Mogućnost da nastavnici biraju udžbenike, kao uostalom i sve stvari u životu, ima svoje dobre i loše strane. Dobro je to što nastavnici mogu da odaberu udžbenike, ali pitanje je da li su napravili najbolji izbor. Jedna od loših strana je finansijske prirode: ukoliko đak promeni školu u toku školske godine, najverovatnije je promeniti i udžbenike; polovne knjige ne mogu se više koristiti u meri u kojoj su ranije korišćene. Što se tiče Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, iz ličnog iskustva, kao profesor engleskog jezika u osnovnoj školi, mogu da kažem da su udžbenici za engleski jezik za I, II i V razred loši. Po mom mišljenju (a volela bih da čujem mišljenje nekog nepristrasnog tima stručnjaka), ovi udžbenici ne zadovoljavaju pedagoško-psihološke kriterijume, ilustracije i idejna rešenja su slaba, audio-materijali nekvalitetno urađeni a nađe se i poneka materijalna greška. Verujem da postoje kolege koje ne dele moje mišljenje, ali ja ću svakako ubuduće birati nekog drugog izdavača. Problem je samo što će se neki roditelji pobuniti i to s punim pravom jer će se promena kako-tako odraziti na kućni budžet, osim ako izađe uredba Ministarstva da se mogu koristiti samo udžbenici "uhodane mašinerije", kako dr Radoš Ljušić zove izdavačku kuću čiji je direktor.