Teško je s pozicija novinarstva objasniti fascinaciju Milana Dobrosavljeva gospođom Ljiljanom Smajlović. On je jedini čitalac njenog napisa "Sudovi političke volje", koji svoju ravnodušnost manifestuje javnim odgovorom na taj tekst!

Ni fascinacija UNS-om, ovog atestiranog pravednika, nije za šalu. Kada neko objavi kako se u XXI veku zalaže za kolektivnu odgovornost, to je blago rečeno politički anahronizam, a Dobrosavljev je vrlo direktno označio ceo UNS kao "zločinca". I to "zločinca" kojeg nova predsednica, u ulozi advokata, brani iako se sa tim "zločincem" ne slaže!

Ako Dobrosavljev sada kaže da to u stvari nije napisao ili nije želeo da kaže, može se ispostaviti da nismo čitali isti broj "Vremena", da nam jezik kojim govorimo nije zajednički ili da to nije isti Milan Dobrosavljev.

No, pre nego što nas originalni Dobrosavljev dobro istraži, ovde treba pomenuti da je UNS aktivno odgovarao sve ove godine na pitanja koja on postavlja u vezi sa ratnim lažovima, zločinima i slavljenju zločina. Upravo su neostrašćeni odgovori na ta pitanja jedan od razloga zbog kojih sam 2001. godine postao član UNS-a.

Jedini kurs koji je UNS pritom sledio je interes novinarske profesije. Stoga žiroskop naše reformisane organizacije danas ne divlja bez inputa politike, što kod Dobrosavljeva nikako nije slučaj. On i dalje orbitira oko svoje režimske crne rupe (njemu suprotstavljena politička strana bi rekla: žarke zvezde!), bez koje kao da je izgubljen u prostorvremenu!