Poštovani g. Pančiću,

Sigurno je da u ovom Vašem tekstu (kao i inače) stvari uglavnom "stoje", posebno s obzirom na neinteligentne vizije "multikulturalnosti", "političke korektnosti" i slične papazjanije, no mislim da ovdje ipak treba reći jedno ‘ali’. Moglo bi Vas se, dakako, priupitati da li biste u slučaju nekakvih prosvjeda i povlačenja iz knjižara recimo Mein Kampfa, Protokola sionskih mudraca ili sabranih djela Radovana Karadžića također tako rezolutno uskliknuli – "Mein Kampf odma’ na police" ili "Protokole odma’ na police" ili "Karadžića odma’ na police", i da li bi to, po Vašem mišljenju, također bila "obrana humanističke civilizacije". Možda i bi, no stvar je u nečemu drugom. Naime, s obzirom na posve evidentnu činjenicu da se naš duhovni okoliš zagađuje puno bržim tempom od onog prirodnog, gdje pod duhovnim okolišem možemo smatrati sveukupni prostor ljudske komunikacije čiji je važan potprostor onaj medijski, mislim da ipak treba postaviti pitanje treba li i smije li se uopće dopustiti javno blaćenje baš svega čega se ljudska misao u tome prostoru može dotaći. Nije ovdje dakako riječ o postojećim ili nepostojećim zakonskim ogradama, (auto)cenzuri i sl. već o senzibiliziranju ili barem pokušaju senzibiliziranja javnosti prema ovom problemu, što bi trebao biti jedan od zadataka svakog razumnog medijskog djelatnika (poslenika) kojemu je zbilja do nečega stalo. A radi se i o pitanju koliko su svi ti "borci za pravo na blasfemiju" pridonijeli da stvari budu takve kakve jesu.

Čini mi se da u Vašem zaključivanju postoji jedna bitna pogreška, vješto prikrivena činjenicom da se u ovoj priči radi o "vjerskim stvarima" i da je na objavljivanje knjige Dragulj Medine reagirao predsjednik Mešihata IZ u vašoj zemlji i to neprimjereno, a ne "javnost" i to na neki razuman način. Ta pogreška leži u uvjerenju da su logika po kojoj se zabranjuje bacanje nuklearnog otpada u riječne tokove i logika po kojoj se zabranjuje bacanje književnog (ili bilo kakvog drugog "intelektualnog"/"duhovnog") otpada u medijski prostor dvije posve različite stvari.

Pa i kad bi bile, efekti bi bili isti.