Vlada premijera Dritana Abazovića u tehničkom mandatu dočekala je prije desetak dana godišnjicu. Međutim, po svemu sudeći, bliži se kraj političke farse oko izbora nove izvršne vlasti. Glavni odbor Pokreta Evropa sad (PES) pružio je podršku predloženom sastavu pod vođstvom svog predsjednika Milojka Spajića. Dogovaralo se i pregovaralo kao na pijaci. I zaista, ovaj postizborni proces samo je potvrdio tezu da je izborna volja građana tek prvi, usputni korak, koji naposljetku i nije od prevelikog značaja za izborni rezultat. O predizbornim obećanjima da se i ne govori.

Kako za sada stoje stvari, novu vladu će činiti 42 poslanika umjesto 44 kojima se Spajić prvobitno nadao. Pored PES-a, u sastav bi trebalo da uđu Demokrate (mjesto predsjednika Skupštine pripašće po drugi put njihovom lideru Aleksi Bečiću), Socijalistička narodna partija (SNP), Bošnjačka stranka (BS), CIVIS, Hrvatska građanska inicijativa (HGI), Albanska alijansa, Albanski forum i Demokratska unija Albanaca. Konačno je da mjesta neće biti za Koaliciju za budućnost Crne Gore (ZBCG), koju predvode nekadašnje perjanice Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević. Takođe, dvije partije sa po jednim mandatom, na koje je Spajić računao, otkazale su podršku, prvenstveno zbog političke prošlosti manjinskih partija koje će činiti vladu.

OBEĆANJE, LUDOM RADOVANJE

U predizbornim obraćanjima lider PES-a obećao je da dvije partije neće biti u vladi čiji on bude mandatar – URA i DPS. Prvo obećanje je održao. Naime, budući crnogorski mandatar smatra da je Abazović odgovoran za curenje informacija u javnost o njegovim navodnim vezama sa korejskim državljaninom De Kvonom koji je po crvenoj Interpolovoj potjernici uhapšen u Crnoj Gori. Korejac je osumnjičen za kripto prevare, a poznanstvo njega i Spajića (koji je takođe kripto entuzijasta) navodno seže do 2018. godine. I dok je lider PES-a tvrdio da je on zaslužan za njegovo otkrivanje, dio političke scene mu je zamjerao što su njegova ograđivanja stigla sa zakašnjenjem. Po običaju, dovoljno je prisjetiti se njegovih pravdanja o srpskom državljanstvu i luksuznoj nekretnini u Kotoru pred predsjedničke izbore koja su takođe naknadno pristigla. Od afere nije bilo ništa, PES je ubjedljivo pobijedio na izborima, ali je Spajić cijelu priču protumačio kao predizborni trik Abazovića i ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Drugo obećanje Spajić je izvrdao. Iako DPS zvanično neće biti u sastavu vlade, manjinske partije koje su godinama bile nezaobilazan dio koalicija sa DPS-om dobiće svoje resore. To su prije svega Bošnjačka stranka, HGI i Demokratska unija Albanaca Mehmeda Zenke koja je na izborima učestvovala u koaliciji sa DPS-om, te podržala Đukanovića u trci za predsjednika.

Inače, svaka crnogorska vlada od avgustovske pobjede 2020. godine obećava odlučno obračunavanje sa hobotnicom starog režima. Međutim, to je do sada djelimično pošlo za rukom samo Abazoviću, koji je taj potez platio izglasavanjem nepovjerenja.

Kako će isto to funkcionisati u novoj vladi koja će zavisiti ako ne od DPS-a, onda od njegovih dojučerašnjih saveznika i satelita? Ako se uzme u obzir da svaki hibridni režim, kakav je između ostalog bio i onaj pod Milom Đukanovićem, drži svoje političke saveznike čvrsto uz sebe po principu usluga i ucjena koje ostaju i onda kada on padne, logičan odgovor je – teško.

Đukanović je iskusan političar, koji i dalje vjerovatno ima neformalnu kontrolu nad nekim polugama vlasti, te je malo vjerovatno da njegovi dojučerašnji partneri mogu sutra tek tako da se okrenu protiv njega i da pritom prođu bez ikakvih posljedica. Vjerovatnije je da će se držati dosadašnje retorike “demokratskog” puta Crne Gore, koji je za trideset godina vladavine DPS-a državu izveo jedino na put simbioze organizovanog kriminala i politike, što u prevodu znači – ne zadirati u osinje gnijezdo.

HGI, sa druge strane, svoju politiku već dugi niz godina i te kako zasniva na nacionalnim podjelama u Crnoj Gori. Neposredno pred izbore, u Tivtu su učestvovali u organizaciji tribine o Domovinskom ratu i “srpskoj pobuni i agresiji na Hrvatsku”. Cilj je bio obučiti nastavni kadar van Hrvatske kako da predaje o ovoj temi. Koliko je sam događaj bio kontroverzan, najbolje svjedoči odluka tivatskog gradonačelnika da iz protesta preskoči svečani prijem u hrvatskoj ambasadi u Podgorici koji se održavao nekoliko dana kasnije, nazvavši tribinu “jeftinim politikantstvom zarad šake glasova”.

Koalicija Za budućnost Crne Gore, uprkos svojim povremenim proruskim i antievropskim stavovima, najzaslužnija je za pad DPS-a 2020. godine. Takođe, tokom drugog kruga posljednje predsjedničke trke, pružila je podršku Milatoviću i omogućila mu toliko ubjedljivu pobjedu protiv Đukanovića. Oni tvrde da su prihvatili Spajićevu ponudu, dok on javnosti govori da su je pet puta odbili i da su izigrali njegovo povjerenje. Treba ipak imati u vidu da njihov sukob seže sve do decembra 2020. godine kada je proglašena vlada Zdravka Krivokapića u kojoj je Spajić bio ministar finansija. Tadašnji DF oštro je kritikovao tadašnju ekspertsku vladu, u kojoj nije bilo mjesta za njih.

Sa druge strane, evidentno je da su čelnici zapadnih zemalja od samih izbora osuđivali svaku pomisao da Mandić i Knežević budu dio nove vlade, smatrajući ih značajnim proruskim faktorom u regionu. Njih dvojica su propustili da se odreknu vrijednosti koje se kose sa političkim načelima PES-a, a i previše su se kockali oko resornih ministarstava. Dvojac bivšeg DF-a će pak reći da je nedopustivo da vladu jedne suverene države kroje zapadne ambasade, što posmatrano isključivo sa stanovišta suvereniteta i jeste ispravno razmišljanje. Međutim, u današnjem, duboko podijeljenom svijetu, male države nemaju drugog izbora nego da “uskoče u vagon” i priklone se jednoj strani, pogotovo ako već duži niz godina teže ka njoj, kao što je slučaj sa Evropskom unijom. Naravno, to ne znači da treba da kroje buduće vlade u onoj mjeri u kojoj se to spočitava Spajiću. Prema pisanjima crnogorskih medija na ovu temu ispada da je on otišao korak dalje od samog osluškivanja drugačijih mišljenja i povinovao im se.

Mediji bliski DPS-u pisali su i o uticaju srpskih bezbjednosnih službi na krojenje nove vlade. Navodna veza je bio novoizabrani savjetnik predsjednika Milatovića, advokat Dejan Vukšić, koji je neko vrijeme obavljao funkciju direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Određeno lobiranje je možda i postojalo, ali se sa vladom bez ZBCG čini da nije bilo previše uspješno. Vukšić je blizak bivšem premijeru Zdravku Krivokapiću.

Odgovarajući na pitanje da li strahuje od politički nestabilne buduće vlade, Jakov Milatović je izjavio za “Vijesti” da se energija koja je postojala nakon pobjede nad Đukanovićem “poprilično razbila”. Takođe je dodao da je apelovao na mandatara Spajića da proces formiranja vlade učini “transparentnijim i u skladu sa izbornom voljom”. Djeluje da se dugo tinjajući sukob na relaciji predsjednik – budući mandatar još više produbio Spajićevim odabirom novih političkih saveznika, što se kosi sa energijom o kojoj Milatović govori – baziranje na ujedinjenom frontu svih pobjedničkih subjekata iz 2020. godine, uključujući i URA i rekonstruisani DF.

KRIMINAL I POLITIKA

Ova vlada ako bude izabrana, biće problematična po mnogo čemu. Za početak, sa prostom većinom od 42 poslanika neće biti u stanju da progura prijeko potrebne reforme u pravosuđu. Teško je za očekivati da će ih u parlamentu podržati DF i URA koji smatraju da im je mjesto u vladi, a ne u opoziciji. Sa druge strane, DPS sigurno neće glasati za nešto što je umnogome usmjereno protiv njegove stare garniture koja iako je zamijenjena podmlatkom, i dalje vuče konce u partiji.

Abazoviću se može štošta spočitati, ali je činjenica da su za vrijeme njegove vlade napravljeni značajni pomaci u borbi protiv organizovanog kriminala. Prije svega, obnovljena je saradnja sa
Europol-om, uhapšen je nekadašnji glavni specijalni tužilac Saša Čađenović, direktor Uprave Carine Rade Milošević, bivši direktor policije Veselin Veljović, bivša predsjednice Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivša direktorka “Plantaža” Verica Maraš, nekadašnji predsjednik Odbora direktora iste firme Veselin Vukotić, kao i gradonačelnik Budve Milo Božović, osumnjičen za stvaranje kriminalne organizacije. To su samo neka od imena, mahom iz državnih struktura.

Svako od ovih hapšenja značajno je na svoj način, a svi su oni, sem Miloševića i Božovića, zakon kršili zaklonjeni iza kulisa starog režima. Vukotiću i Marašu lisice na ruke stavljene su zbog malverzacija sa najvećom državnom firmom; Medenici zbog pokrivanja organizovane kriminalne grupe okupljene oko njenog sina; Veljoviću zbog umiješanosti u šverc cigareta i malverzacija sa imovinom MUP-a, dok je bio na čelu tog ministarstva; Miloševiću takođe zbog cigareta, ali u sopstvenoj organizaciji; Čađenoviću i Božoviću zbog toga što su bili dio Kavačkog kriminalnog klana.

Upravo je Čađenović omogućio vođi klana Radoju Zviceru da na vrijeme pobjegne iz Crne Gore. Portal Libertas je pisao, pozivajući se na optužnicu, da se on tereti za “uklanjanje izvještaja i prikrivanje podataka dobijenih od Europola, a koje je lično dobijao na USB memoriji”. On ih je navodno selektovao i narezivao na CD samo određene dijelove, koje je potom dostavljao sudu. Čađenović je, pored bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, jedan od ključnih razloga što je Europol prekinuo saradnju sa crnogorskim bezbjednosnim organima.

Za vrijeme trenutne vlade razbijen je i policijski narko-kartel koji je radio sa Kavačkim klanom, a uhapšen niz policajaca i bezbjednjaka.

Sa druge strane, koliko god mafija imala šta zamjerati Abazoviću, policijska istraga je pokazala da su oba incidenta povezana sa njim bila slučajnost. Prvo otkazivanje kočnica na zastarjelom i neodržavanom službenom automobilu, a potom tuča u budvanskoj diskoteci “Top hil” tokom jednog od gostovanja, na kom je i odlazeći premijer bio prisutan.

Sada je neizvjesno i šta će biti sa mjestom prvog čovjeka crnogorske policije. URA je vodila svojevrstan rat protiv Zorana Brđanina kojeg su smijenili sa te pozicije, nakon što je on odbio da podnese ostavku. Smatrali su da treba da snosi odgovornost zbog postojanja policijskog narko-kartela (koji je radio za Kavački klan) dok je on bio na čelu MUP-a. Prije svega, jer je uhapšen i njegov najbliži saradnik Dejan Knežević, zbog odavanja informacija kriminalcima. Brđanin je pokrenuo postupak pred Upravnim sudom, koji je poništio odluku o smjeni, ali ni tada nije vraćen na posao. Prije nekoliko dana pokrenuo je novi postupak.

EGZOTIČNI BIJELI PRAH

Prije nedjelju dana, u španskoj luci Alhesiras zaplijenjena je rekordna količina kokaina – 9,5 tona. Nalazio se u paketima, spakovanim u kutije s bananama. Kontejner je stigao iz Ekvadora. Ova priča jako podsjeća na nekoliko događaja povezanih sa crnogorskim podzemljem.

U januaru 2022. godine, u jednom od magacina trgovinskog lanca “Voli” u Crnoj Gori, radnici su krenuli da istovaraju pristigle banane i utvrdili da su umjesto egzotičnog voća dobili još egzotičniji bijeli prah. Policija je odmah alarmirana, a utvrđeno je da je spornih 500 kilograma tovara pristiglo brodskim kontejnerom u luku Bar. Takođe iz Ekvadora. Nešto više od pola godine ranije, 1400 kilograma kokaina zaplijenjeno je u magacinu kraj Podgorice, takođe među bananama.

Ekvador je značajan izvoznik banana. Pored toga, njegove luke služe kao tranzitne na rutama iz Perua i Kolumbije, gdje se proizvodi kokain. Poznato je da je klan Darka Šarića favorizovao upravo Ekvador za ukrcavanje robe, odnosno transport brodovima do evropskih luka gdje se kontejneri prebacuju sa jednog na drugi brod. Alhesiras je takvo mjesto. Može biti i španski grad Vigo ili belgijski Antverpen. Tek nakon nekoliko usputnih stanica, kontejneri završavaju na finalnim odredištima. Primjera radi, da bi tovar pristigao u luku Bar mora proći kroz barem nekoliko tranzitnih luka. Međutim, nema indikacija da je posljednji kokain iz Španije bio povezan sa crnogorskim odredištem.

Ranije pošiljke banana zaplijenjene u Crnoj Gori dovodile su se u vezu sa Radomirom Baćovićem Bobanom, vođom Kvartaškog klana iz Nikšića koji je pored toga označen i kao jedan od novih vođa Škaljarskog klana.

Iako je ova posljednja zapljena predstavljena kao rekordna za špansku policiju, treba podsjetiti da su američki bezbjednosni organi 2019. godine pronašli 20 tona kokaina na brodu MSC Gvajan. Tada je uhapšeno nekoliko crnogorskih državljana koji su imali zadatak da drogu transportuju do Evrope. Zanimljivo je da im je nakon hapšenja bila zaprećena kazna od 20 godina do doživotne robije. Ipak, većina njih je osuđena na svega nekoliko godina zatvora i uskoro bi trebalo da budu pušteni na slobodu. Prema informacijama “Vremena”, jedan od Kotorana koji je tada uhapšen blizak je Balkanskom kartelu – horizontalnoj organizaciji sastavljenoj od različitih mafijaških grupa koja je poslije italijanske Ndrangete (sa kojom blisko sarađuje) jedan od vodećih aktera u međunarodnom švercu kokaina.

Za to vrijeme na relaciji Škaljarci – Kavčani u Crnoj Gori nema nekih značajnijih promjena. Raskopano je samo brdo koje dijeli ova dva naselja. Čini se da se grade serpentine. Na vrhu i dalje nikud ne vode, a na dnu do kuće Radoja Zvicera, odbjeglog vođe Kavačkog klana.