Ako je vjerovati Aleksandru Vučiću, on je zajedno sa Branimirom Nestorovićem najsretniji čovjek u Beogradu. Srpska napredna stranka će, kako je nagovjestio, formirati vlast u Beogradu sa socijalistima (podbacili) i doktorom, antivakserskom ikonom (prebacio). Ukoliko neko vjeruje da ih čekaju pregovori o koaliciji, vara se. Po svoj prilici već je sve dogovoreno.

Kada je riječ o strankama koje čine Srbiju protiv nasilja, oni su po Vučiću tamo gdje ih je većina analitičara nalazila. NADA je opravdala istraživanja javnog mnijenja, a Dveri i Zavetnici se bore za cenzus. Međutim, čak i ako ga pređu, to neće mnogo promijeniti stanje u gradskoj skupštini.

Ukoliko opstanu Vučićevi rezultati – a dok nastaju ovi redovi u Beogradu odjekuje naprednjački vatromet – demokratska i proevropska opozicija je uprkos relativnog uspjeha doživjela fijasko. Manje ili više, ostaje tamo gdje je i bila prije izbora.

Još veći debakl doživele su stranke desnice. Biće da od Nestorovića nisu imali obrane. Pogotovo što dijele isto biračko tijelo.

Što će i kako će dalje demokratska opozicija? Koliko će vrijediti odbornici u Narodnoj i Skupštini grada Beograda? Neke koristi će svakako biti, otprilike na dosadašnjem nivou. Dakle, ako su točne Vučićeve cifre, još jednom su poraženi. Ovo bi im bio tko zna koji put da nisu uspjeli značajno proširiti svoje biračko tijelo, niti zadovoljiti očekivanja svojih birača.

Međutim, Srbija protiv nasilja ne prihvata rezultate koje su iznijeli naprednjaci. Pored optužbi za izborne krađe, najavljuju prigovore RIK-u i GIK-u, ali i krivične prijave? Hoće li im vrijediti? I što će uraditi ako se u nadležnim organima suoče sa zidom?

Kako stvari stoje, demokratska opozicija najavljuje proteste građana. Ulazi li Srbija u još jednu političku krizu ili jedna generacija opozicionih političara započinje labuđi pjev?