Na vrhu tabele šampionata Srbije za Prvog poltrona vlada mrtva trka. Iako najviše rangirane dijele nijanse, zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić uporno plijeni pažnju svojim brižljivo pripremljenim nastupima. Prošle godine je obraza tvrđeg od najtvrđeg đona i bez imalo pijeteta prema tragično ubijenom premijeru, izjednačio Aleksandra Vučića i Zorana Đinđića. Danas nastavlja u ovom već tradicionalnom stilu uspoređujući predsjednika Srbije sa Svetim Savom.

Šta još reći osim da Vesić raspolaže rijetko viđenim spojem odsustva bilo kakvog stida i moralnog kompasa na čemu mu žestoko može pozavidjeti svaki poltron dostojan tog imena. Naime, do sada nikom od njih nije palo na pamet da stavi znak jednakosti između sveca i aktualnog šefa države, autoritarnog real-političara. Ovdje nije u pitanju samo vrijeđanje i sablažnjivanje vjernika, nego i silovanje elementarne istine.

U najkraćem, Sveti Sava je mirio zavađenu braću, širio obrazovanje, jačao moć i ugled države Nemanjića – i da ne nabrajamo dalje. Na drugoj strani, Vučić neumorno dijeli i svađa građane, ponižava stručnjake i prosvjetne radnike, prema velesilama se postavlja kao njihov kolonijalni upravnik Srbije, sistematski razara institucije unutar zemlje…

Ama, Vesiću, ništa tu nije ni nalik, a kamoli isto! Kakvu to crnu "Savinu diplomatiju uspostavljanja kontakata" vodi Vučić. Zar Srbija nije posvađana sa gotovo svim državama bivše Jugoslavije? Da nema kosovskog problema i migrantske krize, tko bi se iz Evrope i razvijenog svijeta baktao sa naprednjačkim režimom? Smatra li itko ozbiljan da privođenje građana da aplaudiraju Vladimiru Putinu pred Hramom Svetog Save ili podilaženje Si Đinpingu čitanjem teksta na kineskom sa "idiota" predstavlja išta osim diplomatske blamaže i teške međunarodne sprdnje?

O istorijskoj ulozi Svetog Save govore njegovi nesumnjivi uspjesi. Zauzvrat, sve čime se Vučić može pohvaliti jesu isključivo Potemkinova sela sklepana u ružičastim režimskim medijima. Istini i pristojnosti tu odavno nema mjesta, zahvaljujući uveliko i zamjeniku gradonačelnika Beograda. Jer, jedino što njega brine jeste samo kako da izbije na čelo trke za Prvog poltrona. U tom pravcu, nije nezamislivo da Vesić uz Karađorađa i Miloša Obrenovića, proglasi i Vučića za tvoraca modrene Srbije, još većeg i zaslužnijeg od pomenute dvojice. Njemu ništa mu nije teško i gadno. Naprotiv.