Aleksandar Vučić se pobrinuo za najveću novogodišnju čaroliju. Ničim izazvan, rekao je na kineskom jeziku da će u aprilu posjetiti Peking i izrazio radost zbog ugošćavanja Si Đinpinga krajem iduće godine u Beogradu. Svoj lingvističke sposobnosti predsjednik Srbije demonstrirao je na Instagramu – nema toga što tu tinejdžeri i razni čudan svijet nisu u stanju okačiti samo da bi na nekoliko minuta privukli pažnju…

Dame i gospodo, braćo i sestre, drugarice i drugovi – građani Srbije! Kako ste se osjećali slušajući Vučića na kineskom? Da li možete pronaći bilo kakav racionalni razlog za ovo obraćanje? Koliko ste u njemu uživali, a koliko prolazili kroz transfer blama?

Nije sporno da je Kina jedna od svjetskih velesila, a još manje da se Srbija – koliko god može – treba truditi da unaprijedi bilateralne odnose. Ali čemu, u tom kontekstu, služi ova Vučićeva komedija? Da se uliže moćnom Siju Đinpingu, kako piše zagrebački "Jutarnji list"? Pokaže Evropskoj uniji i Americi da je Beograd potpuno okrenut Pekingu i Moskvi? Ili dodatnom fasciniranju svog biračkog tijela da, kako najbolji student u istoriji Pravnog fakulteta, govori i na kineskom ako mu je ćef?

Odavno je jasno jedno. Postoje dva lica Vučića – prema svojim političkim suradnicima i protivnicima oštar je do krajnosti, arogantan i autoritativan, a prema Vladimiru Putinu, Angeli Merkel, Siju Đinpingu i sličnim, mekan i servilan do neprijatnosti svakoga tko to promatra.

Građani Srbije ništa od ovog ne zaslužuju: ni verbalno maltretiranje kome su izloženi svakodnevnim Vučićevim istupima na televizijama, niti njegovo peženje pred moćnim svjetskim državnicima. Zemlja i dalje nije ruska gubernija iza Urala ili kineska provincija u unutrašnjoj Mongoliji pa da njen prvi čovjek svaki čas podanički egzaltirano dokazuje svoju lojalnost. Ako ni zbog čega drugog, onda makar radi elementarne pristojnosti i nacionalnog dostojanstava.

I još nešto. Ma koliko da je Srbija politički podijeljena i razvaljena država, Aleksandar Vučić je predsjednik svih njenih građana. To što on od sebe pravi iracionalnog klovna, ne tiče se samo njega. Zašto i kako, može mu reći svaki srpski diplomata ili bilo tko drugi tko zastupa Srbiju i njene interese u inostranstvu. Naime, teško da će ih itko doživjeti ozbiljno pošto dolaze iz zemlje čiji najmoćniji čovjek nezaustavljivo napreduje ka stalnom top mjestu u humorističkim ili rubrikama tipa "Vjerovali ili ne".