Na vrhu vojne piramide nalazi se vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik Republike Hrvatske, dok je ministar obrane prvi vladin funkcionar nadležan za upravljanje obrambenim sistemom. Vojskom operativno upravlja Glavni stožer koji je posebno združeno zapovjedno tijelo unutar Ministarstva obrane. Načelnik Glavnog stožera imenuje se na mandat od pet godina, te ima jednoga zamjenika. Novom organizacijskom strukturom predviđeno je skraćivanje mandata, te postojanje dvaju zamjenika načelnika: jedan zamjenik bio bi zadužen za planove i resurse, a drugi za operacije. Načelnik Glavnog stožera izravno zapovijeda zapovjednicima Kopnene vojske, Ratne mornarice i Ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane, te zapovjednicima Zapovjedništva za združenu izobrazbu i obuku i Zapovjedništva za logistiku: dva potonja zapovjedništva transformirat će se u Hrvatsko vojno učilište i Zapovjedništvo za potporu. Načelnik Glavnog stožera direktno naređuje i zapovjednicima pristožernih jedinica, a to su: Bojna za specijalna djelovanja, Središnjica elektronskog izviđanja, Počasno-zaštitna bojna i Dom Glavnog stožera. Načelnik je neposredni šef načelnicima šest uprava koje su smještene unutar generalštaba (personalna, obavještajna, logistička, za operativne poslove i obuku, za planiranje, i za informacijsko-komunikacijske sustave). Pod Glavnim stožerom su i dva samostalna tijela: Odjel kriminalističke vojne policije i Vojno-stegovni/disciplinski sud. Do kraja 2008. planirano je formiranje Zapovjednog operativnog središta, koje će također biti u izravnoj ingerenciji Glavnog stožera, te uvođenje funkcije prvog dočasnika/podoficira Oružanih snaga.

KOPNENA VOJSKA: Kopnena vojska na isteku 2007. godine broji oko 12.000 pripadnika, a taj će se broj do početka 2010. smanjiti na 10.300 aktivnih vojnih lica. Odustaje se od sadašnje i dosadašnje teritorijalne organizacije te se prelazi na uspostavljanje dviju gardijskih brigada kao glavnih kopnenih snaga, koje će u potpunosti biti popunjene profesionalcima. Zapovjedništva ovih dviju brigada ojačana su zapovjednim satnijama, po jednom inženjerijskom bojnom, te satnijama izviđača, veze i logistike. Pojedine pukovnije i bojne iz sastava ovih dviju gardijskih brigada (pješadija, oklop, protuzračna obrana, nuklearno-biološko-kemijska obrana, logistika, artiljerijsko-raketna pukovnija i dvije bojne istog profila) bit će uskoro ili su već locirane u Petrinji, Gašincima, Benkovcu, Osijeku, Slunju, Zemuniku kod Zadra, Bjelovaru, Gospiću i Plesu kod Zagreba. Zapovjedništvo Kopnene vojske stacionirano je u Karlovcu, a zapovjednik KoV-a u Karlovcu na raspolaganju ima pukovniju vojne policije, pukovniju inženjerije i pukovniju veze. Prištapska postrojba Zapovjedništva KoV-a 350. vojno-obavještajna bojna sjedište ima u Ogulinu.

RATNA MORNARICA: Ratna mornarica krajem 2007. broji nešto više od 2000 aktivnih pripadnika, a taj će se broj u naredne dvije godine smanjiti na 1650 profesionalaca. Ukida se dosadašnja teritorijalna organizacija, centralna pomorska baza Oružanih snaga postaje (ili ostaje) Split, a formiraju se dva odjeljka pomorske baze: Odjeljak Sjever u Puli i Odjeljak Jug u blizini Ploča. Ova dva odjeljka pod sobom će imati po jednu logističku satniju, po jedan odred brodova i po jedan vod nuklearno-biološko-kemijske obrane.

U Splitu se nalazi i Zapovjedništvo Ratne mornarice sa zapovjednom satnijom. Tamo je – pod izravnom komandom zapovjednika RM-a – stacionirana Flotila Ratne mornarice i Bojna obalnog motrenja i obavještavanja, a u Splitu je i Hrvatska obalna straža koja je osnovana u jesen 2007. godine, te Institut pomorske medicine. Pod izravnom komandom zapovjednika RM-a bit će i Bojna mornaričko-desantnog pješaštva koju se planira stacionirati u sjedištu Odjeljka Jug kod Ploča: ova bojna uglavnom će biti kadrovski popunjena iz potencijala sadašnje 365. vojno-obavještajne bojne. U Odjeljku Sjever u Puli bit će, pak, smješten Odred obalne straže. Duž hrvatskog dijela jadranske obale uspostavljeno je ili se planira uspostaviti devet stanica obalnog motrenja.

RV I PVO: Ratno zrakoplovstvo (RZ) i Protuzračna obrana (PZO) koncem 2007. ima oko 2000 pripadnika, a planira se da se do početka 2010. svede na 1600 profesionalaca i 200 pripadnika ugovorne rezerve. Pod Zapovjedništvom RZ i PZO ubuduće će biti dvije zrakoplovne baze: 91. u Plesu kod Zagreba i 93. u Zemuniku kod Zadra. Osim ovih dviju baza, spomenuto će zapovjedništvo ove grane Oružanih snaga izravno upravljati Bojnom Zračnog motrenja i navođenja s dva operativna centra, te Središtem za obuku HRZ-a i PZO-a u Zemuniku. Baza u Plesu, uz zapovjednu satniju, pod sobom će imati: eskadrilu borbenih aviona, eskadrilu transportnih helikoptera (dislociranu u bazu Lučko kod Zagreba), eskadrilu transportnih aviona i zrakoplovno-tehničku bojnu. Baza u Zemuniku raspolagat će otprilike istim sastavom, osim što će umjesto eskadrile borbenih aviona pod sobom imati protupožarnu eskadrilu, te eskadrile školskih aviona i školskih helikoptera. Usto, uspostavljeno je ili će biti uspostavljeno pet radarskih stanica duž teritorija Republike Hrvatske.

VOJNO ŠKOLSTVO: Zapovjedništvo za združenu izobrazbu i obuku transformira se u Hrvatsko vojno učilište (HVU) "Petar Zrinski". Na čelu će mu biti ravnatelj s članovima ravnateljstva, a ispod njega bit će Dekanat koji će se brinuti za nastavne aktivnosti i planove u svim ustanovama iz sastava HVU-a, Ratna škola "Ban Jelačić" u kojoj se školuju kandidati za najviše vojne dužnosti, pa Zapovjedno-stožerna škola "Blago Zadro" koju pohađaju oficiri što su kandidati za visoke zapovjedne i stožerne funkcije u najvažnijim segmentima obrambenog sistema. Časnička škola služi obrazovanju završenih kadeta i kandidata za temeljene časničke dužnosti, kao i za niže zapovjedne i stožerne funkcije, Dočasnička škola obrazuje cjelokupan podoficirski kadar Oružanih snaga, dok Škola stranih jezika "Katarina Zrinska" podučava vojnike, časnike i dočasnike engleskom, njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku za potrebe međunarodne vojne suradnje. Glavnina HVU smještena je u Zagrebu, s tim da izdvojeni odjeli Škole stranih jezika djeluju u Osijeku i Splitu, a Dočasničku školu planira se smjestiti na poligonu u Gašincima. Dijelovi HVU za potrebe školovanja Ratne mornarice bit će u Splitu, a dijelovi za školovanje u RZ i PZO u Zemuniku kod Zadra.

Zapovjedništvo za logistiku transformira se u Zapovjedništvo za potporu čiji će stožer, smješten u Velikoj između Zagreba i Petrinje, biti organiziran kao i stožeri ostalih grana Oružanih snaga. Neposredno će upravljati Logističkim operativnim središtem, Opslužnom bojnom, Bojnom za opskrbu, Središtem za obuku i doktrinu logistike (u Požegi), Remontnim zavodom, Bojnom za opću logističku potporu i Vojnim zdravstvenim središtem.

REZERVA: Oružane snage Republike Hrvatske krajem 2007. godine se nalaze se u punom zamahu prilagođavanja NATO kriterijima i standardima. U oktobru 2007. Hrvatski sabor proglasio je moratorij na služenje vojnoga roka (klasični vojni rok služio se šest, civilni dva mjeseca duže), te je ministar obrane dekretom oslobodio služenja i novembarsku klasu 2007. Broj aktivnih vojnih osoba kontinuirano se smanjuje prema željenoj brojci od 16.000, broj civilnih osoba zaposlenih u obrambenom sustavu svodi se prema 2000, dok broj ugovornih pripadnika rezervnog sastava neće biti veći od 6000. Od 1. januara 2008. vojni rok služit će se isključivo dobrovoljno, te se godišnje planira uvođenje oko 2000 dobrovoljnih regruta u sistem obrane, koji će prolaziti tromjesečnu opću i specijalističku obuku i još mjesec dana dodatne obuke ako žele ostati u profesionalnoj vojsci: iz ove kadrovske baze stvarat će se novi profesionalni pripadnici Oružanih snaga. "Ročnici će vojni rok služiti isključivo u Gašincima i na poligonu Slunj. Za vrijeme služenja vojnog roka primat će naknadu u visini polovice prosječne plaće u državi, a po završetku služenja imat će prednost pri zapošljavanju u državnim službama", objasnio je zamjenik načelnika Glavnog stožera general Slavko Barić.

Izuzmemo li aktivna vojna lica i ugovornu rezervu koja popunjava aktivni sastav, rezervna komponenta Oružanih snaga krajem 2007. broji oko 25.000 pripadnika. Predviđeno je da Snage brzog odgovora, Visoko spremne snage i Nisko spremne snage budu popunjene pripadnicima aktivnog sastava i ugovorne rezerve, dok bi pripadnici rezervnog sastava bili svrstani u kategoriju Snaga za narastanje i predstavljali bi stepenicu prije mobiliziranja svih građana koji podliježu vojnoj obavezi.

Što se tiče (zamrznutog) služenja vojnoga roka, zanimljivo je pogledati podatke iz 2006. i 2007. godine. U 2006. ukupno je pregledano oko 33.000 kandidata za služenje vojnog roka. Od toga ih je 20.208 proglašeno sposobnima, a planirano je da ih se na služenje pošalje 16.000. Poslano ih je 7829, jer su ostali zahtijevali civilno služenje vojnoga roka. Ukupno je u 2006. podneseno 9512 zahtjeva za civilno služenje. U 2007. u vojnu je evidenciju upisano oko 25.000 novih obaveznika, a bilo je planirano da se 4000 uputi na služenje vojnog roka: upućeno ih je, međutim, nešto više od 2000. Ukupan broj zahtjeva za civilnim služenjem u 2007, prema neslužbenim procjenama, kreće se oko 10.000. Za usporedbu, godine 2000. takvih je zahtjeva bilo 668.

STANDARD: Smanjenje broja vojnika i vojnoga osoblja dovodi do postupnog podizanja standarda života i rada u Oružanim snagama, standarda koji je tokom proteklih godina, u usporedbi s vojskama NATO-a, bio na prilično jadnoj razini. U svim većim vojnim objektima postoje kuhinje zaostale iz vremena JNA, u međuvremenu donekle obnovljene, u kojima se pripremaju tri dnevna obroka od kojih je ručak redovito kuhano jelo. Planira se i povećavanje kvalitete ulaznih prehrambenih namirnica, a pripadnici specijalnih snaga u posebnom su, pojačanom sistemu prehrane. Odjeća, obuća i donje rublje redovito se zadužuju, solidne su kvalitete i nema ih u izobilju, ali se ne može reći da vlada oskudica. Higijena je na primjerenoj razini, s tim da se radi na podizanju kvalitete higijenskih potrepština koje se upotrebljavaju u Oružanim snagama. Najmanje dva vikenda mjesečno vojnici mogu provesti kod kuće.

Inače, životni uvjeti profesionalnih pripadnika vojske koji su raspoređeni u jedinice podosta su lošiji od uvjeta u kojima žive kadeti koji se o državnom trošku školuju za časničku službu u Oružanim snagama.

Pripadnici Oružanih snaga koji su raspoređeni u jedinice, kao i cjelokupna vojna obavještajna struktura, imaju beneficirani radni staž: godina dana službe nosi 15 mjeseci radnoga staža, s tim da je kod pilota i pripadnika specijalnih jedinica omjer 18 mjeseci radnog staža za godinu dana službe. Aktivna vojna lica i civili na službi u Oružanim snagama oslobođeni su plaćanja dodatnog zdravstvenog osiguranja. Također, pripadnici Oružanih snaga imaju pravo na besplatni javni prijevoz, kao i na organizirani besplatni prijevoz do radnoga mjesta ako ne žive na istoj lokaciji na kojoj rade. Aktivna vojna lica imaju i do 20 posto veće plaće od civilnih službenika u državnoj upravi, s tim da piloti i pripadnici specijalnih jedinica imaju i posebne dodatke koji ih čine najbolje plaćenim dijelom vojske. Tu je i posebni dodatak za odvojeni život, kod onih koji su tokom tjedna zbog vojne službe odvojeni od obitelji, te voditeljski ili zapovjednički dodatak koji iznosi do 15 posto plaće. U slučaju smrti pripadnika Oružanih snaga, vojska pokriva troškove pogreba i daje vojne počasti.

Stambene liste, odnosno stambeno zbrinjavanje, više nisu program koji se prakticira u Oružanim snagama, a ukinuta je i praksa osiguravanja povoljnih stambenih kredita vojnicima. Postoji određeni fond službenih stanova koji se daju na korištenje vojnim licima, ali su kriteriji za dodjelu tih stanova prilično rastezljivi i podložni proizvoljnosti.

Prilikom odlaska u prijevremenu mirovinu pripadnika Oružanih snaga vojska tim ljudima nudi mogućnost doškolovanja ili prekvalifikacije za civilna zanimanja: Ministarstvo obrane financira najviše 85 posto troškova dodatnog školovanja, ali do maksimalnog iznosa od dvije tisuće eura. Osim toga, Ministarstvo obrane u suradnji s nekim međunarodnim organizacijama ljudima koji su morali napustiti vojsku osigurava jednokratnu novčanu pomoć od najviše tri hiljade eura za pronalaženje novoga posla ili za pokretanje vlastitog obrta.

Aktivna vojna lica nemaju pravo na štrajk i na sindikalno organiziranje.

NA NATO PRAGU: U pogledu približavanja NATO-u, Hrvatska sudjeluje putem kroz Partnerstvo za mir (Partnership for Peace, PfP) i Akcijski plan za članstvo (Membership Action Plan, MAP). Tokom 2006. sudjelovanje u PfP je bilo definirano aktivnostima Individualnog partnerskog programa (Individual Partnership Programme, IPP), Procesom planiranja i raščlambe (Planning and Rewiev Process, PARP), odnosno Partnerskim ciljevima (Partnership Goals, PG), te Godišnjim nacionalnim planom (Annual National Plan, ANP). U oktobru 2007. u Hrvatskoj je održana desetodnevna združena vojna vježba NATO-a i hrvatske vojske "Noble Midas 07" u kojoj se inzistiralo na mobilnosti i brzoj reakciji antiterorističkih snaga na moru, kopnu i u zračnom prostoru.

Najveća i najvažnija međunarodna mirovna operacija u kojoj sudjeluju hrvatski vojnici jest ona u Afganistanu (ISAF): radi se o misiji pod vodstvom NATO-a i mandatom Ujedinjenih nacija. Tokom 2007. u afganistansku operaciju bilo je uključeno 200 hrvatskih vojnika iz različitih rodova, a u 2008. taj će se broj povećati na 300. Osim toga, pripadnici Oružanih snaga trenutačno sudjeluju ili su sudjelovali tokom 2006. i 2007. u jedanaest mirovnih misija UN. U Zapadnoj Sahari (MINURSO) Hrvatska ima pet vojnih promatrača, u Liberiji (UNMIL) tri stožerna časnika, na Haitiju (MINUSTAH) dva stožerna časnika, u Etiopiji i Eritreji (UNMEE) četiri vojna promatrača, u Indiji i Pakistanu (UNMOGIP) sedam vojnih promatrača, s tim da će do kraja 2007. zapovjednik UNMOGIP-a biti hrvatski general bojnik Dragutin Repinc, u Obali Bjelokosti (UNOCI) tri vojna promatrača, na Cipru (UNFICYP) četiri vojna promatrača, u Gruziji (UNOMIG) dva promatrača, u Sudanu (UNMIS) pet stožernih oficira, u Nepalu (UNMIN) dva vojna promatrača i u Sierra Leone (UNIOSIL) jednog časnika za vezu.

Jedina hrvatska strateška orijentacija u obrambenom pogledu jest punopravno članstvo u NATO-u. Tome cilju potpuno je podređeno sve što se tiče obrambenih priprema i planiranja. Ponajprije, napušta se koncept individualne obrane i prelazi se na doktrinu kolektivne obrane u sklopu NATO saveza. U skladu s tim, uvodi se potpuno profesionalna vojska čiji je najvažniji zadatak da razvije potencijale za brzi odgovor na različite unutrašnje i vanjske krize, a sve u sklopu združenih NATO snaga. Hrvatska, dakle, ne treba izgrađivati ni održavati obrambene sposobnosti za svaki mogući događaj, nego treba razvijati uravnotežene, koherentne i fleksibilne snage sposobne za učinkovito djelovanje zajedno s drugim zemljama saveznicama. Stoga je, prema službenim dokumentima, primarni zadatak do 2010. godine uspostaviti zakonodavni, strukturni i organizacijski okvir u kojemu bi temeljne točke bile kolektivnost obrane i vojnog djelovanja, brza razmjestivost i mobilnost ključnih snaga, te fleksibilan zapovjedni i komunikacijski sistem uklopljen u NATO-ovu doktrinu vođenja operacija i obrambenog planiranja. Jedan dio ovih zadataka već je i ostvaren do kraja 2007. godine.

CIVILNA KONTROLA: Civilna kontrola nad Oružanim snagama provodi se putem Hrvatskoga sabora, odnosno putem parlamentarnog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. No, kako se taj odbor bavi isuviše velikim rasponom tema i ima nadležnosti u brojnim područjima, postoji ideja da se u sklopu Sabora utemelji poseban Odbor za Oružane snage koji bi raspravljao o svim bitnim obrambenim i vojnim pitanjima, te koji bi odlučivao o važnim pitanjima iz sfere vojnih poslova.

Prema relevantnim znanstvenim istraživanjima što su provedena 2006. i 2007. godine, Oružane snage, uz Crkvu i nevladine organizacije, institucija su u koju građani Hrvatske imaju najviše povjerenja. No, ne može se reći da je to povjerenje vidljivo u svakodnevnom životu: ono je više ritualnog karaktera i više je odraz političkog razmišljanja onih društvenih slojeva koji inzistiraju na nedodirljivosti tzv. Domovinskog rata i na tome da Domovinski rat treba biti temelj postojanja moderne Hrvatske. Da je tome tako može se, recimo, vidjeti po drastičnom rastu zahtjeva za civilno služenje vojnoga roka iz godine u godinu. Nakon što je do daljnjega obustavljeno služenje vojnoga roka, odnos javnosti prema vojsci zasigurno će preći u još veću ravnodušnost, jer će prožetost vojske i civilnog života biti svedena na minimalnu mjeru. Ravnodušnost će biti narušavana jedino u slučajevima evidentno mutnog vojnog angažmana u oblasti ili događaje koji izravno tangiraju obične ljude: primjer tome jest sumnjiva vojna uloga tokom i nakon zagonetne pogibije dvanaestorice vatrogasaca na otoku Kornatu u kolovozu/augustu 2007. godine.