Povlačim sve što sam napisao protiv preglasne i preopširne upotrebe mobilnog telefona na jav. mestima: svaki put kad uđem u trolejbus, ja kao ona ministarka kad vidi Miloševića – puno od...
Na fakultetu su me naučili kako da koristim telefon (danas od milja prozvan fiksni) koji još dugo neću imati: obuka je prethodila svakodnevnoj upotrebi i samom vlasništvu
Meni se ne može ugoditi: ja bih ministra odbrane kaznio što tera vladin avion da o mom trošku svečano doveze pomilovanog robijaša, a ne bih ga smenio zbog impulsivnog prostakluka
Od UN – za čije sam se ukidanje gorljivo založio – do danas ni demarša ni boga oca, eto kako je svetska organizacija troma, nezainteresovana, samouverena i ohola
Je li u interesu Srbije da svi koji su se iz nje iselili ostanu stalno povezani sa starim krajem, ili bi možda trebalo svima otišavšima da poželi što prijatniju i što bržu asimilaciju tamo kud...
Ministarstvo saobraćaja još nije odgovorilo na moju jav. ponudu da budem semantički zamorac, da besplatno pokazujem gde su neophodni saobraćajni znaci, a ja za se već nalazim nova polja rada
Koliko sam puta čuo mudroliju da nije bilo šestog oktobra: stilska figura nepogrešivo pronalazi buduće svoje čuvare i korisnike, i svako od njih nudi je publici kao svoje vlastito otkriće
Ovaj se naslov zacelo nikad nije pojavio u mojoj hiperprodukciji. Predstavka! Kad se pism. putem obraćaš državinom organu: zvuči mi kao ‘mala predstava’, a i ima nečeg teatralnog u toj vavek...
Prvo slovo koje sam savladao beše na ćirilici, pa kako da me ne podiđu žmarci kad se toga setim... Kad sam se bacio na latinicu, sačekao me je istovetan znak, koji je, gle, bio oznaka za isti...
Ne bih ni mrtav otišao u Ameriku, zaklinje se moj prijatelj, drugi će pak: nikad me Rusija neće videti, a ja – ja još nemam srca da sebe uskratim bilo kom kontinentu ili državi
Je li narod čiji premijer smerno okreće drugi obraz, da ga pogodi kamenica ili makar plastični upaljač, mogao naoružavati i finansirati vojsku koja je počinila genocid?
Publika se nije organizovano usprotivila paorskom dnevniku, kao što ništa ne preduzima ni protiv najnovih novinarskih, da kažemo, žanrova (koje ću jednog lepog dana nauč. obraditi), so, evo i...
Sećate se Bosanca kad na carini tvrdi da nosi ranu za tice, u koferima mu nađu satove, tranzistore, pa ga lično šef smene ukori: "Tako veliš: rana za tice?!" A Bosanac će: "Ja sam im kupio, a...
Kako je Zafir – vesnik, a možda i preteča televizijskog žanra – nadmašio Barselonu; kako je precenio težinu partnera kojeg nosi na leđima dok peva: izdržavam, reče, visoke tonove, a nosim...