U tekstu "Škola do bola", objavljenom u nedeljniku "Vreme", broj 924 od 18. septembra ove godine, pripisana mi je, ne znam čijom greškom, izjava koju nisam dala. Istina je da mi je autorka teksta Sanja Jovanović postavila pitanje "Zašto su teške đačke torbe" i da sam joj elektronskom poštom poslala odgovor koji sam sačuvala i šaljem ga ponovo. Iz tog odgovora možete da vidite da sam kao "krivce" za teret koji pritiska dečja leđa navela težinu samih đačkih torbi, pernica i udžbenika, kao i sklonost učenika mlađeg školskog uzrasta da u torbi nose sve što im je kupljeno za školu. Jesam preporučila roditeljima da pomažu svom potomstvu u pakovanju torbi prema rasporedu časova za naredni radni dan, kao što sam rekla i da bi bilo dobro da Savet roditelja, učitelji i direktori škola postignu dogovor i obezbede sredstva za police/ormariće za radne materijale, a rekla sam i da treba ispitati mogućnosti škole u organizaciji nastave, tako da deca koja pohađaju boravak ili celodnevnu nastavu torbe nose kući samo za vikend.

Dakle, nisam označila učitelje "najviše odgovornim" za teške đačke torbe niti imam saznanje da se "ne pridržavaju rasporeda časova", kao ni da se bave merenjem đačkih torbi. Zapravo, od svega što ste objavili da sam rekla nesporno je samo to da su đačke torbe teške.

S verom u vašu profesionalnost i nadom u bolju saradnju,

Mirjana Ilić, učitelj, dipl. pedagog, sekretar Saveza učitelja Srbije