Odlučeno je da se brišu odredbe o službenoj upotrebi srpskog jezika i ćiriličnog pisma i da se tako van snage stavi Statutarna odluka o ostvarivanju ravnopravne službene upotrebe jezika i pisma srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara, koja je pripadnicima srpske nacionalne manjine davala pravo slobodne uporabe srpskog jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu te u službenoj komunikaciji u javnim poslovima iz samoupravnog delokruga, prenosi Index.hr.

U objašnjenju odluke o izmenama Stauta navedeno je da je ona usvojena na osnovu zvaničnih rezultata ovogodišnjeg popisa stanovništva koji pokazuju da u Vukovaru živi 29,73 odsto Srba, što je manje od jedne trećine, zbog čega Srbi više ne ostvaruju pravo na službenu upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Prema popisu iz 2011. Srbi su u Vukovaru činili 34,8 odsto stanovništva.

Na teritoriji cele Hrvatske danas živi 3,2 odsto Srba (2011. godine 4,36 odsto). Pre izbijanja građanskog rata 1991. Srbi su činili 12,2 odsto ukupnog stanovništva Hrvatske (581.663).

Prema Zakonu o pravima nacionalnih manjina iz 2002, ravnopravna službena upotreba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici manjine čine najmanje trećinu stanovnika, što je u Vukovaru nailazilo na snažan otpor "branitelja“ i jednog hrvatskog stanovništva.

Šminkanje nepismenosti

Tatjana Tagirov je u "Vremenu“ pre 10 godina u tekstu Šminkanje nepismenosti pisala o lingvističkim prepucavanjima na relaciji Beograd-Zagreb, tokom kojij su jedni tvrdili da je ćirilica staro hrvatsko pismo, a drugi odbijali ustavne odredbe da se u javni život vrati ćirilica u mestima i gradovima u kojima Srbi čine više od trećine stanovništva

Hrvati su Srbima ukrali jezik, a sada im kradu i ćirilicu, moglo se tada čuti u Srbiji, u jeku rasprave – prijepora i protivljenja – o uvođenju ćirilice u Vukovaru i ostalim mestima i gradovima u kojima je, prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011, srpska manjina premašila trećinu stanovništva.

Tako je srpski lingvista, profesor Miloš Kovačević, tada podsetio da se na naučnom skupu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) krajem 2012. godine čula teza da je "od 11. do 18. vijeka na velikim dijelovima hrvatske teritorije stanovništvo svoje kulturne potrebe izražavalo (i) ćirilicom", te da se na srednjovjekovnim spomenicima "miješaju i ćirilica i glagoljica". Kovačević to naziva, kako su prenosili neki srpski mediji, "hrvatskim šminkanjem prošlosti", te kaže da su se Hrvati tek 2012. godine setili "svog" pisma ćirilice zbog njihovog puta prema EU, jer u Briselu žele imati pravo prvenstva nad jezikom i pismom sa Balkana.

Koliko god da su se neki tada upinjali da pohrvate poreklo ćirilice, sasvim jasna odredba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, kao i zakonskih odredbi o primeni manjinskih pisama u službenoj upotrebi u Hrvatskoj, prava se uzbuna bila digla nakon što je hrvatska Vlada napokon bila odlučila da se postupi po slovu zakona i da se, tamo gde su ispunjeni uslovi (više od trećine manjinskog stanovništva), zakoni i primiene. Kao što se i očekivalo, najveća se buka digla u Vukovaru, gradu koji je u ratu žestoko stradao i u kojem još niti izbliza nisu zalečene ratne rane.

Ceo tekst Tatjane Tagirov možete da pročitate OVDE

M.N./FoNet

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com