Svet

Crna Gora

Još malo pa nestalo

Godinama prizivana uspravnost Crne Gore jedino se da u vijorenju nacionalne zastave primetiti. Neoliberalna ekonomija, omiljena stvar u rukama eto skoro dve decenije nesmenjive crnogorske vlasti, očito nije pomogla u uspravljanju državne kičme

Demokratski slabašno crnogorsko društvo, bez jasnih i kvalitetnih razvojnih oprijedjeljenja, postaje mnogo prije sticanja nezavisnosti lak plijen globalnom finansijskom sivilu. Djevičanski privlačna zemlja koju vode "mladi, pametni i lijepi", otvara svima vrata. Sa duvanskim dimom, štetnim za njenu ljepotu, dolaze najprije susjedi sa druge strane Jadrana. Kasnije, eto i Rusa ali i drugih posjetilaca koji donose "nevini" kapital s dalekih Djevičanskih ostrva. Za nacionalnost i porijeklo njihovog novca ne pita se na crnogorskom moru, uspješnom u otklanjanju finansijskih mrlja.

Domaćim biznismenima, familijarno i kumovski vezanim za državni vrh, nije stran egzotičan način poslovanja, pa sa svojim posjetiocima lako nalaze zajednički jezik. Sankcije, za razliku od džepova građana, pune njihove, ali ih i obučavaju za nadolazeće privatizacione procese. "Crnogorski tajkuni, pod izgovorom da probijaju sankcije, početkom devedesetih stiču ogroman kapital od ratnog profiterstva, pljački banaka i brutalnog šverca", kaže Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene (PZP). "Nakon što prljavi keš iznesu iz zemlje, s ruskim tajkunima ali i drugim centrima moći osnivaju of šor banke. Sljedeću fazu pranja novca sprovode kroz brutalnu privatizaciju."

VELIKODUŠNOST: Domaći tajkuni nikako se ne mogu nazivati novom kapitalističkom klasom jer, kako dodaje Medojević, iz kafana upravljaju svojim firmama u kojima – nema zaposlenih. Njima i inostranim kolegama Vlada prodaje strateški važna preduzeća i nacionalne resurse. "Neshvatljivo je hvaljenje Vlade kako je novcem od privatizacije izmirila državne dugove. Oni, afirmišući direktnu potrošnju, pričaju o crnogorskom ekonomskom čudu, dok građani koriste najskuplje gorivo i telefonske impulse u regionu", ističe Medojević.

RUSKI: Ograđivanje Crne Gore

Vlada je, međutim, velikodušna prema Olegu Deripaski, novom vlasniku podgoričkog Kombinata aluminijuma (KAP) i nikšićkog Rudnika boksita. Čitav niz of šor firmi uključenih u privatizaciju KAP-a govori o mutnim transakcijama iz kojih su kao pobjednici izašli ruski oligarh i prijatelji Mila Đukanovića, postavši glavni kreditori podgoričke kompanije. Deripaski je preko grbače crnogorskih građana omogućeno da plaća električnu energiju po veoma povoljnim cijenama. Upravo Rus protiv kojeg se u svijetu, najviše zbog poslovnih malverzacija, često vode sudski sporovi, posjeduje polovinu crnogorske privrede. Ukoliko se dokopa i Pljevalja, Termoelektrane i Rudnika uglja, Crna Gora njegovim se imenom može zvati.

Branimir Gvozdenović, ministar za ekonomski razvoj, međutim, smatra da nije tačna slika koja u javnosti postoji o dominaciji ruskog kapitala u Crnoj Gori. Navodi kako su ruske investicije u prethodnih pet godina tek na sedmom mjestu. "No, i da nije ovog argumenta, pretenzija Crne Gore ka izgradnji otvorenog ekonomskog sistema i ulaska u Evropsku uniju ne smije biti praćena diskriminacijom investitora, zavisno od njihovog teritorijalnog porijekla", kaže Gvozdenović. Crna Gora se ne smije vještački i rigidno zatvarati u sopstvenu čauru na talasu imaginarnih strahova od investicionog neokolonijalizma a, u isto vrijeme, težiti evropskim integracijama.

KATASTARSKO PITANJE: Podgorica

Političkim vrhom odnedavno je zadovoljan i jedan Kanađanin. Milijarder Piter Mank je za samo 3,26 miliona evra postao je vlasnik skoro 400.000 m² nekretnina i 5,5 miliona evra vrijedne opreme tivatskog MTRZ-a "Sava Kovačević". Vlada je, žureći da zaključi ugovor iako bez zakonskog uporišta, odredila kako neće prodati zemljište na kojem se ovo vojno brodogradilište nalazi, nego ga dati u zakup koncesijom na tri puta po trideset godina. Važeći Zakon o morskom dobru, međutim, ne poznaje termin koncesije.

PRODAJA I PREPRODAJA: "Jedna od obaveza koju Vlada mora ispuniti do zatvaranja potpisanog ugovora na proljeće ove godine jeste da u katastru nekretnine brodogradilišta uknjiži na sebe, odnosno državu Crnu Goru. To, zapravo, znači da Vlada tokom višemjesečnih pregovora i zaključenja privatizacionog ugovora uopšte formalno-pravno nije bila vlasnik tivatskog brodogradilišta, već je Piteru Manku prodavala tuđu imovinu", otkriva novinar Siniša Luković.

Kako Mank namjerava da u Tivtu napravi marinu za mega jahte, pretpostavlja se da će dobijenu opremu iz MTRZ-a "Sava Kovačević" iskoristiti da dokapitalizacijom dođe do većinskog dioničarskog paketa brodogradilišta u Bijeloj. Nekada siromašni mađarski emigrant na taj će način zagospodariti Bokom i postati njen privredni i kulturni krojač.

Bokokotorski zaliv, kao i čitavo primorje, zanimljiv je i ostalim mnogobrojnim strancima koji špartaju ovim dijelom Mediterana. Veliko interesovanje za Crnu Goru, otpočeto prije dvije godine, u punom je zamahu. Blizina Dubrovnika, ali i znatno povoljnija cijena nekretnina u odnosu na hrvatsko tržište, magnet su za strance. Svakodnevni rast cijena takođe privlači inostrane investitore da, pored lokalnih trgovaca nekretninama, okušaju poslovnu sreću u Crnoj Gori.

"Najviše inostranih kupaca je iz Engleske, Irske i Rusije. Mnogima je jedini cilj da na lak način, preprodajom, ostvare zaradu. Ali, ima i onih koji zaista žele kupiti nekretnine i svoj odmor provoditi ovdje", kaže Rida Vulić iz londonske agencije Someplace Else.

Dok ruski državljani najviše biraju Sveti Stefan i budvansku rivijeru, "ostrvljani" obožavaju stare urbane cjeline u Boki. O tome koliko je samo prodato stanova, govori i podatak da u kotorskom Starom gradu gotovo postoji engleska četvrt, a iznad Budve je i "rusko selo" Blizikuće. Englezi, ispijajući alkohol na balkonima kupljenih kuća, ne odustaju od svojih, ali lako usvajaju i balkanske navike. Iako mnogi izdaju apartmane, samo je njih dvoje ovoga ljeta u Kotoru registrovalo pomenutu djelatnost.

SKADAR NA…: …

LUŠKOV, RUSI I DRUGOVI: Mnoge strane parajlije, prekrajajući crnogorske krajolike, uništavaju mogućnosti turističkog prosperiteta. Kupuju komade najatraktivnije zemlje za izgradnju vila koje, po pravilu, opasavaju bedemima. Moskovski gradonačelnik Jurij Luškov na imanju od sedam hektara na Luštici diže zidine nedaleko od popularne plaže Žanjic. Uz prepoznatljiv rusko-tajkunski graditeljski stil, cjelokupnom doživljaju doprinosi i privatno obezbjeđenje koje zabranjuje fotografisanje na tom području.

Na istom poluostrvu je i Miroslav Mišković, vlasnik Delta kompanije, čija je zamisao da na trideset hiljada kvadrata izgradi "etno-selo zatvorenog tipa za ekstrabogatu klijentelu". Ukoliko ostvari ideju i "običan" svijet otjera sa Luštice, eto Luškovu zabave u komšiluku.

…Milo Đukanjović ispod zastave

Nekoliko konzorcijuma koji posjeduju na hiljade hektara zemljišta isto je tako zainteresovano da urbanizuje Lušticu, koja zbog nekadašnjeg vojnog značaja gotovo da nije obuhvaćena urbanističkim planovima. "Ekspanzija tržišta nekretninama znači pospješivanje nelegalne gradnje u zonama gdje urbanistički planovi ne postoje ili gradnju po zahtjevu i željama investitora koji za tu namjeru rade i procesuišu sopstvene planove. Novčani interes uveliko je ispred arhitektonsko-građevinske struke, a ekspeditivni investitori lako dođu do saradnika u opštinskim i državnim službama", kaže mr Olivera Doklestić, predsjednica Ekološkog društva Boke kotorske. Komunalna infrasrukuturna mreža, njeno je mišljenje, ne može podržati izgradnju novih stambenih cjelina i grandomanskih hotela. Prostor je, dodaje, već uveliko devastiran, a o estetskom i ekološkom aspektu mnogo se ne razmišlja.

Bogato kulturno i arhitektonsko nasljeđe Crne Gore, takođe pod stalnom presijom novokomponovanih graditelja, u opasnosti je da bude izbrisano. Golema želja investitora za uvećanjem apartmanskih kvadratura, skoro uvijek praćena kičastim oblikovanjem, sakati najljepše istorijske, zakonom zaštićene cjeline. Ukoliko Veselin Barović, kum bivšeg premijera, uz zidine Starog grada Kotora poperi dva megalomanska hotela u "Las Vegas" stilu, UNESCO definitivno napušta kotorsko-risanski zaliv. Takvih je ideja i na pretek ostvareno duž crnogorskog primorja.

"Investitori se drže svojih interesa i ne brišu oni nasljeđe, već država koja ga ne čuva. Kada već postoje mehanizmi da se ono očuva – a to je i obaveza državnih organa – jedini je krivac u slučaju devastacije nedovoljno efikasan ili ponekad korumpiran sistem koji to nije spriječio", ističe Biljana Gligorijević, članica Centra za održivi razvoj Ekspedicija.

LIBERALNO BEZ GRANICA: Inostranim i lokalnim moćnicima, ali i nekim javnim organima, nisu sveta ni zaštićena područja nacionalnih parkova. Ljepota Skadarskog jezera uveliko privlači Ruse, međutim ne i cetinjsku lokalnu samoupravu koja ima namjeru da proda 26.000 m² u neposrednoj blizini tog područja. Neprestana prijetnja potapanjem kanjona Tare i prekomjerena eksploatacija šuma i voda dovoljno govore i o odnosu države pema prirodnim ljepotama crnogorskog sjevera. Planirana izgradnja velikih hidroelektrana, nastavak industrijalizacije i nastajanje ogromnih turističkih cjelina, tvrdi Siniša Stevović, predsjednik Razvojno kulturno informacionog centra Most, surovo demantuju Nacrt prostornog plana, u kojem se održivi razvoj samo deklarativno uzima kao strateško opredijeljenje Crne Gore.

"Očigledno da uređivačima Prostornog plana nije želja da se stvori zemlja prema potrebama njenih građana, već kolonijalizovana banana država u kojoj bi krupni investitori crnogorski prostor sa nezaštićenom radnom snagom iskoristili kao jeftin resurs. Zbog toga se ne smije dozvoliti nikakav kompromis sa megalomanskim projektima koji bi uzeli dušu svjetski jedinstvenom prostoru", izričit je Stevović.

Po mišljenju ministra Branimira Gvozdenovića, liberalnim prometom nekretnina ne može se dospjeti u kolonijalni položaj. Promjena vlasničke strukture je, po njemu, u funkciji razvoja privrede i povećanja zaposlenosti i poreskih prihoda. Liberalan pristup važi i kod primjene zakonskih odredaba. Inostranim državljanima, naime, propisi ne dozvoljavaju vlasništvo nad crnogorskim nekretninama, ali omogućuju da do njih dođu registrovanjem preduzeća u Crnoj Gori.

Ekonomski analitičar Predarg Drecun ističe da će, nastavkom ovakvog trenda kupovine, Crna Gora postati katastarsko vlasništvo stranaca. Kako postoje i drugačiji načini privlačenja stranog kapitala, smatra da treba stati sa prodajom državne imovine. "Onaj ko kupi zemljišne komplekse u turistički najatraktivnijim područjima vladaće Crnom Gorom", ističe Drecun.

Privremena ili fiktivna inostrana preduzeća u velikoj mjeri označavaju i privremenost novca koji u Crnu Goru donose stranci.

Kako za Vladu tako i za crnogorske građane.

Dr Mirjana Kuljak, profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici: Mafioekonomija

"Privatizacija je u prvom redu moralno pitanje, za Crnu Goru i te kako važno jer odražava stav društva prema sticanju, održavanju i uvećavanju svojine. Vi, gospođo državna tužiteljice, šaljete etičku poruku da je pljačka opravdan način sticanja imovine, da je legalizacija pljačke opravdan način njenog održavanja i da je najbolji način njenog uvećavanja taj da se mafioekonomija svrsta pod legalnu privrednu djelatnost." Ovako je prilikom privatizacije kotorskog Jugopetrola reagovala dr Mirjana Kuljak, profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici.

Kako privatizacija Jugopetrola nije dobila sudski epilog, naglašava Kuljak, jasno je da se za Crnu Goru ne vezuju vladavina prava i nezavisno sudstvo. "Glava hobotnice, odnosno mafijaške ekonomije u Crnoj Gori, jesu Milo Đukanović – politički, i Veselin Vukotić, potpredsjednik Savjeta za privatizaciju – kao ekonomski vođa", ističe Mirjana Kuljak.

Osnovni posao i odgovornost crnogorske vlade, po njenom mišljenju, jeste uspostavljanje preduslova za razvoj slobodne tržišne ekonomije. No, crnogorska ekonomija, dodaje, počiva na korupciji i organizovanom kriminalu.

Privatizacija podgoričkog Kombinata aluminijuma i cijelog reprodukcionog lanca oko njega, najznačajnijeg privrednog sistema Crne Gore, pokazatelj je pogrešnog ekonomskog koncepta koji sprovodi crnogorska vlast. "Vlada se nije postarala da kriterije održivog i konkurentnog biznisa postavi kao ekskluzivne u oblasti stranih investicija. Kod nas, da je to slučaj, izgovarala bi se imena priznatih svjetskih kompanija. Među njima nema ruskih firmi. Nema ni gospodina Deripaske", kaže Mirjana Kuljak. U Crnoj Gori ne postoji kritična masa intelektualaca, ali ni medija da poruče: "Dajte, sramota je što je Milo Đukanović na optužnicama italijanskih i njemačkih sudova za mafijaško udruživanje zbog trgovine cigaretama."


Petar Vučeljić, član Predsjedništva Pokreta za promjene: Savez oligarhija

Politička i finansijska oligarhija kroz privatizaciju turističkih kapaciteta, ističu u Pokretu za promjene, nastoji da preuzme kontrolu nad najvrijednijom nacionalnom imovinom. Zatvorene i tajne procedure novokomponovanoj su crnogorskoj buržoaziji novcem napunile džepove, ali i opljačkale državna hotelska preduzeća.

"Zahvaljujući novcu od šverca, primarne misije i šticovanja dolaze do vrijednih turističkih objekata i do atraktivnih lokacija na kojima se oni nalaze. Veliku pomoć imaju u državnim fondovima, privatizacionim savjetima, privrednom sudu, kao i sindikalnoj organizaciji", smatra Petar Vučeljić, član Predsjedništva PZP-a.

Čitav niz hotela na crnogorskoj obali prodat je po bagatelnim cijenama. Osam je objekata Budvanske rivijere, vrijednih 230, prodato za svega 25 miliona evra. Građevinsko zemljište Hotela As prodato je za dvadeset, a njegov korisni prostor za samo 96 evra po kvadratu. Hotel "Montenegro" u Bečićima, nastavlja naš sagovornik, bio je jeftiniji: kvadratni metar građevinskog zemljišta dat je za čitavih petnaest, a hotelski prostor za osamdeset četiri evra.

"Hotel ‘Avala’ u Budvi prodat je inostranoj firmi bez ikakvog finansijskog i profesionalnog kredibiliteta, uz asistenciju familijarnih krugova političkog vrha. Iako je, prema procjeni opštinske komisije, kvadrat građevinskog zemljišta iznosio četiri stotine, zemlja je ispod ‘Avale’ prodata za pedeset pet, a korisni hotelski prostor za stotinu i devet evra", kaže Vučeljić. Crnogorska je vlast, dodaje, uspjela da "masakrira" i HTP Fjord iz Kotora. Nekada prestižna turistička kompanija sa šesnaest objekata, vrijednosti trideset miliona evra, došla je u ruke privatizacionog Euro fonda, kojim rukovodi i Veselin Barović, kontroverzni biznismen blizak državnom vrhu. Dešavanja oko Fjorda pokazuju uticaj vlasti na blokiranje privatizacionog procesa omogućavajući privilegovanim pojedincima da izvrše "nelegalnu alokaciju imovine" iz društvenih u privatna preduzeća. "Imovina kotorske kompanije je bez ikakvog nadzora i transparentnosti predata Euro fondu koji, kroz stečajni postupak uveden samo radi duga od šest do sedam posto njene ukupne vrijednosti, prodaje gotovo cjelokupnu imovinu. Njihovim nezakonitim djelovanjem, osim dijela zaposlenih koje su podmitili, stotinu i pedeset ljudi našlo se na ulici."

Iz istog broja

Buš i Irak

Forsiranje Tigra i Eufrata

Duška Anastasijević

Rusko-beloruski odnosi

Ljubav i po neka uvreda

V. Stanković

Muslimanska zajednica u Nemačkoj

Ljubitelji opere

Lidija Klasić

Gej Slovenija

Problem nestašice dece

Svetlana Vasović-Mekina, dopisnik "Politike" iz Ljubljane

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu