Više od vesti
BROJ |

Hrvatska: Neuspjeli puč Ive Sanadera

Jednako drsko kao što je napustio kormilo države, pokušao se vratiti na čelo HDZ-a

Puč je spriječen i osujećen i situacija je stabilna, tvrdi najjači čovjek HDZ-a Vladimir Šeks, nakon što je ta stranka bivšeg premijera Ivu Sanadera u ponedjeljak brisala iz svoga članstva.

Prije tek šest mjeseci Sanader je u Hrvatskoj bio "bog i batina"; onda mu je došlo da odstupi sa premijerske funkcije, nikome ne objasnivši svoje motive. Čak naprotiv: bezobrazno je ostavku – jednu rečenicu – dostavio zastupnicima u Hrvatskom saboru, te otišao bez riječi upućene onima koji su ga za premijera izabrali.

Ove je nedjelje, 3. januara točno u podne, sazvao neke od svojih poklonika (ispostavilo se da neki to više i nisu) u sjedište stranke u Zagrebu, kao i novinare. Tu je objavio da je spreman vratiti se u politiku, jer HDZ "nije stranka od 12 posto" koliko je u prvom krugu predsjedničkih izbora 27. decembra osvojio kandidat HDZ-a Andrija Hebrang. Iako je upravo on Hebranga lansirao kao kandidata, optužio je Jadranku Kosor – koju je također on ostavio kao svoju nasljednicu u stranci i na premijerskoj funkciji – za pad rejtinga HDZ-a; o državi se tom prilikom nije izjasnio. Usput je, sa pola godine zakašnjenja, objasnio zašto je samom sebi dao "malo vitra" (ime jahte na kojoj je plovio dok se država još tresla od njegove ostavke) nakon napuštanja premijerske fotelje. Navodno, nije htio trgovati hrvatskim teritorijem, odnosno napokon nešto dogovoriti sa Slovencima oko Piranskog zaljeva; o tome zašto je, na primjer, budzašto prodao hrvatsku INU i još ponešto, niti riječi.

Jednako kao što je drsko i posve neodgovorno napustio kormilo države, tako se pokušao i vratiti na čelo HDZ-a, u kojem mu je ostavljena funkcija počasnog predsjednika, u politiku i u saborske klupe. U politiku se posljednjih mjeseci, tako pričaju, pokušao već miješati utjecajem na sebi lojalne ljude, koji nisu prihvatili Jadranku Kosor "za ozbiljno" na premijerskoj funkciji. U Sabor se, kako javnost nagađa, pokušava vratiti zbog silnih afera u kojima se spominje njegovo ime, naročito ove posljednje oko Hipo Alpe Adria Banke; iako su sumnjivi poslovi oko te banke i navodna Sanaderova provizija pogodovanju njenog poslovanja (spominje se mito od 800 hiljada eura) odavno poznati hrvatskoj javnosti (još od teksta Ivice Đikića u Feral Tribuneu 2005. godine), sad se situacija promijenila, jer istraga se vodi izvan hrvatskih granica, te se domaći istražni organi neće moći ponašati kao nojevi, kao da se njih ništa ne tiče. Uostalom, Hrvatska je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.

Odatle vjerojatno i ideja Sanaderu da se ponovo upiše u parlamentarce – da li će to učiniti, moramo sačekati 15. januar do kada može aktivirati svoj zastupnički mandat – i dobije imunitet od krivičnog gonjenja, bar za neko vrijeme, bar do idućih parlamentarnih izbora i novog saziva parlamenta.

Činjenica je da su već u nedjelju poslijepodne, odmah nakon Sanaderove konferencije za novinare, svi stali na zadnje noge: oporbeni čelnici, dio vrha HDZ-a, predsjednik Stjepan Mesić. Jadranka Kosor se nije izjašnjavala tog poslijepodneva, imala je pametnija posla, prije no što je išta rekla sastala se s glavnim državnim tužiocem Mladenom Bajićem i ministrom unutrašnjih poslova Tomislavom Karamarkom. U ponedjeljak je u stranačkom okršaju odnijela pobjedu, svi su stranački jaki ljudi stali uz nju, nekolicina onih koji su Sanaderu dan ranije došli "na noge" čak i ne znajući što je povod pozivu ustvrdili su da su izmanipulirani, jedino od jakih igrača je uz Sanadera ostao predsjednik Sabora Luka Bebić. Njega je, pak, prozvao Mesić, navodeći da bi zbog pokušaja puča uz Sanadera trebao i on "pasti", odnosno podnijeti ostavku na mjesto predsjednika parlamenta, na što mu je Bebić odbrusio da nije prvi predsjednik Sabora koji je izrazio svoje stranačko mišljenje, jer je to već napravio sam Mesić 1994. godine kad se, kao također predsjednik Sabora, razišao s Franjom Tuđmanom.

Kao što je nejasan odlazak Sanadera s premijerske funkcije, nejasan je i pokušaj njegovog puča otprije nekoliko dana: čovjek nije glup, pa mora čuditi količina njegove arogancije kad se nakon onoga što je učinio prije šest mjeseci, zbog čega su ga zvali štakorom (pantaganom) koja bježi s hrvatskog broda koji polako tone, pokušava vratiti jednako bez pravog objašnjenja, s providnim kritikama svoje nasljednice Jadranke Kosor i nuđenjem sebe kao jedinog spasioca HDZ-a i države.

Zasad je, kako reče Šeks, puč otklonjen i situacija stabilna. Vidjet ćemo da li će takva ostati i ako se Sanader odluči vratiti u Sabor, gdje vladajuća koalicija ima tanku većinu, pri čemu karaktere mnogih narodnih izaslanika ne treba precjenjivati.

Biografija

R. S. V.

Ivo Sanader rođen je 8. juna 1953. godine u Splitu, gde je završio
osnovnu školu i gimnaziju.

Studije književnosti, komparativnu književnost i romanistiku završio je
na Filosofskom fakultetu u Insbruku, gde je 1982. godine doktorirao.

U Tirolu u Austriji, 1990. godine, osnovao je Hrvatsku demokratsku
zajednicu, na čije je čelo došao nakon smrti lidera stranke Franje
Tuđmana.

Za poslanika te partije u hrvatskom Saboru prvi put je izabran 1992.
godine. U avgustu iste godine postaje ministar za nauku i tehnologiju, a
već u januaru 1993. godine, zamenik ministra spoljnih poslova.

Od 1995. godine bio je šef kabineta tadašnjeg hrvatskog predsednika
Franje Tuđmana i glavni sekretar Veća odbrane i nacionalne sigurnosti.

Politički uspon doživeo je nakon smrti lidera HDZ-a Franje Tuđmana 1999.
godine. U aprilu 2000. godine, Sanader je izabran za novog lidera
partije, što je potvrđeno i na stranačkim izborima, dve godine kasnije.

Transformisao je i modernizovao HDZ i preobrazio u "demokratsku evropsku
konzervativnu stranku".

Na parlamentarnim izborima, u januaru 2000. godine, ponovo je izabran za
zastupnika u Hrvatskom saboru. U tom mandatu vršio je i dužnost
potpredsednika Odbora za spoljnu politiku.

Dva puta je biran za premijera Hrvatske – prvi put 23. decembra 2003.
godine, a drugi put, 12. januara 2008. godine.

Objavio je dve knjige "I ružičasto je crno" i "Fenomen parfema", a u
saradnji sa Antom Stamačem sastavio je antologiju hrvatske ratne lirike,
koja je prevedena na desetak jezika.

Napisao je više naučnih i stručnih tekstova iz oblasti istorije
književnosti, politike i diplomatije. Član je Društva hrvatskih
književnika i Hrvatskog PEN centra.

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu