Vesti

Rusi dolaze: S vojne vežbe u rat

Foto: AP Photo

29. 1. 2022. / 10.08

Balkan i ukrajinska kriza: Ko voli Putina, a ko je za NATO

Pregovori velikih sila o situaciji u i oko Ukrajine ne daju rezultate. Blokovska podela na „Zapad“ i „Istok“ podseća na najbolje dane Hladnog rata. Konsolidacija na nivou NATO-a i EU oko jedinstvenog odgovora Rusiji još uvek traje. U sve podeljenijem svetu i Srbija će u nekom trenutku morati da se svrsta na jednu stranu

S.P
Zapadne sile uveliko najavljuju ekonomske sankcije Rusiji ukoliko izvrši invaziju na Ukrajinu, a namere za takav plan prepoznaje u strateškom gomilanju ruskih trupa duž granice sa Ukrajinom. Tu su i stari argumenti "okupacije“ Krima i podrške "separatistima“ u regionima Donjeck i Lugansk.

Sa druge strane, ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov naglašava da Rusija nema nameru da napadne Ukrajinu i da Moskva "traži samo ono, na šta ima pravo“: da se sve države koje su od 27. maja 1997. godine bile članice Severnoatlantskog pakta obavežu da neće raspoređivati svoje oružane snage i naoružanje na teritoriji ostalih evropskih država; da NATO neće primati nove članice koje su bile u sastavu SSSR, odnosno Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju; da rakete zapadne vojne alijanse ne budu u blizini ruskih granica

Kao i u mnogim drugim stvarima, države Zapadnog Balkana su podeljene i u ovoj krizi. Dok su Albanija, Kosovo i Severna Makedonija otvoreno podržale Ukrajinu i zapadne saveznike, diplomatsko klatno drugih nije stalo ni na jednoj strani.

Srbija, iako prema GLOBSEC-ovom "Indeksu ranjivosti“ najpodložnija ruskom uticaju u regionu centralne Evrope i Balkana, se za sada ne izjašnjava o ovom odmeravanju snaga koje preti da eskalira u otvoreni sukob. Mada se predsednik Srbije Aleksandar Vučić u četvrtak sastao sa ruskim ambasadorom u Beogradu, njegov stav o ovoj krizi nije poznat.

Kao što je to bio slučaj sa prethodnim sukobom oko Krima, Srbija – vojno neutralna, zagledana u EU i zavisna od ruskih energenata – će pokušati da balansira između sukobljenih strana sve dok to bude bilo moguće. Tu je još i tradicionalna "ljubav“ prema pravoslavnim Rusima "koji nas, za razliku od NATO-a, nisu bombardovali“.

Ni Bosna i Hercegovina se nije izjasnila, a i neće moći da ima zvaničan stav, jer je odavno poznata podela unutar članova tročlanog Predsedništva na saveznike Zapada i Rusije. Zbog otvorene podrške Republike Srpske i srpskog člana Predsedništva BiH Milorada Dodika Vladimiru Putinu po svakom pitanju, a i obrnuto, može se očekivati srpski veto u Sarajevo na bilo kakvu odluku koja bi bila protivna interesima Moskve. Naročito pošte su SAD Dodika podvrgle sankcijama.

Situacija u i oko Ukrajine bila je još jedan povod za prepucavanje predsednika Hrvatske Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Nakon izjave Milanovića da to što NATO pojačava prisutnost u "korumpiranoj“ Ukrajni nema, niti će imati, veze sa Hrvatskom, usledilo je Plenkovićevo izvinjenje Kijeva uz poruke podrške ukrajinskoj teritorijalnoj celovitosti i opasku da Milanoviću mora da je pao šećer, kada je mogao nešto tako da izjavi.

Otvoreno na stranu Zapada po pitanju Ukrajine stale su Vlada u Prištini, Severna Makedonija i Albanija. Iz Prištine je ta podrška došla sa najvišeg nivoa. Predsednica Kosova Vjosa Osmani poručila je da Kosovo stoji uz Ukrajinu te da će kosovske bezbednosne snage podržati Kijev, SAD i NATO, "kao i sve države koje žele da unaprede demokratske vrednosti“.

Ako NATO to zatraži Severna Makedonija, koja je od prošle godine članica Alijanse, će morati da se uključi u eventualni vojni konflikt. Iako zvanične odluke o potencijalnom učešću makedonskih snaga nema, ministarka odbrane u novoj vladi najavila je da se već razmatraju mogući angažmani u ovom konfliktu.

Albanija, najstarija članica NATO-a u regionu, nagovestila je da je spremna da učestvuje u bilo kakvoj budućoj misiji u Ukrajini. "Pridružujem se brizi naših partnera iz NATO-a zbog nezabeleženog porasta broja ruskih trupa i vojne tehnike na granicama sa Ukrajinom i pretnje vojnom agresijom na prijateljsku državu“, rekao je albanski predsednik Ilir Meta.  

Za Crnu Goru, mada članicu NATO-a, sukob u Ukrajini kao da ne postoji. Blokovske podele ternutno ne izazivaju glavobolju vlasti u Podgorici, već podele unutar crnogorskog društva i Vlade, u kojoj bi svako da smenjuje svakoga. Kriza unutar vladajuće većine kulminirala je predlogom potpredsednika Vlade Dritana Abazovića o formiranju manjinske vlade. U slučaju zaoštravanja ukrajinske krize u Crnoj Gori se može i po tim pitanju očekivati sukob "srpskih partija naklonjenim Rusiji“ i "prozapadnih“ partija.

S.P./Radio slobodna Evropa/RTS

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu