Aleksandar Vulin ne može drugačije nego ni po babu, ni po stričevima. Zabranio je i šetnju u sklopu Evroprajda i litije. Zašto prve? Zato što ovi drugi hoće da ih vošte. Zašto druge? Zato što im je ispunio glavni cilj, pa više nemaju razloga da kade po Beogradu. "Fer i pošteno“ da čovjek povrati.

Vitlajući ruskim i crkvenim barjacima, litijaši su pokazali mrskom Zapadu da tolerancija, ljudska prava, vladavina zakona, humanizam i empatija ne stanuju ovdje. Pod sadašnjim režimom, u Srbiji ima mjesta samo za mržnju i mračnjaštvo. Aplauze dobivaju iz Rusije, Mađarske i od drugih sličnih njima. Kako i ne bi kad se na Balkanu ponovo smrkava.

Nema toga što više raduje nacionaliste i desničare od zabrane slobode. Zato su u permanentnom džihadu protiv svake individualne razlike, druge nacionalnosti i boje kože, načina života, mišljenja, seksualne orijentacije… Ako ih nešto ushićuje, to je teror većine nad manjinom; ako u ičem uživaju, to je nasilje jakih nad slabima;  ako ih išta ispunjava, to je sladostrašće kada "mi“  kinjimo i progonimo "njih“.

Tipični desničar i nacionalist uplašen je od života u slobodi. Taj strah krije iza izopačenog shvaćanja nacionalne pripadnosti, vjeroispovijesti, tradicije, načina života… On je vječno ugrožen i uvrijeđen. A kako i da ne bude kada je njegov svijet steriliziran od ljudskosti i održavan na okupu isključivo mržnjom spram drugih i različitih. To mu dođe poput supstituta za kompleks manje vrijednosti i pristanak na mentalitet čopora.

Ovdje se "Veliki vođa“  podrazumijeva: on je taj koji legalizira najprizemnije nagone i frustracije. Tako stiče "autoritet“, a održava ga zabranama, podjelama, strahovima, demagogijom, proizvodnjom neprijatelja i lovom na vještice. Nema tu ni milimetra prostora za drugačije mišljenje, toleranciju, kritiku i zdrav razum – zna se tko o svemu misli i sve određuju. Tek u takvom ambijentu – gdje je društvena  hijerarhija uspostavljena u odnosu na vođu – naš desničar i nacionalist osjeća spokoj; uvijek će biti neko slabiji od njega da mu za sve bude kriv.

Zbog toga, poštovani čitaoče, nije pitanje da li će u subotu biti Prajda, privođenja i nasilja. Pravo pitanje glasi – šta je sljedeće? Zabrana abortusa? Ukidanje teorije evolucije u školama? U Srbiji, očito, postoji dovoljno političke volje da se takvim zahtjevima iziđe u susret. Dovoljno je samo da litijaši prošetaju. Zabrana Prajda samo je početak.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com