Kultura

Vodič kroz VI Beogradski festival igre – Predlog za gledanje

Misao pokreta

Od klasičnih do najsmelijih koreografskih zamisli, od spektakularnih do minimalističkih ostvarenja i njihovih pretencioznih ili skrivenih značenja, na Beogradskom festivalu igre moguće je videti sve što jeste presek svetske plesne scene u ovom trenutku

GOSTI BEOGRADA: Baletska trupa iz Sao Paola, Brazil

Nasuprot domaćoj plesnoj umetnosti koja, uz sve počasti retkim izuzecima, još ne nalazi prave puteve i rešenja, Beogradski festival igre i ove godine, od 1. do 15. aprila, pod motom "Misao u pokretu", s lakoćom i "zapadnjačkom" preciznošću planiranja, iznosi pred nas najaktuelnija plesna ostvarenja iz sveta, najnovije svetske tendencije. Takođe, nasuprot populističkim šemama gostovanja "ruskog baleta" ili domaćeg Grka Zorbe, Beogradski festival igre neguje takav rafinman da se često čini kao da je namenjen potpuno drugačijoj publici. Od klasičnih do najsmelijih koreografskih zamisli, od spektakularnih do minimalističkih ostvarenja i njihovih pretencioznih ili skrivenih značenja, na ovom festivalu moguće je videti sve što jeste presek svetske plesne scene u ovom trenutku. Za bogatstvo festivalskog programa zaslužna je pre svih osnivač i selektor Aja Jung, kojoj polazi za rukom da svake godine ili održi već postojeći nivo kvaliteta ili da, korak po korak, unapredi program, širinom i dubinom. Stoga je mnogo važnije od činjenice da ovaj festival predstavlja "najsjajniju tačku" među plesnim festivalima u regionu, to što on i dalje ima svežinu i savremenost, što još uvek predstavlja rečit komentar i tumačenje mnogih fenomena koji se tiču današnje umetničke igre.

Balet Monte Karla, Monako

Ovogodišnji festival otvoriće Balet Monte Karla iz Monaka. I mada državni balet sam po sebi rađa predstavu o klasičnom programu, direktor i koreograf Žan-Kristof Majo, nekada vođa kulturne avangarde, želi da skrene pažnju sa klasike i pokaže kako je Balet Monte Karla sve suprotno od toga: da je svoju reputaciju stvorio baš zahvaljujući novim muzičkim i plesnim kreacijama, novoj estetici. Altro Canto, koji će biti izveden na festivalu igre, jeste komad ritualne atmosfere u koju je koreograf Majo uneo izvesnu teatralnost i tenziju nasuprot spiritualnom karakteru muzike. U drugoj predstavi Pejzaž, Majo je bio inspirisan smrću svog oca, slikara, i želeo je da prikaže putovanje ka nečemu u potpunosti spiritualnom, svetu u kakvom je živeo njegov otac. Nekadašnji promoter avangarde, Majo je mnogo više radio s emocijama zanemarujući formu. Danas, posle rada na postizanju balansa forme i emocije, ovaj koreograf smatra da je najbolji model za budućnost igre neka vrsta apstraktne naracije.

Za Random Dance iz Engleske ne treba posebna preporuka, budući da je ova trupa više nego uspešno već gostovala na Bitefu. Random Dance su zapravo "geekovi" u savremenom plesu. Tehnološki "manijak" Vejn Mekgregor, direktor i koreograf, "mozak" ove trupe, neprekidno istražuje specifične veze u domenu plesa između mozga i tela. On zapravo koristi ideju kako bi proširio mogućnosti igre, koristi signale mozga koje prenosi u pokret, sve zarad krajnjeg cilja, razvijanja veštačke inteligencije, plesnog softvera koji će misliti umesto njega i pomagati koreografima kako i šta činiti s telima igrača. Njegov plesni projekat Entitet nastao je u saradnji sa najznačajnijim britanskim psihijatrima i istražuje načine kako pomoću tela možemo otkriti ko smo.

Plesna trupa Koni Jansen, Holandija

Kao predstavnik plesnog teatra iz Holandije, na festival dolazi predstava Odskok koreografkinje Koni Jansen. Rečnik plesne trupe Koni Jansen je pozorišni, snažne energije, a ono što joj daje naročit kvalitet jeste trougao znalački odabrane muzike, režije i dizajna svetla.

Centralno mesto na ovogodišnjem festivalu imaju gostovanja iz Brazila: reč je o trupi Sociedade Masculina iz Sao Paula i Baletu Sao Paula. Sociedade Masculina je plesna trupa nastala od osam muških igrača, a prvi inostrani nastup imala je 2005. kada su i počela mnoga gostovanja u svetu. Ova trupa će na beogradskom festivalu izvesti dve predstave iz svog repertoara, Palpable i Između tela i plave boje. "Palpable" na portugalskom znači skriveno mesto koje treba prepoznati i dodirnuti kako bi se probudilo ono ljudsko, osećajno, pa se komad bavi istraživanjem govora tela kako bi se dosegnulo "palpable". Druga predstava bavi se nemoću, izgubljenošću u prostoru, ali pomoću novih načina komunikacije, nekad šokantnih ili komičnih, ne isključivo plesnih, jer i muzika, scenografija i kostimi ovde imaju isti značaj kao pokret.

Balet Sao Paula je glavna plesna kompanija u ovoj svetskoj metropoli, a njen međunarodni proboj počinje 1996, od kada često gostuje u Evropi. Veoma važno u istoriji ove trupe je to što je još sedamdesetih godina usvojila savremeni plesni identitet koji i danas razvija, i s obzirom na to ostvarila saradnju sa prestižnim savremenim koreografima iz sveta. Program za festival čine tri predstave: komad od svega osam minuta Jezero u koreografiji Borelija i dualidade@br i Podela savremenog koreografa Gagika Ismaliana, koji ima zavidnu plesnu i koreografsku istoriju u najznačajnijim evropskim trupama.

Kristijan Spuk, koreograf Baleta u Štutgartu, autor je predstave Don Q, inspirisane Servantesovim Don Kihotom, o dvojici neravnopravnih partnera, starijem i mlađem čoveku, i ritualima njihove zajedničke svakodnevice. Predstava je svojevrsno odavanje počasti dvojici vrhunskih igrača: starijeg čoveka igra Egon Madsen, jedan od najpoznatijih igrača svoje generacije u istoriji Štutgart baleta, a mlađeg veliki miljenik publike Erik Gotje.

Emanuel Gat je izraelski umetnik, koji je već gostovao na našim scenama, a ovoga puta dolazi sa svojom trupom osnovanom u Francuskoj. Njegov koreografski rukopis odlikuju čiste linije, originalnost, sofisticirana duhovnost, što bi trebalo da je svojstveno i predstavama Zimsko putovanje, prema muzici Franca Šuberta i Posvećenje proleća Igora Stravinskog.

Kulberg balet iz Švedske će po drugi put zatvoriti Beogradski festival igre. Nastupom na festivalu još 2007. publika je upoznala velike kreatore savremenog evropskog plesa. Ovoga puta nastupiće sa dve predstave doskorašnjeg umetničkog direktora Johana Ingera Napuštena kuća i Ludak koji hoda, koje su, kao i uvek kada je o ovoj trupi reč, definisane tehničkom superiornošću igrača i postavljanjem novih standarda u savremenoj koreografiji.

Iz istog broja

Knjige – Torsten Veblen – Teorija dokoličarske klase

Moja privatna dokolica

Dušan Pavlović

Pozorište

Težina satire

Ivan Medenica

TV manijak

Ima li televizije nakon smrti?

Dragan Ilić

Savremeni ples

U formi brejkdensa

Ivana Milanović Hrašovec

Knjige

Apa(r)trid iz bačke prerije

Teofil Pančić

Pola veka od smrti Rejmonda Čendlera (1888–1959)

Crno je moja omiljena boja

Muharem Bazdulj

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu