Specijalno za "Vreme" iz Berlina

Kada je nedavno voditeljica jedne od najgledanijih večernjih emisija druge mreže njemačke televizije rekla, "sjećat ćemo se Brunda zauvijek, žalimo što je otišao", mislila je na Jošku Fišera, ne na medvjeda Bruna, iako je ovaj drugi zapravo početkom ljeta bio vodeća medijska tema u Njemačkoj. Mladi smeđi medvjed, koji je iz talijanskog Trentina zalutao u bavarske šume, u samo nekoliko tjedana postigao je iznimnu medijsku slavu koja se zaista mogla mjeriti s Fišerovom, self–made političara koji je i na samom vrhu karijere ostao nekom vrstom gunđala, iako od one vrste koji dio svog sjaja bacaju i na one koji su im se našli na meti, što je posebno ojađivalo suprotne političke tabore.

"Mislim da je možda sam sebe precijenio. Osim toga, stalno je pokazivao sklonost dociranju, a i vjerovao je da je Njemačka mnogo značajniji faktor u međunarodnim odnosima nego što je u stvarnosti bio slučaj", tako je Jozefa Fišera, kako se Joška nazivao kada je postao ministar vanjskih poslova, ocijenio Verner Hojer, vanjskopolitički stručnjak Liberalne stranke, najvećeg konkurenta Zelenih.

IZUZETNA KARIJERA: Pre početka ljetne parlamentarne pauze Fišer se oprostio od aktivne politike, najprije s kolegama iz vlastite stranke, a krajem ljeta će vratiti i svoj zastupnički mandat. U Berlinu je to bila prilika za reminiscencije koje su bile više od podsjećanja na jednu izuzetnu karijeru – Fišer je treće dijete iz mesarske obitelji koja je poslije Drugog svjetskog rata protjerana iz Mađarske, bez ikakvih formalnih kvalifikacija, on je preko šezdesetosmaškog buntovnika dogurao do inicijatora stranke koja je promijenila politički pejzaž zemlje, postao je prvi zeleni ministar ekologije, elokventni savezni opozicionar, i na kraju, ministar vanjskih poslova, što sve čini životni put koji je do danas jedinstven u Njemačkoj. Koalicini partner, kancelar crveno-zelene vlade, Šreder na neki način ga je izdao kada je najavio prijevremene izbore, navodno bez prethodnog dogovora s Fišerom, ali je ovaj na kraju bolje prošao: kao budući profesor na elitnom američkom Univerzitetu Prinston, ne na zadnjem mjestu i zahvaljujući ugledu koji je stekao kada je, u vrijeme NATO bombardiranja Jugoslavije bio lojalni ministarski kolega šefice američke diplomacije Medlin Olbrajt, Fišer će svakako raditi u ugodnijem okruženju od nekadašnjeg kancelara koji je član upravnog odbora ruskog naftnog koncerna.

JAK I SIGURAN: U parlamentarnim debatama nedostajaće Fišer-govornik, vješti retoričar koji je bio i jedan od rijetkih koji su se u svojim polemičkim napadima uvijek obraćali protivniku. Slabi govornici traže podršku i potvrdu vlastitog tabora, samo se jaki i sigurni obraćaju protivnicima, pojačavajući neprestano tempo i oštrinu svojih strelica, kako je to umio Fišer. Soufflee, kako je krstio Angelu Merkel u vrijeme dok je on bio na vlasti, a današnja šefica vlade u opoziciji, u kuloarima Bundestaga ostaje jedna od poanti koja se neće tako brzo zaboraviti.

U svakom slučaju, i najoštriji kritičari Fišeru su priznavali nevjerojatan politički instinkt, vještinu gledanja unaprijed kojom je, kao neka vrsta "Nad-oca", nikad kao formalni šef, upravljao Zelenima, ali i vlastitim životom. S 58 godina je Fišer, međutim, očito otkrio da postoji i život izvan politike.

Pri berlinskom oproštaju je bio blag, pomirljiv i jedva ironičan. Bio je političar koji je, kako Nijemci kažu, "uvijek bio dobar za iznenađenja", ali je jedno od njih proglasio sasvim isključenim – povratak u njemačku politiku bez obzira na to što će u njoj ostati trajno zabilježen.

"Vrata su zatvorena, ključ će biti okrenut i bačen… jer čvrsto vjerujem da je u demokraciji sve ionako samo na određeno vrijeme…", rekao je Fišer koji tvrdi da bi, čak i da je crveno-zelena koalicija ostala na vlasti, za najduže godinu dana napustio politiku. Tako se, barem zasad, završila priča o jednom Brundi, dok ona o drugom ostaje njemačkom ljetnom medijskom temom, bez obzira na to što je "JJ1", kako su mladog smeđeg medvjeda koji je zalutao u bavarske šume nazvali znanstvenici, mrtav.