Sudeći po prvim analizama novog Ustava Srbije i Ustavnog zakona za njegovo sprovođenje, sudije baš i nisu zadovoljne onime što je propisano, a tužioci svoju perspektivu kratko nazivaju – katastrofom.

Novi Ustav u članu 4. izričito dijeli tri stuba vlasti, zakonodavnu, izvršnu i sudsku, te propisuje da su one u odnosu ravnoteže i međusobne kontrole, kao i to da je "sudska vlast nezavisna". I sudije su u vršenju svoje funkcije nezavisni i "potčinjeni samo Ustavu i zakonu", a po ocjeni velikog broja pravnih znalaca dobro je što je nezavisno tijelo za izbor sudija – Visoki savjet sudstva (ranije Visoki savjet pravosuđa) – sada dignuto sa zakonskog nivoa na ustavni.

Odmah potom, međutim, počinju problemi: po riječima potpredsjednika Društva sudija Srbije Omera Hadžiomerovića, sporan je način izbora članova Visokog savjeta sudstva, koji bi se sasvim slobodno mogao nazvati skupštinskim organom. "Već samo učešće ministra pravde i predsednika Odbora za pravosuđe Narodne skupštine, koji su po funkciji članovi Visokog saveta sudstva, sporno je. Dobro je da su, osim predsednika Vrhovnog kasacionog suda (umjesto dosadašnjeg Vrhovnog) članovi i same sudije, njih šest, ali je sporno to što oni neće biti birani između samih sudija, već će ih birati Skupština Srbije koja čak ne traži predlog kandidata od sudija samih, jednako kao što ni člana iz advokatskih redova i profesora pravnog fakulteta ne bira na predlog same struke", kaže sudija Hadžiomerović za "Vreme".

ZAVISNO–NEZAVISNI: Da izvršna vlast pišući najviši akt nije bila spremna lišiti se upliva u sudstvo, pokazuje i odredba po kojoj će predsjednike sudova birati parlament, a ne sami sudije, s obzirom na to da su predsjednici sudova, kako to naglašava Hadžiomerović, oduvijek bili snažan instrument politike za kontrolu sudstva i često su politički razlozi bili presudni za nečiji izbor za "prvog među jednakima", kako bi trebalo biti u praksi. Dovoljno je prisjetiti se posljednjeg slučaja koji je digao prašinu u javnosti, odbijanje reizbora predsjednice Drugog opštinskog suda Gordane Mihajlović (danas advokatice), zato što se nekim strankama nije sviđao njen vrlo visoko vrednovan rad među kolegama i u domaćim i međunarodnim stručnim pravničkim krugovima.

Novi Ustav je pogotovo tužioce praktično ustanovio kao produžetak i slugu izvršne vlasti: ubuduće će republičkog javnog tužioca, okružne i općinske javne tužioce birati i razrješavati parlament na prijedlog Vlade Srbije, dok njihove zamjenike bira Državno vijeće tužilaca. To novoustanovljeno tijelo od 11 članova sastavljeno je po istom principu kao i ono zaduženo za sudije, dakle: ministar pravde i predsjednik parlamentarnog Odbora za pravosuđe, te republički tužilac po funkciji i šest javnih tužilaca ili zamjenika, jedan advokat i jedan profesor pravnog fakulteta.

"Ustav ne kaže ko predlaže i bira izborne članove Državnog veća tužilaca, ali je očigledno da će politika imati veliki uticaj na sastav tog tela koje treba da predlaže i bira tužioce i njihove zamenike. Time je tužilaštvo u Srbiji značajno približeno izvršnoj vlasti. Ona pokušava da nas privuče, a kad god smo joj bliski to nije dobro za našu samostalnost", upozorio je javnost Aleksandar Milosavljević, zamjenik okružnog javnog tužioca u Beogradu. Inače, Nacionalna strategija reforme pravosuđa koju je usvojila Skupština Srbije – u kojoj je tužilaštvo sasvim "zavezano" za izvršnu vlast, ipak predviđa da će se Vlada konzultirati s Državnim vijećem tužilaca prilikom predlaganja kandidata, ali je upravo to u novom Ustavu izostavljeno. "Imate izvršnu vlast koja ima potpunu kontrolu nad javnim tužiocima. Kada se uzme u obzir da će novim zakonom (o krivičnom postupku) tužilaštvo voditi istragu, vi praktično imate vlast koja će davati crveno i zeleno svetlo za pokretanje istražnog postupka. Problem je što to neće odgovarati samo ovoj vladi, već će tako nešto odgovarati svakoj sledećoj vladi. Mnogo bolje rešenje bi bilo da kandidate za tužioce predlaže Državno veće tužilaca", stav je profesora beogradskog Pravnog fakulteta Gorana Ilića.

"Paradoksalno, ali nalazim da Ustav – što se tiče pravosuđa – nije najviši unutrašnji politički akt u sadašnjoj Srbiji. Starija od predstojećeg Ustava je Nacionalna strategija reforme pravosuđa (iz 2006. godine). Mnoga ustavna rešenja sadržana su prethodno u toj Strategiji, i jednostavno preneta u Ustav, a zebem da će neka od njih – i to baš ona rđava – biti supstanca i novih pravosudnih zakona. Tako, praktično, ovaj Ustav sagledavam – pored ostalog – i kao razrađivanje odnosne Nacionalne strategije koja nas, držim, uglavnom vodi stazom političkog pravosuđa. I to, naročito: zbog nadležnosti i toka izbora nosilaca pravosudnih funkcija, posebno kod njihovog prvog izbora, još više zbog položaja, sastava i načina izbora Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca", izjavio je na nedavnom okruglom stolu ("Pravosuđe, dan posle") posvećenom novim ustavnim odredbama o pravosuđu profesor beogradskog Pravnog fakulteta i član Visokog savjeta pravosuđa Zoran R. Tomić, koji kao i sudija Hadžiomerović upozorava na još jedan veliki problem, to što je veliki broj pitanja koja će u vezi s pravosuđem tek trebati riješiti spušten na zakonski nivo, umjesto da se neka od njih riješilo samim Ustavom ili Ustavnim zakonom.

REIZBOR: Prema potonjem, kako tumači jedan dio javnosti (poput advokata Đorđa Mamule iz DSS-a), sve sudije u Srbiji bit će ponovo izabrane u roku od godinu dana od dana konstituiranja Visokog savjeta sudstva (i Državnog vijeća tužilaca), te će – po tom istom mišljenju – svi prvi puta biti birani u Skupštini na tri godine, a nakon toga će ih Visoki savjet sudstva birati trajno, s obzirom da je to tijelo po novom ustavnom slovu jedino nadležno za napredovanje sudija (ranije je Skupština potvrđivala ili osporavala nečije napredovanje na viši sud, na primjer).

Ako je ta škola mišljenja u pravu, znači da ćemo imati već u startu dvostruki aršin za sudije i tužioce: kod onih koji će, iz postojećih sudačkih i tužilačkih redova, biti izabrani u ta najviša tijela, poštovat će se princip stalnosti sudačke/tužilačke funkcije. Kod svih ostalih, on će biti prekršen, pa i kod predsjednika Vrhovnog kasacionog suda, koji tek treba formirati kao najviši sud umjesto dosadašnjeg Vrhovnog suda Srbije – aktualna predsjednica Vida Petrović-Škero po funkciji će ući u Visoki savjet sudstva, ali bi valjalo pretpostaviti i da će njena stalna sudačka funkcija doći u pitanje, kao i kod ostalih sudija u Srbiji. Pritom, i tu je ustavopisac donio sasvim originalno rješenje: predsjednik tog novog suda birat će se na pet godina i po članu 144 Ustava ne može biti ponovo biran! Predsjednik najvišeg suda u državi, dakle, ima manje prava od predsjednika te iste države: čak i on ima pravo na dva petogodišnja mandata.

Već citirani profesor Tomić se izjasnio protiv razrješenja svih danas izabranih sudija u Srbiji, navodeći da je daleko pravednije i prirodnije da se zbog nezavisnosti i stalnosti sudija, zbog njihovih stečenih prava, zbog pravne sigurnosti i kakvog-takvog povjerenja, to obećano "novo" tiče samo budućih pravosudnih izbora, a ne i poništavanja onih već izvršenih izbora tokom svih prethodnih godina. "Naglasak je na stručnosti, a ne na modelu ‘političko-izbornog plena’! Da li sa svakim ustavom i promenom političke garniture mora nužno da se menja i celokupni pravosudni kadar? Smatram kategorično da ne!", stav je profesora Tomića koji, ne osporavajući potrebu da se iz pravosuđa pravno valjano uklone one sudije i tužioci koji su dokazano nesavjesni, nestručni i posebno oni kriminalizirani, zaključuje: "Mislim da i te kako pravosuđe ima razloga da se u ovom društvenom trenutku i atmosferi pribojava tzv. reizbora! Sa postojećom Nacionalnom strategijom, sa ovim i ovakvim Ustavom i zakonima neizvesne sadržine, sa sadašnjom konstelacijom političkih snaga u Srbiji – pravosuđe ima ozbiljnih osnova da strahuje od radikalnih kadrovskih turbulencija, praćenih mogućom političkom arbitrarnošću i diskrecionarnošću."

Ustavnim zakonom za sprovođenje Ustava propisano je da postojeći sudovi nastavljaju s radom do usklađivanja sa Ustavom onih zakona koji uređuju nadležnost i organizaciju sudova i položaj sudija (što mora biti učinjeno tokom drugog zasjedanja Skupštine nakon izbora nove vlade), ali ukidanjem dosadašnjih sudova ne prestaje sudijska funkcija, koja je stalna i po novom i po starom ustavu, objašnjava sudija Hadžiomerović. Ustavnim zakonom nije određeno da sadašnjim sudijama prestaje funkcija, te bi valjalo zaključiti da će po formiranju novih sudova postojeće sudije biti trajno premještene ili upućene u drugi (novi) sud, a da će oni koji budu željeli u viši sud (napredovanjem) biti birani od strane Visokog savjeta sudstva. Jedino one osobe koje sad nisu sudije, a konkurirat će na sudijske funkcije nakon reorganizacije sudova, trebale bi na izbor u Skupštinu Srbije, na mandat od tri godine, nakon čega i oni prelaze u nadležnost Visokog savjeta sudstva.

"Postavlja se pitanje da li je ovo bila namjera zakonodavca, imajući u vidu dosad javno iznete stavove predstavnika političkih stranaka da će nakon usvajanja novog Ustava uslediti ponovni izbor (reizbor) svih sudija, ili se radi samo o nespretno i nestručno sačinjenom tekstu Ustavnog zakona, nakon čijeg usvajanja će ipak uslediti reizbor svih sudija. Uzimajući u obzir dosadašnju praksu da političari ostvaruju svoje namere i svoju volju, bez obzira na to što nisu znali da ih pretoče u valjane zakone, možemo očekivati da će do opšteg reizbora sudija ipak doći", kaže sudija Hadžiomerović, dodajući da će se u tom slučaju pojaviti ozbiljni problemi, jer Ustavnim zakonom nije uređen status postojećih sudija, kao niti definirano pitanje kad im (i ako) prestaje funkcija. "Oni su morali u ovom Ustavnom zakonu reći sudijama kada im prestaje mandat, iako bi se time otvorilo pitanje ustavnosti takve odredbe", kaže on, ističući da ova situacija pokazuje nesposobnost vlasti da sistemski riješi probleme pravosuđa, u najkraćem pitanje stručnosti, savjesnosti, korupcije i lustracije, pa se sada ide na ovakva rješenja. "Nije za državu Srbiju problem da ode 2400 sudija, to je lični problem tih ljudi, ali nema nikakvih sistemskih garancija da će neke nove sudije biti bolje od ovih i da se neće ponoviti svi sistemski problemi koje danas imamo", kaže Hadžiomerović.

STRATEGIJOM PROTIV USTAVA: U izvještaju Evropske komisije također se, nakon kritičke analize ustavnih odredbi o pravosuđu, zaključuje da bi se ono moglo naći pod utjecajem politike. Negirajući takav zaključak, ministar pravde Zoran Stojković ("Mislim da su neke procene došle sa strane i da su bazirane na informacijama koje ne odgovaraju istini") prije nekoliko dana ipak daje svoj obol opravdanom strahu stručne javnosti da će baš tako biti, da će pravosuđe završiti u čeličnom zagrljaju izvršne vlasti. "Prećutkuje se, međutim, činjenica da je usvojena i strategija reforme pravosuđa u kojoj se precizira da će se izbor sudija vršiti tako što će sa Pravosudne akademije, koja traje dve godine posle položenog pravosudnog ispita, biti formirana lista kandidata po stručnosti i da će se sa nje birati sudije za prvi mandat, dakle sudije-pripravnici", kaže ministar i onda zaključuje: "Ne može ni Visoki savet sudstva ni Skupština da utiču na izbor, jer će se on vršiti sa te rang-liste."

A parlament ili Visoki savjet sudstva ili Državno vijeće tužilaca ima da kaže tek: "Da, ministre."