Naravno da su se dogodili zločini u Oluji, ali tu postoji nešto drugo o čemu se nerado među Srbima priča jer su izgubili rat.

Reč je o našem zaostajanju za duhom vremena.

Svi Srbi moraju da plate ceh za Miloševićevu zločinačku politku. Onaj čovjek što je ubijen pred video kamerom je platio u onom trenutku. On je žrtva.

Ko god se od gledalaca i danas buni, vrijeđa ga u njegovoj smrti. Gledaoci se vrpolje, odugovlače vraćanje duga, kamate rastu…

Gledaoci bi i dalje iluzije, htjeli bi da još pozajme a ne mogu da vrate nakupljeni dug, non-stop su u radnom odnosu sa Gazdom koji ih ne plaća a oni ga obožavaju iz mržnje jer ih koristi baš onako kako bi oni voljeli koristiti druge ali ne znaju.

Gazda spokojan leži u Požarevcu, gazdići su dobro naučili njegov fazon, gledaoci klimaju glavom.

I tako u silnoj mržnji prema ustašama, mujama i šiptarima zaborave da nemaju platu za mržnju.