Polemika

Dokumenti govore

Onako kako sam ja zamislio, "ekolatrija" bi trebalo da znači "dušebrižništvo za životnu sredinu", te samim tim "ekolatristi" postaju "dušebrižnici" za ista pitanja ("Vreme" br. 554). Neki od domaćih učesnika prve međunarodne konferencije za oporavak životne sredine (First International Conference on Environmental Recovery of YugoslaviaENRY2001), nedavno održane u Beogradu, kažu da taj izraz već uveliko koriste.

U "Vremenu" broj 563 objavljene su neke reakcije na moje pisanje od pre tri meseca.

U svom pismu primarijus dr Slobodan Tošović, inače direktor Zavoda za zaštitu zdravlja, piše da u mom tekstu ima neistina, kleveta, kritika bez argumentacije i sl. A onda je praktično sve ponovio, naravno sa puno razumevanja za svoju ustanovu, što ja, priznajem, ipak nisam imao, i zbog toga mu se izvinjavam. Zato gospodina primarijusa pozdravljam, i ponavljam: potpuno se slažem sa činjenicama iz njegovog pisma, izuzev konstatacije da pitanja zaštite ne poznajem, iako bih njima želeo da se bavim.

U poslednjih deset godina u Evropi su nastala dva velika sistema za procenu posledica od nuklearnih udesa. Jedan je COSYMA, a drugi RODOS, da ne zamaram čitaoca šta je koji (nadamo se da ćemo ovaj drugi moći u narednim godinama da instaliramo i kod nas). U oba se nalaze moji modeli za procenu radijacionih rizika, odnosno procenu efekata izlaganja malim dozama zračenja. Nisu to neki dodaci ostalim modelima, to su jedini modeli koji se koriste za procene stohastičkih efekata zračenja. Možda i gospodin primarijus može da se pohvali kako u Evropi rade sa njegovim modelima ili rezultatima, ja mu unapred čestitam ako je tako.

Potpuno nevezano za gornju priču, moram ipak dodati da posle svega što sam video i čuo ostaje gorak ukus zbog toga što ljudi koji od ekologije dobijaju platu, u velikom procentu (čast izuzecima), lično uopšte nisu zainteresovani za zaštitu životne sredine. Posao kao i svaki drugi, odrađuje se kao što se i drugi odrađuju: pod pritiscima se popušta, kraducka se, manje ili više, verovatno negde na ivici proseka ovog korumpiranog društva. To je tako kako jeste; ono što u tome izgleda kao nedopustivo jeste da ljudi, koji godinama nisu profesionalno reagovali onda kada su morali, koji su se naputovali po svetu uglavnom kao turisti, sada, kada su stvari počele da se nazivaju pravim imenom, sebe reklamiraju kao velike borce za zaštitu prirode, mašu svojim avionskim kartama od Kanade do Japana, kao dokazima da su se nagledali sveta i da znaju kako treba. Imaju opravdanje: za sve im je bio kriv Sloba, dok je bio na vlasti, kažu nije se moglo bolje. Ja kažem možda je i moglo, ali onda oni ne bi bili tamo gde su bili.

Promena vlasti je u ekologiji razrešena ekološki: bez mnogo otpadaka. Novodošli mladi politički japiji i osvedočeni kadrovici iz prethodnog režima lako su našli zajednički jezik. Ovi mlađi imaju političke veze i potpuno neumrljanu političku prošlost, uglavnom zato jer je uopšte nemaju. Oni matoriji su upotrebljivi i što je najvažnije spremni na razne vrste dogovora. U tom, kao i u svakom drugom braku iz računa, jedni misle da iskorišćavaju druge i što više tako misle, veza im je jača. Ne mora to da ispadne loše, to je moja poruka čitaocima, treba verovati. Ja lično ne verujem, ali neka to bude moj lični stav.

Nastavak teksta predstavlja neku vrstu novinarskih komentara na deo dokumenata koje sam ovih nekoliko meseci dobijao od onih koji se nisu usuđivali da ih pokažu javnosti.

Dokument prvi: Marketing i ekologija

Dana 30. 07. 2001. godine potpisan je Ugovor između Ministarstva zdravlja i zaštite životne okoline, tačnije Uprave za zaštitu životne sredine, i preduzeća MST – Marketing i inženjering iz Beograda. Predmet ugovora je izrada "Generalnog projekta prečišćavanja otpadnih voda, merenja emisija štetnih i opasnih gasova industrije i grada, slopa i ocedne vode deponije grada Pančeva". Sve je urađeno po propisu, MST se javio na konkurs iz "Politike" od 5. juna 2001, "za korišćenje sredstava iz budžeta Republike Srbije namenjenih zaštiti životne sredine". Šta će firma za marketing na takvom konkursu, interesantno je pitanje, ali je još interesantnije kako je u surovoj konkurenciji dobila posao. Koje su reference za komisiju bile odlučujuće? Reklamiranje zdrave hrane, koka-kole, ili je nešto drugo u pitanju?

Prema ugovoru će se do kraja ove godine, za preostalih par meseci, firmi MST isplatiti samo tričavih 2,2 miliona dinara. Ostalo ide na rate, prema fazama naznačenim u ponudi P-03. 06 .2001 (ukupno 41,1 milion dinara). Što se same ponude tiče, tipujem da će izvođač deo poslova sigurno odraditi na vreme: treba samo da prepiše ono što već postoji i naplaćivano je nekoliko puta, na primer katastar zagađivača. Imajući puno razumevanje za činjenicu da je svaki početak težak, Ministarstvo firmi MST dozvoljava angažovanje drugih, koji su takve poslove već radili. Tako u tački 5 ("Angažovanje Ponuđača") piše: "Za izvršenje poslova koji su predmet ove ponude, Ponuđač (tj. MST) će da angažuje tim stručnjaka …", i onda sledi spisak kadrova koje treba angažovati preko novih ugovora. Ugovor su potpisali sada već bivši ministar za zdravstvo dr O. Joksimović i direktor Uprave za zaštitu životne sredine dr A. Mihajlov. Kada sam mladom gospodinu Srđi Popoviću, inače savetniku premijera Đinđića, rekao da je takav Ugovor pravi skandal, on mi je odgovorio da najverovatnije iza toga stoji gradonačelnik Pančeva gospođa Kruška!

Dakle, za buduća ugovaranja i sklapanje ekoloških poslova oko našeg najvećeg zagađivača, nije odgovorna Uprava za zaštitu životne sredine. Ona je blanko overila i prenela svoja ovlašćenja privatnoj firmi za marketing MST da u njeno, tj. naše ime, po svojoj volji (dalje) angažuje "tim stručnjaka sledećih specijalnosti, za sledeće poslove: Tehnološki poslovi, Hidrogeološka ispitivanja i poslovi, Građevinski poslovi, Poslovi mašinstva, Poslovi Urbanizma i prostornog planiranja, Hidrograđevinski poslovi, Elektro i instrumentalni poslovi, Laboratorijska ispitivanja, Mikrobiološka ispitivanja, Poslovi iz oblasti zaštite životne sredine" – (kraj tačke 5 iz Ponude P-03. 06 .2001).

Dokument drugi: Lanac sv. Antuna

Ovo je prepisano: "UNOPS – Agencija Ujedinjenih nacija za projekte zaštite životne sredine uputila je, bez javnog tendera, samo selektiranim ino-firmama interno registrovanih kod UNOP-a poziv-dokumentaciju za podnošenje ponude-tendera za projekt: Limitiranje kontaminacije izazvane izlivanjem EDC-a u HIP – Petrohemija Pančevo i evaluacija tehnika sanacija." Prema ovom dokumentu, jedna agencija Ujedinjenih nacija je, bez javnog tendera svojim pajtašima poslala poziv da se "angažuju" pare predviđene za sanaciju posle bombardovanja Pančeva.

Taj posao "selektirano" daju poznatoj firmi Foster Wheeler iz Amerike koja to prosleđuje dalje svojoj "sestrinskoj firmi" iz Italije, verovatno uz uobičajeno mali procenat koji se uzima uvek kada se posao seli s jednog na drugo mesto. Sada se u cenu ugrađuje italijansko predstavništvo, koje posao dalje prenosi, recimo, firmi MP Trading d.o.o. iz Beograda, poznatoj firmi za MP i Trading, koja se naravno takođe ugrađuje u cenu, i posao dalje nudi raznim institutima. Tako je i u "Vinču" stigao faks iz firme MP Trading d.o.o. u kome su njihovi eksperti stručno i odgovorno iz ukupne ponude "selektirali" ono što bi "Vinča" po njima trebalo da uradi, i to sve sa stranim parama (koje ovde niko živ ne kontroliše). Svaka im čast, odnosno veliko hvala, iako je jasno da su i drugi dobili slične ponude. Kada se završi interni konkurs za sanaciju Pančeva koju u ime Ujedinjenih nacija vodi firma MP Trading d.o.o., onda će ona, valjda u ime naše vlade, da izvesti italijanske kompanjone, koji će onda to da proslede sestrinskoj firmi u Americi, pa će onda valjda i ta agencija koja u ime Ujedinjenih nacija daje pare dati neku crkavicu, ukoliko, naravno, nešto ostane posle svih posrednika.

Zašto takve ponude ne idu preko oficijelnih kanala, kojima država može bar malo da kontroliše protok i količinu novca, a pre svega obim i dinamiku poslova na sanaciji štete nastale bombardovanjem? Zašto za to nije prvo čula Republička uprava za zaštitu životne sredine, već opet neka mala privatna firma? Pa ne daje valjda Uprava baš svaki poslić MST-u, dovoljne su im valjda te parice iz budžeta. Uopšte, da li UNOPS zvaničnici znaju kako se troši novac od donacija, ili ćute jer se i sami nalaze u ekolatrijskom lancu ishrane? Da li UNOPS zaista daje novac samo ako ide preko "selektiranih firmi" ili je to samo trgovački blef firme MP Trading d.o.o.? Firma iz Italije je svoju ponudu dala na originalnim UNOPS-ovim papirima, u zaglavlju piše United Nations Office for Project Services, UNOPS, dakle nije problem ko im je dao, nego kako se ti papiri dalje predstavljaju.

Za nas je ovde MST ili MP Trading d.o.o. samo pitanje imena, princip je inače isti. Te firme se bore za posao, posla ima tamo gde ima para, a pare su jedino u donacijama ili po ministarstvima. Šta bi moglo da poveže ova dva slučaja? Možda paradoksalna činjenica da nam jedan broj državnih funkcionera sedi na dve stolice: pored svojih državnih poslova, za koje dobijaju bedne plate iz budžeta, oni su funkcioneri i u tzv. nevladinim organizacijama. Ne znam da li još negde u svetu vladini funkcioneri sede i u vladinim i nevladinim organizacijama. Ja to vidim kao da neko sedi i u upravnom odboru Partizana i Crvene zvezde. Pitanje je onda mogu li se te nevladine organizacije zvati i dalje tako ili se moraju definisati malo drugačije. I na kraju, ako je tako, priče o malim platama naših političara i njihovom požrtvovanju za reforme mogu dobiti sasvim drugu konotaciju. Jesu li oni domaći u stranim redovima ili stranci u domaćim, ili se ovde prosto radi i o jednom i o drugom, što će reći ništa politički, samo finansijski. To, naravno, izlazi izvan ekološke priče, jedina je sličnost ta mogućnost da se radi o masovnom zagađenju…

Dokument treći

Nekako sam uspeo da se domognem Izveštaja o radu Uprave za zaštitu životne sredine, za period januar – jul 2001. godine. Na ovom mestu ću pažnju pokloniti jednoj jedinoj rečenici, koja po mom mišljenju odslikava pravo stanje političke volje i razumevanja po pitanjima zaštite životne sredine. Dakle, na strani 2 Izveštaja, u tački 3 pod naslovom "Izrada Izveštaja o stanju životne sredine sa viđenjem prioritetnih aktivnosti u 200. godini" piše sledeće:

"Zadužuje se Ministarstvo zdravlja i zaštite životne okoline – Uprava za zaštitu životne okoline da u saradnji sa Savetom za državnu upravu sinhronizovano pripremi izmene i dopune Zakona o ministarstvima kojim bi se ustanovilo MINISTARSTVO ZA SISTEM ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE,

odnosno MINISTARSTVO ZA RESURSE I ŽIVOTNU SREDINU, i sa tim u vezi da utvrdi nadležnost ovog i drugih ministarstava."

Pre nego što ovoj rečenici posvetimo dužnu pažnju, prisetimo se mnogobrojnih izjava zvaničnika Vlade Republike Srbije o osnivanju novog ministarstva za "gazdovanje prirodnim resursima", kasnije za "upravljanje prirodnim resursima", ali bez suštinske promene značenja. Da razjasnimo: kada se kaže "zaštita", misli se na organizovano sprečavanje degradacije našeg prirodnog okruženja. Kada se kaže "gazdovanje", misli se na eksploataciju prirodnih bogatstava iliti na organizovanu i plansku degradaciju životne sredine. Nemoguće je da je štamparska greška, radi se o odluci Vlade Republike Srbije od nekoliko tačaka, u kojoj je citirani stav od krucijalne važnosti. Šta bi moglo biti po sredi?

Realno govoreći, sa stanovišta jedne pragmatične vlade, ministarstvo za zaštitu okoline je krajnje kontraproduktivno: ne donosi novac, naprotiv. Kako onda gubitak pretvoriti u dobitak? Odmah, na početku, da nas ne uhvate u laži, treba reći ono što obećavamo već pola godine, a to je "ministarstvo za zaštitu životne sredine". A onda, kao kada već napisani tekst morate dopuniti suprotnim iskazom, dodate famozno "odnosno". Malo, ali delotvorno lukavstvo. Dakle, osnivamo ministarstvo za zaštitu, odnosno degradaciju životne sredine. Isti će ljudi da propisuju da li je životna sredina ugrožena, pa će, kada razmisle, sami sebi dozvoliti da cepaju i pale. Odnosno neće.

Ja ministarstvo za gazdovanje prirodnim resursima čitam kroz lupu "pragmatične" vlade kao ministarstvo za rasprodaju prirodnih resursa! Budimo realni: da prodamo tehnologiju, ne možemo jer nema šta. Da prodajemo sirovine, takođe ne možemo. Pameti hvala bogu imamo, ali nam ne priznaju, kažu jer smo to rekli mi, a ne oni. Što se strateškog položaja tiče, svi ostali su se već isprostituisali, cena je pala mnogo ispod crte. Šta nam ostaje? Jedino da rasprodamo ovo malo mesta pod suncem. Osnovaćemo ministarstvo za rasprodaju naše prirode i od toga lepo živeti (bar) neko vreme. Bitno je samo da to prođe kroz proceduru u Vladi, da dobijemo tapiju na zemlju, vodu, vazduh i ostalo. Onda ćemo već naći stručnjake da nam objasne zašto tako treba. Evropa, koju već dugo muče mnoge prljave tehnologije, odavno čeka priliku da nam uvali neku fabriku za reciklažu guma, plastike i koječega. Strateški partneri su im oni naši koji su među njihovima, tj. njihovi među našima, nikako to da spojim u jednu reč. Njihova uloga se uglavnom svodi na to da nam saopštavaju fatalne istine, a to je da je ono za šta se oni i njihovi naši zalažu uslov za ulazak u Evropsku uniju! Uvek se potresem kada čujem takve ultimatume. Treba raščistiti već jednom hoćemo li u Evropu kao deponija ili kao suverena država? Prema izveštaju Vlade problem bi se lako mogao rešiti, treba samo umetnuti reč "odnosno".

Okolina je svuda oko nas: ne prete joj samo zagađenja vazduha i vodotokova, tu je i buka iz obližnjeg kafića zbog koje ne spavate noćima, a nemate (tj. ne smete) kome da se požalite itd., itd. Već sam napisao da će se na poštovanju tzv. ekoloških propisa prelamati sva moć i nemoć pravne države. Ali, tada nisam imao u rukama odluku Vlade Republike Srbije da tako može biti, odnosno da baš i ne mora. Mi moramo, odnosno ne moramo definisati šta hoćemo. Inače nam se loše piše, odnosno blago nama.

Iz istog broja

Kratka istorija sloma - Vojska Jugoslavije 1992 – 2000 (5)

Srbija u plamenu

Filip Švram, Biljana Vasić, Tamara Skrozza

Spoljni dug Jugoslavije

Boj za sirotinjske povlastice

Nebojša Petrović

Afere

Ruski posao

Jovan Dulović

Intervju - Božidar Đelić, reformski lider i srpski ministar finansija

Agresivno pravljenje para

Miša Brkić

Fondacija Karić i Astra banka

Šta će biti sa nagradama

Ivan Živković

Hipermarketi - Merkator

Slovenci prihajajo

Davor Konjikušić

Srpski budžet od prošle godine

Čudan svet stavki budžeta

M. Brkić

Intervju - Nenad Čanak, predsednik Skupšine Vojvodine

Tražimo oteto

Dimitrije Boarov

Vanredni lokalni izbori

Pobednik do pobednika

Vera Didanović

Lik i delo

Vladan Batić

Jelena Grujić

In memoriam

Božidar Knežević, novinar

Tatjana Tagirov

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu