Haški tribunal izrekao je u petak, 15. aprila prvostepenu presudu trojici hrvatskih generala, optuženih za ratne zločine tokom i nakon ratne operacije "Oluja" 1995. godine u Hrvatskoj: Ante Gotovina je osuđen na 24 godine zatvora, Mladen Markač na 18 godina zatvora, dok je Ivan Čermak oslobođen odgovornosti i bit će pušten na slobodu čim obavi formalnosti.

I Gotovina, kao zapovjednik akcije i Markač, kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova koji je bio nadležan i za jedinice Specijalne policije u vrijeme "Oluje", osuđeni su zbog progona srpskog stanovništva, deportacije, pljačke javne i privatne imovine, bezobzirnog razaranja, ubojstava, nečovječnih djela i okrutnog postupanja, dok su obojica oslobođena za djelo prisilnog premještanja stanovništva.

Predsjednik sudskog vijeća Alfons Ori u usmenom obrazloženju presude djelovanje Gotovine i Markača ocijenio je kao udruženi zločinački poduhvat, dogovoren na Brionskom sastanku uoči akcije "Oluja", održanom 31. jula 1995. godine. Na tom sastanku, na kojem su osim Gotovine i Markača, sudjelovali i tadašnji predsjednik Franjo Tuđman, "politički i vojni vođa i ključna osoba u udruženom zločinačkom poduhvatu", Gojko Šušak i Zvonimir Červenko, raspravljalo se o tome da je važno da Srbi napuste taj teritorij. Sudac Ori je naveo i Gotovinine riječi s toga sastanka, da je veliki broj civila već evakuiran iz Knina, te ako se nastavi s pritiskom, neće ostati mnogo civila, tek oni koji nemaju mogućnost napustiti Krajinu.

Iz svega toga, zaključak je sudskog vijeća, namjera hrvatskih vlasti imala je za cilj trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Krajine, a tome u prilog idu i diskriminatorne mjere i propisi donesene u Hrvatskoj odmah nakon "Oluje", koje su bile u skladu s Tuđmanovom idejom o naseljavanju Hrvata na područja koja su dotad naseljavali hrvatski Srbi.

Samu akciju "Oluja" sudsko vijeće je ocijenilo kao "širok i sustavan napad protiv civilnog stanovništva Krajine", navodeći prekomjerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca prvih dana "Oluje", te kasnije paljenje i pljačkanje imovine i ubojstva, za koja nitko nije odgovarao. Vijeće je, kazao je sudac Ori, uzelo u obzir veliki broj zločina na širem području i vrijeme u kojem je sve to trajalo.

Prema podacima Hrvatskog helsinškog odbora, tokom i nakon "Oluje" 1995. godine ubijeno je oko 600 civila, spaljeno je 22 hiljade kuća, a iz Hrvatske je izbjeglo oko 150 hiljada ljudi.

Hrvatska javnost presudu je dočekala s nevjericom. Rano poslijepodne javnosti se na izvanrednoj konferenciji za novinare obratila premijerka Jadranka Kosor, koja je istakla da je presuda nepravomoćna, te da je sudska konstatacija o udruženom zločinačkom poduhvatu "neprihvatljiva za njenu Vladu". "U životu pojedinaca i svakog naroda postoje trenuci koje je teško prihvatiti", rekla je.

Na središnjem zagrebačkom trgu su se već ujutro okupili branitelji i građani, gdje su pratili izricanje presude u Haškom tribunalu. Svi koji su se javili u eter Hrvatske televizije, koja je također ujutro počela s emitiranjem posebne emisije posvećene izricanju presude, nisu krili ogorčenje, kao i očekivanje da će presuda "pasti" u drugostupanjskom postupku, a nekadašnji zapovjednik Vukovara Branko Borković – Mladi Jastreb presudu je ocijenio političkom i dodao da je "očito da je to nagrađivanje za Kosovo".

Okupljeni su potom otišli i do nedalekog sjedišta HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, gdje su optužili vladajuću stranku i premijerku za "izdaju" generala. Nakon toga su se razišli, a prosvjedi će se nastaviti idućih dana, sudeći po najavi Ivana Vekića, nekadašnjeg ministra policije (1991-1992).

Zanimljivo je da je u petak ujutro počela sjednica Hrvatskog sabora, koja je prekinuta već u 10.15 sati, te da su se zastupnici u većini razbježali iz zgrade Sabora, što su neki mediji protumačili strahom od suočavanja s nezadovoljnim prosvjednicima.

U svakom slučaju, po prvim komentarima haške presude jasno je da je hrvatska javnost šokirana visinom kazni dvojici generala, pogotovo s 24 godine generalu Gotovini, ali i činjenicom da je sudsko vijeće prihvatilo definiciju optužnice da su zločini za vrijeme "Oluje" i nakon nje rezultat "zajedničkog zločinačkog poduhvata", koji je predvodio nekadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.