Trenutno, spoljnopolitičke aktivnosti srpskog premijera jedini su svetli trenutak svekolike srpske politike. To su ozbiljne stvari i Vučiću najmanje treba da ga pojedini mediji, sateliti svake vlasti, ovekovečuju naslovima čas na nemačkom, čas na ruskom jeziku. Šta će biti kad Vučić krene u Kinu?
Bih li ja, kao amater i samouk, mogao pomoći urbanistima i ruralistima da se u divljinu naših naselja i naše kakve god putne mreže unese nešto malo reda?
Kao protivnik rata protivim se, mada ne daje na to niko ni pet para, i pomami povodom stogodišnjice prvog svetskog krvoprolića nazvanog elegantno Veliki rat
Ako je Miroslav Mišković bio u očima čaršije predstavljen kao monopolista i ako je njegovo hapšenje proizvelo vrtoglavi rast Vučićeve popularnosti, kako ćemo doakati nekom Ivici Todoriću, uz javnu politiku Vladimira Bebe Popovića, koji je, izgleda, doakao sam sebi
Dok jurimo Kosmajca, slušamo "utuke na utuk" Tadića i Dačića, na širom otvorena medijska vrata vraćaju se stari partneri u vođenju nejavne politike – Čume, Legija i Vladimir Beba Popović – i ispod radara javne pažnje prolaze nam beli slonovi
Bude, istinabog, u tim tvojima uspomenama pokoja anegdota, zalomi se pasaž koji nije rđavo napisan i koji kao da nešto govori, ali daj nam nešto od čega se živi, ili makar nešto što nam zagorčava život
Šešelj se, još jednom, kandidovao za novokomponovanog Starinu Novaka; nema tih klinaca pod noktima zbog kojih bi on izdao ideju obračuna sa svetom koji je, po njemu, naneo štetu dobrim srpskim interesima
U svakoj se lepoj varošici zapitam kakva je bila pre nego što će potpasti pod turizam, odnedavno se upinjem da zamislim događaje iz istorije mojih bližnjih, ali i iz života meni nepoznatih ljudi sa kojima me je povezala muzika
Zaista, zaista vam kažem, bio bih srećan kao član Srpskog zanatlijskog pevačkog društva "Neven" kome je Marko Nešić početkom XX veka (ah, kakav vek! premda i kraj devetnaestog ne beše za bacanje) posvetio istoimeno kolo
Kad je Vučić jednom viknuo "Tišina tamo!", sve je, kad je o vladi reč, zamrlo osim montipajtonovskih epizoda, kostimiranja i dodvorištva u naporima da se što bolje instalira ministarstvo za "glupi hod"
Nije li nekoć bilo lepše biti čovekom nego danas? Time počinje jedan autobiografski pasus Knut Hamsun. Majstor se dakako šali, ali je i ozbiljan: ja bih bio srećan da sam bio član Srpskog zanatlijskog pevačkog društva NEVEN u Novome Sadu
Mitski general Papaja odjednom se pojavio kao HARP nad srpskim političkim prostorom i samo kad njega uhapsimo, privedemo ili, barem, smenimo, posvetićemo se i ozbiljnim stvarima: Zakonu o radu, privatizaciji i drugim tegobnim rešenjima srpskih tranzicionih muka