U samo posljednjih sedam dana promijenilo se nekoliko načina na koji će država Srbija riješiti problem tužilaca na najvažnijim nivoima, na kojima danas sjede penzioneri: najprije je bilo rečeno da će se problem rješavati s "v.d." opcijom u smislu najboljih koji su raspoloživi na svakom nivou, potom da će se (predsjednik Skupštine Oliver Dulić) sačekati da se donese (Ustavom naređen) zakon o tužiocima, pa će cijela stvar na dnevni red parlamenta doći tek negdje u oktobru, da bi se danas – u utorak, kad nastaje ovaj tekst – govorilo da će cijela priča biti riješena već početkom idućeg tjedna, ali s potpuno drugačijom "tužilačkom slagalicom" od one o kojoj smo do danas slušali iz "nezvaničnih", ali "dobro obaviještenih" izvora raznih medija.

PENZIONERI: Situacija je ovakva: republički tužilac je Slobodan Janković, koji je još u decembru 2005. ispunio zakonske uvjete za odlazak s funkcije, ali je i dalje republički tužilac. Nije to njegova greška: tada nadležni (bivši) ministar pravosuđa Zoran Stojković tek je prošle, 2006. godine, napokon primijetio tu činjenicu (istovrsnu s beogradskim okružnim tužiocem Milovanom Božovićem, koji je godinu nakon Jankovića također ispunio striktne zakonske uvjete za penziju), da bi potom Odbor za pravosuđe Skupštine Srbije – uglavnom zahvaljujući odustvu poslanika Demokratske stranke u prošlom sazivu – bio paraliziran, te je cijela stvar ostajala za neko buduće, novo postizborno vrijeme.

U novoj raspodjeli parlamentarnih i ministarskih karata, Ministarstvo pravde dospjelo je u ruke Demokratske stranke, te se nova ekipa odmah susrela s brojnim problemima, što naslijeđenima, što nastalima u limbu između dvije političke vlasti, među ostalim i problemom penzionera (stotinjak ukupno u svim nivoima sudske i tužilačke vlasti), ali prvenstvemo činjenicom da penzioneri sjede na vrhu tužilačke organizacije. Republički tužilac Slobodan Jovanović za "Vreme" kaže da je njega na tu funkciju izabrala Skupština Srbije i jedina ga ona može i razriješiti, te činjenicu da Ustavni sud – čiji je novopečeni penzioner Slobodan Vučetić s prvim penzionerskim danom u radnoj knjižici objavio svoju nenadležnost i odlazak s mjesta predsjednika suda – iz istog razloga ne funkcionira, ne dovodi u vezu: različiti su propisi za suce i tužioce, kaže Jovanović, pa sljedstveno tome tužilaštva – bez obzira na penzionere – nisu blokirana u radu, za razliku od Ustavnog suda.

Različita su i tumačenja stvarnosti u kojoj su penzioneri potpisivali brojne akte, ali i pokušaje kadroviranja u tužilačkoj organizaciji: treća općinska tužiteljka u Beogradu Gordana Čolić jedva se lani spasila smjene, koju je tražio penzionirani okružni, ali podupro i također penzioner republički tužilac; nekima na specijalno-tužilačkim dužnostima nije produžen mandat (tužilac Mioljub Vitorović), degradiran je tadašnji "specijalac" Jovan Prijić, na njegovo mjesto je doveden tadašnji kragujevački okružni tužilac Slobodan Radovanović, kojem upravo ovih dana (23. ovog mjeseca) izlazi mandat i ne zna se, opet, tko će odlučivati o produženju njegovog mandata ili postavljanju nekog drugog na tu funkciju.

SISTEMATIZACIJA I ZLOUPOTREBE: Prema većinskom tumačenju, dosadašnje odluke republičkog tužioca, usprkos njegovom penzionerskom statusu, ne treba dovoditi u pitanje, iako ima i onih koji misle suprotno. Na primjer, sistematizacija propisuje da u Specijalnom tužilaštvu ima deset zamjenika, za koje su osigurani novci u budžetu. Trenutno ih ima 13, od čega je jedan zamjenik u Novom Sadu (koji sjedi u novom i netom – za "tehničke" Vlade – uređenom poslovnom prostoru, još neplaćenom i ne zna se tko će za enterijer platiti račune), kao i jedan, valjda bivši, u Subotici. Naime, Jovanu Maksimoviću iz Subotice, imenovanom na funkciju zamjenika specijalnog tužioca Radovanovića, devet mjeseci (toliki je, naime, zamjenički mandat) tekao je zamjenički status i plaća, iako ništa u toj funkciji nije radio i nije ni dolazio u Ustaničku ulicu u Beogradu. "Pa, nije se baš naradio, istina je", reći će jedan važan tužilac na pitanje "Vremena", ne objasnivši – kao i nitko drugi ovih dana – kako to da za Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu ne važe ni budžet niti sistematizacija i kako to da se – u svim kadrovskim križaljkama – ta očito nezakonita činjenica ne spominje danas ni u vezi s bivšim ministrom pravosuđa, ni republičkim tužiocem, niti aktualnim specijalnim za organizirani kriminal kojem mandat upravo ističe i o čijem se statusu narednih dana mora odlučiti.

Po onom što smo dosad čuli, vlasti bi rado na mjestu republičkog tužioca – od kojega kadroviranje kreće – vidjeli sadašnjeg tužioca za ratne zločine Srbije Vladimira Vukčevića, ali je taj baš zapeo, kako se tvrdi, da obavi svoj posao do kraja; ionako je izabran u Skupštini Srbije, što mu daje neprikosnoveni mandat. Sve ostale kombinacije vode se u kategoriji "v.d.", a tu se imena dnevno mijenjaju, dok za specijalnog tužioca za organizirani kriminal važi teorija da je netom pohapsio razne mafije, što se pokazalo u (poboljšanom) rejtingu Srbije u pogledu korupcije, pa mu – bez obzira na to koliko će njegovih postojećih i budućih optužnica uopće opstati – slijedi nagrada u vidu koalicijskog sporazuma o produženju novog dvogodišnjeg mandata.

Kako god bilo, tužioce – koje se i inače godinama pokušava pretvoriti u vlasti ovisne državne službenike – i danas biraju partije, u skladu sa svojim koalicijskim potraživanjima, između nafte i elektroprivrede ili tome sličnoga, a za pravnu državu što preostane. Samo su nam jedno obećali, da ćemo odgovor na pitanje koliko smo pravna država, bar u pogledu tužilaca, dobiti ovih dana.