Ljudi i vreme

Izjava nedelje

„Iluzorno je iz kojih će se knjiga učiti, učiće se iz onih knjiga koje su naučn istinite.“

Zdravko Vitošević, rektor Prištinskog univerziteta sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici, govori o udžbenicima koji će se koristiti na Kosovu posle utvrđivanja statusa

Aleksandar Filipović,

TV novinar, nekada voditelj emisije "Tabloid" na BKTV, kaže da mu je "astrologija druga velika ljubav":

"Ne verujem prorocima. Još na početku karijere proročica Kleopatra mi je predvidela da neću biti nikakav novinar i voditelj, ali u astrologiju verujem. Nikad nisam objektivan kad sam sebi gledam u horoskop, ali mi drugi ljudi uvek daju tačne prognoze. Koleginica iz vašeg lista mi je u horoskopu videla pozitivno pomeranje, a baš tog trenutka sam potpisao ugovor za Radio-televiziju Vojvodine. Ostao sam u čudu kako je sve zapisano u zvezdama."

Posle višegodišnjeg privremenog rada u prestonici, vratio se u svoj grad:

"Samo u Novom Sadu vozači gradskog prevoza mi ne naplaćuju kartu, jer obožavaju ‘Tabloid’, taksisti mi uvek naplate i nadaju se bakšišu jer misle da sam jako bogat. Nekada mi je moj rodni grad bio jako tesan, trčao sam u Beograd koji je centar sveta. Tipični sam Lala po ljubavi prema hrani i lepom životu, ali sam Beograđanin po stilu rada, razmišljanja i temperamentu. Kad mi treba dinamika, samo Beograd u kome sam studirao može da mi da adrenalin. Tajna mog uspeha je što sam Lala sa beogradskim temperamentom. U Novom Sadu sam rođen, u Beogradu sam se školovao i gradio karijeru. Znam da nikada neću biti bogat kao Lari King, ali bar mogu biti srećan kao Saša Filipović.

Jednostavno, ne mogu da živim bez novinarskog adrenalina."

("Glas javnosti")

Borka Vučić.

narodna poslanica, pred prvo zasedanje novog saziva Skupštine Srbije kojem će i predsedavati, otkriva:

"Predsedavanje Skupštinom je moja porodična tradicija, jer je moj deda negde pre 1904. godine predsedavao parlamentom. Moj deda Dragić Mucić bio je poslanik u dva saziva Skupštine i on je, koliko mi je poznato, pre više od 100 godina vodio skupštinska zasedanja. Bio je veoma bogat seljak iz okoline Valjeva i poslanik tadašnje Socijaldemokratske partije. I zbog te porodične tradicije, a i zbog važnosti trenutka za Srbiju, bilo bi mi jako drago da predsedavam sednicama Skupštine."

("Press")

Milan Gurović,

"najbolji košarkaš Crvene zvezde, popularni Čiča", kaže da nema nameru da se izvini sudiji Miliji Vojinoviću za pljuvanje, i objašnjava da je sudija sam zapeo za njegovu nogu, a ne, kako je plasirana priča, da ga je on namerno sapleo:

"Nisam napravio faul u napadu. Pitao sam Vojinovića zašto mi je dosudio ličnu grešku, posle čega me je on uhvatio za kukove. Rekao sam mu da me ne dira, a on mi je brže-bolje dosudio tehničku grešku. Vojinović je zatim krenuo za zapisnički sto, a ja sam iznenađen njegovom odlukom pošao za njim. Videvši da ga pratim, naglo je zastao i sapleo se o moju nogu, posle čega mi je dosudio isključenje. U tom trenutku bio sam ljut i u afektu možda sam ga i pljunuo, iako nisam to hteo da uradim. Možda sam rekao i neku ružnu stvar, ali to je normalno u tim situacijama. Kamera je zabeležila kao da sam to uradio namerno, ali to nema veze sa istinom. Nisam lud da tako nešto uradim, jer znam da se sve snima. Izuzetno ga cenim kao sudiju, ali on očigledno mene ne ceni."

("Press")

Vuk Bojović,

vajar i direktor Zoološkog vrta, priča o psima svojih kćerki:

"Nekada ih ćerke suviše razmaze, pa ih uputim u to kako da ih vaspitavaju. Sa psima je kao i sa decom i ženom, ne smete mnogo da popuštate."

O svom ljubimcu, bul terijeru, koji živu u Vrtu:

"Veliki je ljubavnik i zbog toga imam problema sa njim. Nabavio sam mu dve devojke, ali njemu to nije bilo dovoljno. Jedne noći je pokušao da vodi ljubav sa vučicom! To je videla druga vučica i otkinula mu rep."

("Press")

Slobodan Antonić,

politički analitičar, bio je nadahnut:

"Neko je već otmicu Kosova uporedio sa silovanjem. Siledžije su velike i jake, nesrećna devojka bi još mogla dobiti i batine ako se bude previše opirala i možda je stvarno bolje da se mnogo ne brani. Ali, zaboga, kako joj još povrh svega možete reći: ‘Ma budi pametna, jesu siledžije, ali bogati su, uticajni, ne smeš nikako da pokvariš svoje odnose sa njima, ne smeš se žaliti. Misli na svoju budućnost, misli na to da treba sutra da postaneš deo njihovog bogatog i lepog društva. Otplači malo, pa se vrati. I nasmeši se – kao da ništa nije bilo!’ Da li stvarno može da bude – ‘kao da ništa nije bilo?’ Je li vi to ozbiljno mislite sa smešenjem? Da momcima ne padne na pamet još koji put da se zabave na sličan način? A šta tek da kažem o onima koji na sve to dobacuju nesrećnici: ‘Ma daj, sestro, nemoj da si konzervativna, momci ti samo čine uslugu, ti treba da si moderna, da uživaš u seksu, a naročito treba da uživaš kada se na tebi ispruži Glavni Badža, e onda naročito moraš da dahćeš, stenješ i uzvikuješ – To! To! Još! Još!’

Da, Glavni Badža baš voli da je veliki ljubavnik. Ali, Srbijo mila, ipak ne moraš zbog njega glumiti. Slobodno plači. I najvažnije je da ih sve zapamtiš. I one koji su se po tebi ređali i one koji su navijali i dobacivali. Jer, jednoga dana…

Da, da. Jednoga dana."

("Politika")

Momčilo Bajagić,

muzičar, "čovek čiji su stihovi odavno stekli status nacionalne himne", elokventno primećuje:

"Odavno je u većem delu sveta prestala podela na muškarce i žene, na muške i ženske poslove. Žene, u svim oblastima mogu da postignu isto što i muškarci. Samo što načini na koji to čine mogu biti drugačiji. A to proizilazi iz njihove različite prirode. Ako gledamo na tip ‘japi’ žena koji se pojavio sa takvim zanimanjima, i među njima ima onih koje su više ili manje ženstvene. Sve zavisi od same žene. Od njene duhovnosti. Mislim da one koje se koriste ženskim tehnikama za uspeh u životu bolje prolaze. Za razliku od onih koje se služe muškim sredstvima i ponekad mogu da izgledaju odbojno. Često pogrešno mislimo da je naše vreme drugačije od prošlog. A, zapravo, stvari se u životu ciklično ponavljaju. Ko može da nam garantuje da žena u XIX veku nije isto to postizala. Samo na drugi način, iza visokih bedema dvoraca nije se toliko videlo. Uvek je bilo isto, samo što je manifestacija toga sada drugačija. Zbog otvorenosti velikog broja medija, njihove neselektivnosti i seksualne revolucije iz šezdesetih, promenile su se mnoge stvari. Sada je novi pogled na ženu."

("Politika")

Goca Božinovska,

folk pevačiva i udovica Zorana Šijana, priča o Dejanu Milenkoviću Bagziju:

"Toliko puta sam iz Šijanovih usta čula: ‘Bagzi je toliko pošten da nema dalje… On je divan dečko…’ Verovala sam mu, ni dan-danas nemam razloga da mislim drugačije. Zaista je bio divan dečko. Deca su nam se družila, išla zajeno u školu, i danas je tako… Šlogirala sam se kada sam čula šta mu pripisuju. Ne verujem da je Bagzi ikada ikoga mogao da ubije. Ko zna šta mu se dešavalo, ko ga je, jadnička, na nešto prisilio. Za mene je uvek bio dobar dečko i nema šanse da ga gledam kao kriminalca."

Da li se oseća kao "udovica mafijaša":

"Da sam ja udovica mafijaša, gde mi kraj bio? Zar bih morala da jurim od tezge do tezge. Imala bih kuću na Kipru, imala bih svog šminkera, svog stilistu, svog PR menadžera… Ovako, da nisam rintala i da mi svekrva nije pomogla, deca bi mi gladovala… Umesto svega toga ja imam samo kućnu pomoćnicu. Moram sebi da dozvolim taj luksuz da bih mogla da ostavim decu i odem i rintam."

("Skandal")

Goran Kičić,

glumac, na pitanje da li slavi Svetog Valentina:

"Ne znam šta bih rekao uopšte o tom datumu. Ja sam pravoslavac, nije da ne znam za Dan zaljubljenih, ali ceo svet slavi Novu godinu, a ona je katolički praznik. Za mene su moji privatni praznici važniji od tog."

Viktor Savić,

glumac, na isto pitanje:

"To je katolički praznik i ne obeležavam ga."

Marinko Rokvić,

pevač:

"Kod nas Srba tog dana je Dan vinogradara i mi ne praznujemo Dan zaljubljenih. Koliko znam, to je katolički praznik i ne znam koliko nam je svojstveno da prisvajamo tuđe praznike. Pošto volim vina, ja taj dan obeležavam, ali uz vino."

("Stil")

Suzana Mančić,

TV voditeljka i pevačica, na pitanje da li se plašila porođaja, odgovara:

"Ja tada nisam znala ništa i bila sam preplašena tokom cele trudnoće. Bukvalno sam se plašila da idem u toalet, jer sam se bojala da mi dete ne ode. Samog porođaja se nisam plašila, jer sam se i ranije porađala. Jedna moja drugarica mi je pričala svoje iskustvo. Njoj je, naime, jedna starija gospođa rekla: ‘Ćerko, nemoj da se brineš, kosti ima da ti se rastaču.’ Znala sam šta me čeka, da porođaj nije odlazak na premijeru. S obzirom na to da je moja Teodora bila jako lenjo dete, dok je još bila u stomaku nije se uopšte mrdala, ona je verovatno sisala palac i razmišljala da li da izađe…"

("Stil")

Iz istog broja

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu