Suđenje i posledice

Mali Rusi bez Velike Srbije

Da li će radikali na predstojećim izborima imati koristi od početka suđenja Vojislavu Šešelju u Haškom tribunalu

Verovatno da ima neke simbolike u činjenici da je haško suđenje Vojislavu Šešelju, jednom od simbola Srbije devedesetih, počelo baš u danu kada je, parafiranjem Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji, zemlja napravila još jedan od teških koraka ka Evropskoj uniji.

Problem je, međutim, što je tu simboliku danas teško pouzdano protumačiti. Da li se, u prošli četvrtak, posle tumaranja opasnim stranputicama, Srbija napokon našla na putu povratka zajednici kojoj geografski pripada? Ili je samo dospela do raskrsnice sa koje je moguće zakoračiti i na drugu stranu, putem koji vodi u novu izolaciju i probleme poznate iz poslednje decenije prošlog veka?

Dobro raspoložen – kao i uvek kada je u centru pažnje, pa makar bio i u zatvoru – Vojislav Šešelj očigledno očekuje zaokret u pravcu devedesetih. I u to ime, kao što su pojedini strani mediji primetili, hašku sudnicu koristi za odašiljanje dobro poznatih nacionalističkih poruka biračima u Srbiji.

U prošlonedeljnom četvoročasovnom nastupu, emitovanom u udarnom večernjem terminu na Drugom programu RTS-a, Šešelj je, između ostalog, žalio što Statutom Tribunala nije predviđena smrtna kazna pa da, poput prijatelja mu Sadama Huseina, takvom smrću "zapečati svoju ideologiju". Pa je apelovao na sudsko veće da ga kazni najstrožom mogućom kaznom:

"Što vaša kazna bude veća, to će moja ideologija biti snažnija. Ja sam se naživeo, ali hoću ideologiju da učinim besmrtnom", tvrdio je radikalski vođ, ne mareći, doduše, što je time ušao u kontradikciju sa samim sobom. Samo dan ranije, naime, apelovao je na sudsko veće da ostvari svoje diskreciono pravo i odbije da mu sudi, sa obrazloženjem da je posle kašnjenja početka suđenja od skoro pet godina, nemoguće obezbediti pravičan proces.

Šešelju kontradikcije nikad nisu bile strane, ali je galamom koju proizvodi, uvek do sada uspevao da ih sakrije od svojih simpatizera. Teško da će to biračko telo drugačije reagovati i na aktuelne primere Šešeljevih razmimoilaženja sa samim sobom: kao, recimo, kada objašnjava da je Tribunal nelegalan i nelegitiman, iako je u februaru 2003, pod čudnim okolnostima, sam odlučio da se preda toj instituciji. Ili kada ponosno tvrdi da je on lično autor ideje Velike Srbije i objašnjava kako mu nikad nije palo na pamet da sa prostora na koji se ta ideja odnosi protera milion ljudi. Pa onda precizira da je uvek želeo da te ljude nacionalno osvesti i ubedi ih da su Srbi – Srbi pravoslavci, Srbi katolici, Srbi protestanti i Srbi ateisti… da bi se potom ispostavilo da Srba i nema, već da su to "mali Rusi na Balkanu".

NIJE KRIV ŠLEM: Što takvim "istorijskim predavanjima", što doskočicama tipa "nije meni bio mali šlem, nego mi je glava velika" ili "nisam ja počeo kao komunista, nego kao beba", Šešelj je svojim prošlonedeljnim haškim nastupom, prema izveštajima medija, uspeo da privuče pažnju skoro dva i po miliona gledalaca.

Prema nekim tumačenjima, upravo na korist od takvog medijskog efekta njegovi radikali uveliko računaju dok se spremaju za predsedničke izbore koji bi se, prema najavama, mogli održati već u januaru sledeće godine. Tako, recimo, njujorški "Tajm" ocenjuje da "postoji mogućnost da se suđenje Šešelju pretvori u ruganje pravdi, pa čak i da mu donese dodatne političke poene u Srbiji, u kojoj je njegova stranka najjača u parlamentu, a mnogi građani ga smatraju herojem". A da bi tom potencijalnom radikalskom rastu mogla bitno da doprinese i atmosfera povišenih nacionalističkih osećanja, prouzrokovana ulaskom pregovora o Kosovu u završnu fazu, takođe ukazuje strana štampa u izveštajima sa početka suđenja.

"Iako je napušten Šešeljev pogrdni stil, konzervativna vlada Vojislava Koštunice koristi gotovo iste argumente da okupi Srbe da se konfrotiraju navodnoj međunarodnoj zaveri protiv Srba koji su manjina u Pokrajini", piše londonski "Independent", ocenivši da je zemlju pogodio talas nacionalizma sličan onom iz devedesetih. Slično tvrdi i BBC, ocenivši da radikali nisu na vlasti, ali je politička stabilnost Srbije lomljiva i "sa osetljivim pitanjem Kosova čije rešenje sledi i predsedničkim izborima koji se očekuju u naredna dva meseca, partija bi mogla imati koristi od suđenja njenom lideru".

Prema drugim tumačenjima, opet, na tu računicu ne bi se valjalo mnogo oslanjati, jer ni prošlogodišnji Šešeljev spektakl (dramskog tipa) u vidu štrajka glađu upravo u vreme raspisivanja parlamentarnih izbora nije pomogao toj, ionako jakoj stranci, da dobije očekivanih "50 odsto plus jedan" glas i tako formira vladu.

POSMATRAČI I PRISTALICE: Pažnja koju lider radikala svojim živopisnim nastupima i akcijama uspeva da privuče, naime, ne mora uvek biti prouzrokovana odobravanjem šešeljevskog pogleda na svet. Psiholog Mikloš Biro objasnio je novosadskom "Dnevniku" da gledanost suđenja Šešelju nije iznenađujuća, jer je reč o čoveku od koga se očekuje da napravi nešto atraktivno, pa makar to značilo i negativnu atraktivnost.

"Moguće je da svi oni očekuju da Šešelj ponovo psuje sudije kao što je to već radio, da očekuju da javno izvrši samoubistvo pred kamerama, da napravi neki poseban spektakl", rekao je Biro, dodajući da lider SRS-a među gledaocima ima nemali broj pristalica i istomišljenika, ali "svakako ima i onih ‘umerenih’ nacionalista koji ga gledaju jer su se u nekim delovima s njim slagali". Ipak, prema njegovom mišljenju, teško je predvideti da li će Šešelj svojim spektaklom u haškoj sudnici pored postojećih dobiti i nove birače za svoju stranku. "Njegov manir agresivnosti i prostakluka koji tamo demonstrira nekim ljudima ovde paše i za očekivati je da je tu reč o onima koji i inače glasaju za SRS. Znajući one ‘finije’ nacionaliste koji najčešće glasaju za DSS, mislim da će oni prilično biti zgroženi tim nivoom prostakluka", rekao je Biro, procenivši da bi upravo takvo ponašanje radikalskog vođe i demonstracija "moći i samouverenosti" odbiti umerenije nacionaliste od radikala.

Ni Dušan Pavlović, docent na Fakultetu političkih nauka, ne veruje da bi početak suđenja Šešelju mogao radikalima doneti značajniji broj novih birača. Pavlović u izjavi za "Vreme" kaže da bi efekat mogao biti privremen i sličan efektu početka suđenja Slobodanu Miloševiću. "Prvih mesec dana, kad se videlo kako je optužnica traljava, smatralo se da suđenje može da gurne javno mnjenje ka Miloševiću i socijalistima, ali se to nije desilo. Slično bi moglo biti i sada", kaže Pavlović.

U slučaju da taj eventualni kratkotrajni efekat porasta simpatija prema Šešelju i političkim sledbenicima nagovesti porast broja glasača radikalskog kandidata Tomislava Nikolića na očekivanim predsedničkim izborima, prema mišljenju Pavlovića, valja imati u vidu i mogući kontraefekat: što se više mobilišu eventualni pasivni simpatizeri radikala i ideje o Velikoj Srbiji, to bi se više motivisali i pasivni simpatizeri "druge strane", u konkretnom slučaju najverovatnije u liku predsedničkog kandidata Borisa Tadića.

Iz dosadašnjih analiza biračkog tela radikala, rađenih na osnovu istraživanja javnog mnjenja, zaključak izvodi Miloš Mojsilović, član istraživačkog tima CeSID-a. A te analize su ukazale na postojanje dve grupe – jednu, manju, čine "nacionalno nezadovoljni" birači a, drugu, znatno brojniju, "socijalno nezadovoljni" građani.

"Na primer, septembarsko istraživanje je pokazalo da samo devet odsto građana Srbije naciju smatra svojim osnovnim i navažnijim okvirom identiteta, a 10 odsto je onih koji tvrde da treba ratovati ako se Kosovo osamostali", kaže Mojsilović i podseća da je biračko telo radikala znatno veće od broja onih za koje se može reći da su po vrednostima na poziciji ekstremne desnice.

"Znatno veći broj glasača dolazi iz grupe socijalno nezadovoljnih, gubitnika tranzicije, ljudi sa nižim socijalnim statusom… Njih ne zanima previše nacionalna priča, ona je daleko od njihovog džepa i svakodnevnih egzistencijalnih problema. Zbog toga, Šešeljevo pojavljivanje može uz radikale da zadrži samoone koji su već uvereni u to što on priča, ali ne i da poveća njihov rejting", kaže Mojsilović u izjavi za "Vreme".

MIROTVORAC: Sve to, međutim, ne znači da Šešeljev haški obračun sa Amerikancima, Vatikanom i raznim drugim "neprijateljima Srbije" nema značaja ni za koga sem za njega lično, njegove saradnike i sledbenike. Jer, kao što je u izjavi "Dnevniku" primetio istoričar Čedomir Antić, za razliku od Miloševića, Šešelj je neprekidno govorio upravo ono što su protivnici Srbije želeli da čuju. "Ako on kao potpredsednik vlade kaže da Albanaca u slučaju napada NATO-a na SRJ neće biti, onda je to prosto unapred priznanje i najava operacija koje su dovele do iseljavanja Albanaca", podseća Antić, dodajući da je "na sudu da sve te stvari razdvoji i da Šešelja, ako za to ima dokaza i činjenica, osudi za ono što on jeste bio, a ne za idelogiju koju je javno kazivao i kojom je više štete naneo srpskom narodu i državi nego bilo ko drugi".

I sama tužiteljka Kristina Dal, uostalom, jezgrovito je primetila da "na kraju, Šešelj nije ostvario Veliku Srbiju, već je jedino uspeo da ostvari manju Srbiju i pokloni svetu izraz ‘etničko čišćenje’".

Strani mediji, s druge strane, istakli su da je suđenje Šešelju jedini preostali proces koji istražuje ulogu Srbije u ratovima iz prošle decenije. "Pošto je Miloševićeva smrt označila kraj suđenja njemu, bez izricanja presude, suđenje Šešelju pruža tužiocima novu šansu da pokažu ulogu Srbije u ratovima koji su pocepali bivšu Jugoslaviju početkom devedesetih", ocenjuje Rojters, a gotovo istu rečenicu ponavlja i AP, koji u prošle nedelje započetom procesu vidi "jednu od poslednjih preostalih prilika da sud označi srpske lidere odgovornim za zločine pokrenute raspadom bivše Jugoslavije početkom devedesetih".

Kada je o Šešelju reč, međutim, nikako ne valja govoriti samo u prošlom vremenu. Na to upozorava Dušan Pavlović kada kaže da umesto o potencijalnim političkim posledicama početka suđenja, valja razmišljati o posledicama njegovog kraja. "Ako mu ne dokažu krivicu i oslobode ga, ili ako dobije beznačajnu kaznu i brzo se vrati u zemlju, Šešelj bi se mogao predstaviti kao čovek koji je pobedio ceo Zapad i doneti ozbiljan vetar u leđa radikalima", kaže Pavlović.

Prema najavama iz Haga, okončanje procesa radikalskom lideru moglo bi se očekivati već za godinu dana. A s obzirom na to da je pre početka suđenja Šešelj već "odležao" skoro pet godina, u trenutku izricanja potencijalne presude već bi mogao da pakuje četkicu za zube i smišlja efektan nastup za surčinski aerodrom. Šta bi to moglo značiti za politički život u Srbiji, s obzirom na broj nepoznanica, danas je teško prognozirati. U jednoj od varijanti, recimo, moglo bi se desiti čak i da se, zahvaljujući mogućem ponovnom prolongiranju rešenja kosovskog problema, potencijalno nepovoljno rešenje te drame poklopi sa Šešeljevim povratkom u zemlju.

A onda bi mali Rus sa dobrim šlemom, ali velikom glavom, mogao dobiti priliku da ponovi repliku iz haške sudnice: "Delovao sam kao mirotvorac, doduše s malo oštrijim rečima, ali me nisu slušali."

Iz istog broja

Vreme uspeha

Biznis

Lekovi

Kriminal u ime zdravlja

Branka Kaljević

Igmanska inicijativa

U senci sukoba

Slobodan Kostić

Makedonija

Planinska bura

Siniša Stanković, autor je novinar skopskog nedeljnika Globus

Regionalna nestabilnost

Puške na Šari

Milan Milošević

Slučaj tuzlanske kolone

Tragedija na Brčanskoj Malti

Miloš Vasić

Ustavni sud

Čiji je moj sudija

Tatjana Tagirov

Privatizacija javnih preduzeća i javne polemike

Jednostavna hrvatska lekcija

Dimitrije Boarov

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu