Lik i delo

Slavica Đukić-Dejanović

potpredsednica Socijalističke partije Srbije

Osnovni podaci: Rođena je 4. jula 1951. godine u Rači Kragujevačkoj. Otac Milan bio je policajac i radnik ogranka Državne bezbednosti u Kragujevcu, a majka Milunka službenica u kragujevačkoj skupštini. U Kragujevcu je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu diplomirala je 1976. godine sa prosečnom ocenom 9,38. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije okončala je 1982. godine, kada je počela da radi kao asistent-pripravnik na Medicinskom fakultetu u Beogradu, odeljenje u Kragujevcu. Na istom fakultetu od 1996. je redovni profesor na predmetima neuropsihijatrija i etika. Bila je direktor Centra za neuropsijhijatriju i direktor Kliničko-bolničkog centra u Kragujevcu u periodu od 1995. do 2001. Pre deset godina udala se za Ranka Dejanovića, biznismena. Kragujevčani se i danas sećaju romantične prosidbe: pod prozor njenog direktorskog kabineta u Kliničko-bolničkom centru dopremio je novi crveni BMW umotan u celofan, ispred kog je cvetovima ljubičica bilo ispisano: "Slavice, ja te volim". Ima sina iz prvog braka.

Politička karijera: Slovi za najveću evropejku među socijalistima. Bila je ministar za brigu o porodici u takozvanoj prelaznoj vladi Srbije, od oktobra 2000. do januara 2001. godine. Predsednica je Okružnog odbora SPS-a Šumadijskog okruga, članica Izvršnog odbora Glavnog odbora SPS-a, potpredsednica Glavnog odbora SPS-a. Ovo joj je treći poslanički mandat u Narodnoj skupštini. U dva mandata bila je savezni poslanik.

Političkomedicinska karijera: Bila je prisutna u vili "Mir" prilikom hapšenja Slobodana Miloševića, 31. marta 2001. godine. Prevashodno je došla kako bi smirila članove njegove porodice. Međutim, mnogi tvrde da joj pripadaju najveće zasluge za Miloševićevu mirnu predaju. O svom profesionalnom angažmanu u tim trenucima i danas odbija da govori. Ostala zbivanja opisuje ovako: "Svedok sam da je oko 21 čas u prostoriju u kojoj je bilo nas dvadesetak sa predsednikom Miloševićem ušla osoba u maskirnoj uniformi sa fantomkom na licu. Posle nekoliko trenutaka, ta osoba je skinula masku i ja sam tada prvi put videla čoveka za koga su rekli da je Legija. Bio je veoma zvaničan, delovao je nadmeno. Rekao je hladno i odsečno da je došao da izvrši naređenje iz akcije koja se planira (nije pomenuo hapšenje, ali se znalo šta je po sredi) i dodao veoma odlučno da će taj zadatak obaviti, mada nije bilo nijedne reči od bilo koga od nas koja je protivurečila njegovoj nameri. Niko, zapravo, nije progovorio ni jednu jedinu reč! Predsednik Milošević je tada samo rekao: ‘Vršite svoj zadatak’, i ništa više."

Levica u duši: Jedina među viđenijim socijalistima u poslednjih mesec i po dana nijednog trenutka nije demantovala da SPS o formiranju vlade pregovara i sa Demokratskom strankom. U pojedinim trenucima bilo je očigledno da je naklonjenija toj opciji nego saradnji sa radikalima i koalicijom DSS-NS. "Građani Srbije su ocenili da smo neophodni vladi, koja treba da zakorači u Evropu, a da čuva sopstveni identitet", izjavila je za kragujevačku "Svetlost", u vreme Dačićeve posete Jorgosu Papandreuu, a istom prilikom pohvalila je Borisa Tadića: "DS sa Borisom Tadićem na čelu je jedna potpuno nova ekipa u odnosu na onu iz 2000. godine, kada smo bili ljuti protivnici. Raduje nas što je Tadiću levica u duši. Demokratska stranka se na izvestan način modernizovala i najviše promenila, u pogledu smanjivanja ostrašćenosti prema onima koji sa njima nemaju identično mišljenje." Ali, ipak: "Lično mi je veoma žao što nije postignut dogovor sa DSS-om i SRS-om i što nije formirana vlada nacionalnog jedinstva. Da su socijalisti želeli ovu koaliciju govori i to što smo najpre s njima i pregovarali, ali očigledno nije postojala volja svih pregovarača da se takva vlada formira."

O vođenju parlamenta: "Tačno je da tu funkciju nikada nisam obavljala, ali sposobna sam da predsedavam Skupštini onoliko koliko su to bili i prethodni predsednici – ni manje, ni više. Po zanimanju sam lekar psihijatar, ali verujem da bih uz pomoć saradnika i stručnih službi kvalitetno radila i taj posao."

Slobodno vreme: "Kada imam vremena, pišem, idem na plivanje i čitam. Osim stručne literature, volim beletristiku i tu bih izdvojila knjigu Ime ruže. Dopada mi se taj način pisanja i izražavanja."

Iz istog broja

Vreme uspeha

Bizins

Prvi srpski diplomata u Londonu

Otmeni jahač s polucilindrom

Zorica Janković, istoričar i kustos Istorijskog muzeja Srbije

Intervju - Džon Dž. Keli, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA)

Srpski nuklearni staratelj

S. Bubnjević

Nove knjige - "Otvoreno o ekonomiji Kosova i Metohije"

Opljačkano Kosovo i druge pošasti

Nenad Popović

Sukob RATEL-a i Ministarstva za telekomunikacije

Pitanje za milion evra

Marija Vidić

Ibarska, četvrti put

Presuda državnom terorizmu

Dragoslav Grujić

Nikolić protiv Šešelja ili obrnuto

Politika iz haške ćelije

Vera Didanović i Dokumentacioni centar "Vremena"

Sastavljanje vlade

Trnovit put ka Nemanjinoj 11

Milan Milošević

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu