Kolumna

Navigator

Kaži mi kako da te zovem

Ako želite nekoga nešto masno da slažete, kome ćete se obratiti za pomoć, starom proverenom prijatelju ili potpunom strancu? Prijateljstvo je prolazno stanje, može se preokrenuti u sopstvenu suprotnost, očito rezonuju mnogi, pretežno mladi, i okreću se novom mobilno-internet servisu – SMS alibiju.

Ideja je da se prijavite na neki od postojećih servisa na internetu (jedan od najpopularnijih je www.sms.ac) čime postajete član "kluba". Članovi kluba međusobno komuniciraju šaljući jedni drugima SMS-ove, uglavnom sa ambicijom da flertuju s nekom novom osobom izvan svog neposrednog okruženja.

No, gde su ljudi tu je i kreativnost te su se mnogi dosetili da totalnog stranca mogu zamoliti da pozove njihovu devojku, momka, supružnika ili šefa sa unapred dogovorenim izgovorom, pokrićem, objašnjenjem. Mobilni telefon, naime, korisno je komunikaciono sredstvo, ali može služiti i za proveru gde se traženi ili tražena (i zašto) trenutno nalazi.

Pokazalo se da su žrtve obmanjivanja spremnije da poveruju u ono što im kaže potpuno nepoznata osoba ("M mora na poslovni sastanak u grad A ili B, hitno večeras, vratiće se sutra uveče" ili nešto slično). Jer, zašto bi ih taj lagao, za razliku od nekog njegovog ili njenog dugogodišnjeg prijatelja (daleko bilo, kuma)?

Izvestan rizik postoji ne toliko zbog toga što se nepoznatoj osobi poveravaju stvari koje se moraju dobro kriti, već što joj se omogućuje direktan kontakt sa nekom bliskom osobom. Pokazalo se, međutim, da SMS prijatelji ne pokazuju ambicije da to zloupotrebe, već spremno i (može li se reći) profesionalno obavljaju ulogu koja im je poverena.

Mobilni telefon u kombinaciji sa internetom dramatično menja naše navike, počev od dogovaranja sa starim prijateljima do upoznavanja sa novim osobama. Na gorepomenutom sajtu, potraga za alibijem nije prioritet, već je to, kako rekosmo, uspostavljanje kontakta sa drugim zainteresovanim korisnicima. Oni su podeljeni po zemljama iz kojih potiču, odnosno u kojima trenutno žive, i na sajtu ostavljaju osnovne podatke o sebi, eventualno i fotografiju.

Koliko je ovaj vid komunikacije raširen pokazuje i podatak da je već prijavljeno par stotina korisnika iz "Jugoslavije" (nema Srbije i Crne Gore). Iz nekog razloga, verovatno zbog nesnalaženja kod popunjavanja formulara, većina je kao jezik kojim se služi navela arapski, što možda izaziva potpunu konfuziju i može biti razlog zašto se ne odazivaju preterano na kontakte ostalih korisnika (ta statistika uredno se navodi uz vaše korisničko ime).

Kao da mobilni telefon sam po sebi nije već dovoljna opstrukcija normalnom životu (a šta je danas normalan život?), tek Norvežani eksperimentišu sa emitovanjem tv-programa na mobilnim telefonima. Kažu da je izuzetno uspešno, da je interesovanje veliko, da je tržište ogromno i da tek raste, budući da se očekuje da će u narednih godinu dana 80 odsto svih telefona koji su u upotrebi imati mogućnost da prenosi pokretnu sliku. Naravno, uz to ide odgovarajuća pretplata (oko 50 evra mesečno) i mreža široke propusne moći.

E, sad, zamislite kakav će vam alibi biti potreban kada pored tona svoje "izlete" budete morali da "pokrivate" i slikom.

Iz istog broja

Lisica i ždral

Istorijski otpad

Ljuba Živkov

Nuspojave

O fetišu ćutnje

Teofil Pančić

MMM

D. Ž

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu