarići postaju najveći poslodavci u gradu.

Odakle novac, nije bilo upitno. Podrazumevalo se, valjda. "Kada je ova porodica u najtežim vremenima počinjala sa biznisom, niko nije pitao za porijeklo novca, nego tek sada kada vode firme koje su postale poznate", kaže Predrag Golubović, građanin Pljevalja.

SPOSOBAN MOMAK: Po povratku u domovinu Darko je nastavio sa poslom koji je i do tada radio – švercom cigareta, naravno ne kao nezavisan igrač, nego kao deo korporacije. U stvari, "Upravni odbor" ga je unapredio u viši čin. Na tom mestu je, kažu, zaradio svoj prvi milion.

Međutim, kad je uspostavljeno legalno tržište cigareta, a šverc postao neprofitabilan posao, čitava "crnogorska mafija" okrenula se poslu s narkoticima, pa i Darko kao njen deo. Kako se pokazao kao sposoban organizator, opet je unapređen: poveren mu je posao sa heroinom iz Turske.

Razbucavanje Zemunskog klana u akciji "Sablja" za Darka je bio dar s neba, prilika da se proširi na srpsko tržište, na kome je, doduše, već participirao: u sledeće dve godine konkurencija je sukcesivno uklanjana, što bombama ispod automobila, što u sačekušama, što kasapljenjem na sitne komade, sve uz blagoslov "Upravnog odbora".

Nekako u isto vreme, opet je unapređen: poveren mu je posao sa kokainom. U početku su to bile "manje količine", reda veličine stotinak kilograma po tranši, a vremenom, kako je raslo poverenje, rasle su i isporuke. Poslednja je bila ona od dve i jače tona, ujedno i najveća zaplena kokaina ikad.

Posle operacije "Balkanski ratnik", u kojoj je Darko "pao", u medijima je promovisan u "narko-bosa" koji upravlja najvećim narko-kartelom u Evropi, da je glavni snabdevač kokainom u ovom delu sveta i tako to. Nema u tome mnogo istine: da je veliki kao što se o njemu piše, sa njegovim padom cena kokaina na evropskom tržištu bi porasla, što se nije dogodilo. S druge strane, nije bio ni beznačajan igrač: da nije tako, ne bi ga lovila DEA, Američka agencija za suzbijanje narkotika. Reč je o visokom službeniku narko-korporacije, sada već bivšem: pao je i više se neće uzdići, a njegovo mesto zauzeće neko drugi. Tako je to.

IMOVINA: Kao svaki "kontroverzni biznismen", Darko je posebnu pažnju posvetio "pranju" stečenog novca, te je kao i svi drugi na aukcijama kupovao poljoprivredna dobra, jer "sve prolazi, a zemlja ostaje", zatim hotele, restorane i, uopšte uzev, ugostiteljske objekte, suvlasnik je podgoričkog lista "Pobjeda", ima udela u Rudniku uglja "Pljevlja"…

Ništa od te imovine, međutim, nije uknjiženo "na njega", sem polovine noćnog kluba "Cassino" u Kragujevcu. Sve ostalo vodi se na brata Darka, sestru Danijelu, majku Ivanku i nekolicinu saradnika od poverenja, odnosno na preduzeća kojima upravljaju poverenici.

U Beogradu i Novom Sadu kupio je, odnosno izgradio, veći broj stanova i vila, koja su sada predmet zaplene. Spisak imovine kojom je raspolagao je podugačak i još nije završen. Sva je prilika da neće ni biti, jer kao što je on preuzeo poslove i imovinu Antuna Stanaja, službenika iste firme u kojoj je i on radio i koji je "pao" 2007. godine, tako će i Darkova, ona koju država (još) nije identifikovala, promeniti titulara.

RASPLITANJE KLUPKA: U kratkom periodu Darko je izbegao hapšenje u dve evropske zemlje. Prvi put u Francuskoj, jer je nalog za njegovo privođenje stigao do tamošnje policije u trenutku kada je već bio u bescarinskoj zoni, i drugi put, tri dana pre zvaničnog pokretanja istrage, kada je volšebno odlučio da, iako je imao rezervisane karte, ne otputuje u Austriju na skijanje, gde mu je bila spremljena zamka. Spekuliše se da mu je neko dojavio šta mu se sprema, neko ko je u detalje upućen.

Ništa neobično nije da "kontroverzni biznismeni" imaju veze i uticaja "tamo gde treba" – u policiji i politici. "Uopšte nije moguće da oni krijumčare toliku drogu bez svojih ljudi u MUP-u, istrazi i tužilaštvu. Da bi samo u tom lancu bili zaštićeni i imali sve informacije, potrebno im je tridesetak ljudi", tvrdi Marko Nicović, bivši funkcioner u MUP-u Srbije. "Međutim, to nije sve, jer da bi novac bio ‘opran’ kroz nekretnine i kupovinu preduzeća, neophodni su im i ljudi iz vlasti, aktuelni političari, ministri, ljudi iz agencija za privatizaciju i privredne registre, što podrazumeva još najmanje 30 ‘krtica’. Njih najverovatnije u svakom trenutku opslužuje do stotinu ljudi iz svih tih struktura. Šarići su te ljude imali u vreme vlade Vojislava Koštunice, a imaju ih i sada u aktuelnoj vlasti", objašnjava Nicović.

Državni sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen je više puta nagovestio da postoje veze između Darka i političara, kako onih koji su bili tako i onih koji su sada na vlasti, da je sve to predmet istrage i da niko neće biti pošteđen. Kako je istakao Homen, ako Specijalno tužilaštvo dođe do konkretnih imena političara, oni će biti uhapšeni i biće im suđeno. "Ako je cena za to pad vlade, mislim da je to mala cena da se Srbija izbori sa kriminalom. Činjenica je da postoje veze Šarića sa policijom, sa medijima, ali i sa političkim strankama. Naravno da je najbitnije do kog nivoa idu te veze. Istraga će sve to pokazati."

Stanko Subotić, jedan iz plejade "kontroverznih", za koga crnogorski opozicioni političar Nebojša Medojević tvrdi da je sa Darkom u istom kolu i da se zajedno kriju, kaže da Darka jeste upoznao pre godinu i po, možda dve, a da je posrednik u upoznavanju bio sin Miroslava Miškovića Marko, koji je Darka predstavio kao "ozbiljnog poslovnog čoveka".

"Ja sam ga sretao sa mnogim političarima, sa mnogim poznatim ljudima iz Srbije. Znači, on je bio u najvišem srpskom društvu i sa njima se družio. Ja nisam imao nikakvu informaciju da se taj čovek bavi ikakvim ilegalnim poslom", izjavio je Subotić za podgoričku televiziju In, ali i dodao da se sa Darkom sreo svega dva-tri puta. Kako je moguće da ga poznaje najviše dve godine i da ga je sretao u društvu "mnogih političara", a da je za njim toliko dugo raspisana crvena Interpolova poternica, ostaje nejasno: ili ne govori istinu, ili je klupko biznisa, politike i kriminala zaista veliko.

Privatno-javno partnerstvo

Prošle godine u ovo doba zvanično je objavljeno da će Pljevlja dobiti aerodrom za sletanje malih, ultralakih poslovnih aviona. Prema projektu, u prvoj fazi predviđena je pista dugačka 890 metara za prihvat aviona do 12 sedišta, a u drugoj je predviđeno sa se pista produži na 1500 metara i da se pored aerodroma izgradi sportsko-rekreativni centar, golf teren, apartmani i tako to.

Darko Šarić je, vele Pljevaljci, često dolazio u svoj rodni grad helikopterom, pa se verovatno, nagađaju, tako rodila ideja o izgradnji aerodroma. Helikopterom je Šarić poslednji put Pljevlja napustio 21. januara ove godine, na podgoričkom aerodromu je preseo u privatni avion "jednog poznatog biznismena" i nestao u vidu lastinog repa. Da je kojim slučajem pljevaljski aerodrom bio završen, cela operacija bi bila mnogo jednostavnija i manje kompromitujuća.

Kako god, pljevaljski gradonačelnik dr Filip Vuković izgradnju aerodroma je najavio još 2006. godine u predizbornoj kampanji. Istina, republičkim prostornim planom aerodromi "za posebne potrebe" bili su predviđeni "samo" u Beranama, Žabljaku, Nikšiću i Baru, ali je neka tajanstvena sila učinila da pljevaljski aerodrom, dve godine po najavi izgradnje, bude obuhvaćen Republičkim prostornim planom. U septembru prošle godine Šarićeva "Mat company", upravo "doregistrovana" za izgradnju sportskih terena i avionskih pista, započela je sa grubim radovima – nasipanjem terena koji je inače u vlasništvu Rudnika uglja "Pljevlja", iako nisu, kako piše "Daily News Montenegro", pribavljene sve neophodne dozvole i saglasnosti. Kako je objasnio Vuković u intervjuu za podgoričku "Republiku", brzina gradnje će ponajviše zavisiti od uprave Rudnika uglja, a da će se "te stvari rešavati u četvorouglu Vlada – Elektroprivreda Crne Gore – Rudnik uglja – Opština", kao i da će aerodrom "u prvih tri do pet godina biti u državnom vlasništvu".


Građanin Evrope

Prema nezvaničnim informacijama, Darko ima četiri pasoša: pored legalno dobijenog plavog pasoša SR Jugoslavije i pasoša Republike Slovačke koji je dobio po automatizmu oženivši se Slovakinjom, navodno poseduje i švajcarski koji mu je obezbedio "jedan biznismen", kao i hrvatsku putovnicu izdatu u konzulatu Hrvatske u Mostaru.


Srculence

Odlukom Ministarstva pravde, na Tatarskom brdu u Sremskoj Kamenici zapečaćene su vile Darka Šarića. Pre nego je pečat "udaren", novinarima je dozvoljeno da zavire unutra.

Šta da se kaže: kuća kao i mnoge druge "ima se – može se" kuće na Tatarskom brdu, novosadskom Dedinju: visok zid okolo, natkrivena kapija od kovanog gvožđa, veliko dvorište, bazen, velika garaža, kuća spolja obložena travertinom, bakarni krov, u prizemlju velika sala koja podseća na kafanu, u ćošku razglas za muziku, sauna, lift, mnoštvo spavaćih soba, uz svaku sobu kupatilo, u svakom kupatilu "đakuzi", u svakoj sobi, pa i u kupatilima LCD televizori, salon lepote, salon zabave sa stonim fudbalom, fliperima, stolom za stoni tenis i neizbežnim bilijarskim stolom…

Ipak, dva detalja su van klišea: na ulazu je crveni otirač srcolikog oblika, u sali koja podseća na kafanu podijum za igru, takođe u obliku srca. Neko je, kanda, zaljubiška.

Iz istog broja

Intervju – Oliver Dulić, ministar životne sredine i prostornog planiranja

Ja sam prijatelj Pančeva

 

Izbor novog guvernera NBS-a

U traganju za timskim igračem

Dimitrije Boarov

Istraživanje o crnim ekološkim tačkama (1/6) – Pančevo

Za kim sviraju sirene

Slobodan Bubnjević, Momir Turudić

Zločin u Adi kod Ćuprije

Ubistvo među prijateljima

Jovana Gligorijević

Intervju – Vesna Martinović, gradonačelnica Pančeva

Nećemo znak jednakosti između Pančeva i zagađenja

 

Intervju – Saša Pavlov, v. d. direktora HIP Petrohemije Pančevo

Evolucija svesti

 

Intervju – Ljubica Simić, direktorka NIS rafinerije nafte Pančevo

Nije logično da zataškavamo

 

Investicije

Rafinerija na čekanju

Jelena Jorgačević

Optuženici i begunci

Kapetan Dragan putuje, putuje…

Miloš Vasić

Osuda ratnih zločina

Srebrenica i partijska trgovina

Vera Didanović

Srbija i NATO (I)

Od komunističke oštrice do nezvanične članice

Filip Švarm, Jovana Gligorijević

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu