Ova kampanja je tako dobra stvar da bi trebalo poraditi, uneti u ustav, da izbora bude bar jednom godišnje. Koliko sutra bili bi’ u Evropi, na sve strane bi bilo posla oko izbora, svakome bi dop’o neki bingo. A što se tiče pobednika, i ako ne budu svi na vlasti, ko kod domaćina Palme, i Manje i Veće zlo će biti sito, i na broju
Bez obzira na to šta će se događati do kraja izbornog procesa, mora se reći da su ovi izbori nekako dosadni i na njih se, barem u ovoj fazi, više "pale" političari nego građani. Njima, političarima, karijere i životni standard zavise od uspeha ili neuspeha, a građaninu nije baš jasno šta dobija ako pobede prvi ili drugi
Mene su 1962. iz gimnazije oterali kući da skinem moje prve Lee farmerke, na koje sam bio tako ponosan, jer da se tako u školu ne dolazi. Nije pomoglo. Farmerke su nas preplavile
Izbori su raspisani, kampanja je počela, verovatno su svi lideri, poput Borisa Tadića, dali nalog svojima da pobede, ali mi se čini da izbornog pobednika nećemo znati u noći između 6. i 7. maja. Tada će se obaviti prebrojavanje, a pravo sabiranje slediće u danima nakon toga, do roka za formiranje vlade
Eto, DS prešao na iskrenost, vele, grešili su, ali od te iskrenosti drugima nije bolje. Nego, možda bi bilo dobro, ma kako to zvučalo nevizionarski, da DS izgubi izbore, da se sve konsoliduje, pa da Srbija, ne samo metaforički, jednom bude Beograd
Posao sa multinacionalnom kompanijom Fijat više nas, u svakom smislu, približava Evropi nego kačenje zastava po banderama, kao što je nesporno da su i Tadić i Dinkić videli šansu da ženevsku promociju iskoriste za izbornu kampanju
Lako je uniformisanim licima: oni fasuju svečane uniforme i mirni su sve dok im stomaci ne počnu da zatežu dugmad, što smo viđali kod naših generala. Običan civil mora da se snalazi