Mozaik

Meč za titulu svetskog prvaka u šahu (Dubai 2021)

Okršaj na 64 polja: Jan Nepomnjašći i Magnus Karlsen

Foto: AP

Niko kao Karlsen

Nema nikakve sumnje da je Norvežanin Magnus Karlsen (rođen 1991) šahovski genije. Titulu svetskog prvaka osvojio je prvi put 2013, u meču protiv Indijca Višvanatana Ananda; iduće godine ju je odbranio protiv istog šahiste, potom je 2016. godine savladao Rusa Sergeja Karjakina, zatim 2018. Amerikanca Fabijana Karuanu, a sada je uništio Jana Nepomnjaščeg

Za Vasju Smislova, sedmog prvaka sveta u šahu (1957–1958), govorilo se da protiv njega nije dovoljno odigrati 39 savršenih poteza. On će ih, naime, odigrati 40. Za Magnusa Karlsena, vladajućeg prvaka sveta (već osam godina), važi isto to, samo malo drugačije: protiv Karlsena, naime, nije dovoljno odigrati 136 savršenih poteza, jer on će odigrati jedan više. U šestoj partiji meča, najdužoj u istoriji mečeva za titulu svetskog prvaka (136 poteza), Karlsen je naprosto smrvio Jana Nepomnjaščeg onako, otprilike, kako anakonda smrvi svoju žrtvu: obmotao se oko njega topom, skakačem i sa dva pešaka nasuprot dami, i kad god bi Nepomnjašči kratko izdahnuo da bi pokušao ponovo da udahne, Karlsen bi dodatno stegao te je u plućima sjajnog Rusa, kako je partija odmicala, ostajalo sve manje mesta za vazduh. Stezanje je trajalo gotovo osam sati i Nepo je, naprosto, izdahnuo.

Bila je to prva odlučena partija u njihovom meču. Kao što su se onomad Đoković i Nadal teturali po terenu posle šest sati meča u finalu australijskog grend slema, Karlsen (naročito on) i Nepomnjašči jedva su se držali na nogama. Posle 11 partija (u meču predviđenom da traje 14 partija), Karlsen je s četiri pobede i sedam remija, rezultatom 7,5 : 3,5, četvrti put uzastopno odbranio naslov svetskog prvaka, što znači da je, ukupno, dobio pet mečeva za titulu najboljeg na svetu, a to nikome pre njega nije pošlo za rukom.

GENIJE

Nema nikakve sumnje da je Norvežanin Magnus Karlsen (rođen 1991) šahovski genije. Titulu svetskog prvaka osvojio je prvi put 2013. godine, u meču protiv Indijca Višvanatana Ananda; iduće godine ju je odbranio protiv istog šahiste, potom je 2016. savladao Rusa Sergeja Karjakina (uz besmrtan 50. potez Dh6 u 15. partiji meča – dijagram 1), zatim 2018. Amerikanca Fabijana Karuanu, a sada je uništio Jana Nepomnjaščeg. Sa 13 godina postao je velemajstor, što u savremenom šahu nije preveliko čudo: klinci velemajstori, naročito u Indiji, roje se kao pčele i s lakoćom ulaze u sam vrh svetskog šaha (pogledajte samo šta rade Indijci Nihal Sarin i Ramašbaba Pragnananda), ali Karlsen ima ono što Francuzi zovu un petit quelque chose (ono malo nečeg) što niko drugi nema, a to nešto je, staromodnim rečnikom rečeno, genijalnost. Zbog toga se Karlsen već upisao među genijalne šahiste od kojih se neki, poput Akibe Rubinštajna, Paula Keresa, Davida Bronštajna ili Viktora Korčnoja, nikada nisu domogli titule svetskog prvaka, dok su drugi, poput Aleksandra Aljehina, Mihaila Talja, Bobija Fišera, Anatolija Karpova i Garija Kasparova, to uradili (kako, međutim, ovom spisku ne dodati jednog Mihaila Botvinika ili Vasju Smislova?). Uz to, on je, verovatno, prvak sveta koji najviše igra i koji je jednako uspešan u klasičnom šahu (dva sata za četrdeset poteza), u šahu po ubrzanom tempu (partije koje traju pola sata, 20 ili 15 minuta), u “cugeru” (pet i tri minuta), pa čak i u “bulitu” (minut za čitavu partiju).

U čemu je Karlsenova šahovska genijalnost, ako je uopšte moguće uhvatiti tu nijansu – jer o nijansama je reč – koja ga odvaja od drugih šahista i koja ga je dovela do najvišeg rejtinga u istoriji šaha? Kako se to i za Đokovića ume reći, Karlsen je jednako dobar u svim segmentima igre. Iako u njegovoj zreloj fazi preovladava poziciona igra, dakle šah bez velikih i atraktivnih vratolomija koje su bile karakteristične za Aljehina, Talja ili Kasparova, Karlsen ne da ne izbegava oštru igru, nego su njegove žrtve figura često potpuno zagonetne čak i za jake igrače. Uostalom, u poslednjoj partiji meča Nepomnjašči je pokušao da zaoštri igru, ali nije to uradio dovoljno dobro i Karlsen ga je – ne može se to reći nežnije – počistio. Besprekoran, savršeno pripremljen u otvaranjima, čvrst i maštovit u središnjici, istrajan u završnicama, razigrane mašte i zapanjujućih ideja, Karlsen, naprosto, nema slabu tačku.

Ono, međutim, što naročito fascinira jeste “prirodnost” njegove igre. U šahu su naročito važni “prirodni”, logični potezi koji nisu nimalo atraktivni i, na prvi pogled barem, ne iziskuju nikakvu genijalnost. Ispostavlja se, međutim, da je dostizanje prirodnosti u šahu jednako teško kao i dostizanje “prirodnosti izraza” u pisanju, na primer. Ako bismo malo razvili poređenje šaha i književnosti, rekli bismo da Karlsen igra onako kako veliki pisac piše. A veliki pisac piše kao da ne piše, sve je na mestu i najprirodnije moguće, sve je rečeno upravo onako kako bismo i mi sami rekli, jedino što nismo u stanju da to uradimo. Svi raspolažemo s tih tridesetak slovnih znakova, jedino što ih Ivo Andrić rasporedi na takav način da dobije Nobelovu nagradu, a nama, eto, iz nekog razloga, Nobel istrajno izmiče.

U šahu je isto. I Karlsen i drugi imaju po 16 figura, i on i drugi znaju pravila, bojno polje ograničeno je na 64 polja, jedino što, na kraju, on uvek pobedi. Lako je danas pogledati Karlsenove partije – pun ih je Jutjub – kako protiv amatera tako i protiv najjačih šahista na svetu. I neretko vidimo isto (jer, da podsetimo, jak šahista nikada ne računa s tim da je preko puta njega pacer i zato uvek igra punom snagom): u početku sve ide normalno, ništa ne ukazuje na problem, i Karlsen i njegov protivnik vuku logične, prirodne poteze, a onda, u jednom trenutku, Karlsenov protivnik shvata da je u bezizlaznoj situaciji, pri čemu ne zna ni gde je ni kada pogrešio. Osećaj verovatno odgovara onome što oseća žaba koja se, usred bezbrižnog sunčanja na listu lokvanja, našla u zmijskoj utrobi a da pojma nema kako je tu dospela.

NIZ PREVIDA

Jan Nepomnjašči jak je kao crna zemlja, često razbarušene mašte, lucidan koliko se samo može biti lucidnim u šahu. Ulogu izazivača svetskog prvaka izborio je u iscrpljujućim turnirima s najboljim igračima sveta, a ispred Fabija Karuane kroz cilj je prošao, doslovno, za dužinu grudi, kao kada se sprinter na cilju trzne i isturi grudi (osim što kvalifikacije u šahu više liče na maraton, ili pre na niz atletskih mitinga na kojima morate neprestano da pobeđujete, ili makar da uvek budete u vrhu). Komentatori su, od početka, davali prednost Karlsenu, ali niko nije Nepomnjaščom oduzimao šansu za pobedu. Ako bismo pokušali, pre meča, da odredimo šanse u procentima, rekli bismo da je srazmera bila 60 : 40 u korist Karlsena. Nepo je, naprosto, isuviše jak šahista da bi ga se smelo potceniti.

Utoliko su razvoj meča i rezultat, zapravo, iznenađujući, a još jednom se pokazalo da su mečevi za titulu svetskog prvaka svet za sebe. Podsetimo se samo da je, savladan tremom, u prvom meču protiv Ananda 2013. godine Karlsen, recimo, jednom ispustio figuru iz ruke, a drugi put poobarao figure, što je za šahistu koji poteze povlači brzinom munje – nezamislivo. Nepomnjašči je, što bi rekli klinci, prs’o. U prvih pet partija meča, koje su se završile remijem, vodile su se doslovno iscrpljujuće, filigranske bitke, ali Nepomnjašči je, posle zaista neobičnog Karlsenovog previda u drugoj partiji (prema sopstvenim rečima, Karlsen je zaboravio da gubi kvalitet: zamena figure za topa), propustio pobedu, a potom i kada je, igrajući prebrzo u petoj partiji, ispustio verovatno dobitnički dvadeseti potez c4 (umesto Ted1 – dijagram 2).

A onda je došla epska, šesta partija, u kojoj se vodila zaista divovska borba i u kojoj je Karlsen, pitonskim zahvatom, smrvio Nepoa. Posle toga za ruskog šahistu sve odlazi dođavola. U osmoj partiji Nepo pravi previd (Karlsenov 22. potez, Da3, Kg8; 23. Da7 i visi lovac na d7 – dijagram 3), kakav mu se retko događa i u brzopoteznom šahu. U devetoj prolazi još gore. Iako je poznat kao šahista koji brzo igra, morao je Nepomnjašči bolje psihički da se pripremi za meč i da, između ostalog, pokuša da obuzda sopstveni temperament. Ali nije. U sasvim izglednoj poziciji Nepo uzima lovcem pešaka na b7, a zatim, gotovo bez razmišljanja, igra neshvatljiv 27. potez pešakom na c5, da bi posle Karlsenovog c6, kojim njegov lovac na b7 ostaje zarobljen, mogao mirne duše da preda – dijagram 4. Narednih petnaestak poteza bili su tek mučna egzekucija. Za desetu partiju Nepo menja frizuru, ali se beskrvna partija završava remijem. U jedanaestoj partiji Nepomnjašči je agresivan, ali opet igra preobrzo i pravi još jedan neshvatljiv previd – ovoga puta previđa relativno lako izračunljivu Karlsenovu žrtvu kvaliteta – posle čega se njegova pozicija, naprosto, raspada. Na kraju, ovo je bila jedna od najubedljivijih odbrana titule u istoriji mečeva za svetskog prvaka.

* * *

Meč između Karlsena i Nepomnjaščeg direktno je pratilo više od deset internet kanala koji su se utrkivali koji će da ima atraktivnije komentatore, pa je gledalac bio razapet između, recimo, kanala na kojem meč direktno komentariše svetski igrač broj dva Fabijano Karuana, ruskog kanala na kojem komentariše bivši izazivač Sergej Karjakin, uobičajeno odličnog kanala chess24.com (u Karlsenovom vlasništvu) na kojem su komentarisali Judit Polgar i Aniš Giri, ili kanal s brbljivim Špancima, živopisnim Arapima, suzdržanim Kinezima… Milina.

Možda ovaj meč i nije bio najuzbudljiviji na svetu, ali izvesno je da je i takav ugradio još jedan lep kamen u impresivno šahovsko zdanje.

Iz istog broja

Povodom knjige

Sedamnaest divova

Jovo Bakić

Mi i Rusi

Da li je Anina ljubav u Srbiji

Sonja Ćirić

Evropska prestonica kulture – Novi Sad

Dođite na Doček

S.Ć.

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu