Čestitam redakciji lista "Vreme" na hrabrosti da u ova tmurna vremena za Srbiju spomene ime Sarajeva. Iz stripa izvire jedna sumorna slika sarajevske stvarnosti kao i tužno sjećanje na ono što smo nekada bili, dok smo bili svi zajedno.

Takođe, želja i nada da se to možda opet nekim čudom ponovi, kao u navedenoj legendi o Marku Kraljeviću i Aliji Đerzelezu, koji od krvnih neprijatelja na kraju postadoše još i pobratimi.

Nakon skoro 15 godina prisilnog ćutanja o krvoproliću u Bosni, Srbija polako otvara oči i pokušava da sebe pogleda u ogledalu. Nije to lako, jer istina zna i da zaboli.

Raduje to što u stripu nema ni trunke zajedljivosti prema Sarajevu – gradu mučeniku, niti insistiranja na razlikama i "deobama", već naprotiv, na sličnostima među narodima.