Zalagaonica te drži u vrtlogu života, procenjuješ vrednost stvari, dramatičnost klijentove neprilike, čuvaš povereno, ali vodiš računa da i sam deluješ vitalno jer druga strana ne zna kakvi će biti tvoji pravni naslednici
Čudna reč, ta tradicija, zar ne? Ima bar dvadesetak godina otkad su je brutalno kidnapovali nacionalisti, klerikalci i slični, a mi ostali smo im je prepustili bez borbe
Guverner Radovan Jelašić je odoleo pritiscima da izmisli neki ravnotežni kurs, da ga fiksira i brani i pokazao je, mada je bio na vetrometini, da je, uz impozantnu dozu strpljenja, tržište funkcionalno i da nisu propale sve šanse da Srbija bude ozbiljna država
Poruka presude Prvog opštinskog suda podseća na ponašanje momka
koji je "uživao bez zaštite", a sada mu ne pada na pamet da prizna posledicu u vidu deteta
U Srbiji, kao nekoć u Rusiji, ne možeš napisati "U tom i tom gradu ima jedan glup čovek", a da se odmah ne uvrede stotine njih: "Vi to na mene ciljate?!"
Koliko je još u Nišu ljudi koji su najbolji na svetu, u bilo čemu? Izgleda da je tamo takvih na hiljade, sve jedan drugom na glavi, pa nije neka šteta ni ako se neki izbaci, neće se ni osetiti
Vrhovni sud postupio je kao bilo ko ko primi poruku o lancu Svetog Antuna: prosledio je poruku dalje, i ne na devet adresa, nego svim okružnim sudovima
Svi ovih dana govore samo o godišnjici "onoga". Ali, šta bi bilo da toga nikada nije bilo? Evo jedne moguće kolumne iz alternativne istorije, one koja se nikada nije dogodila (to je, dakako, samo pogađalica, intelektualna igra bez namere da ikoga uvredi i povredi – ono što se uistinu dogodilo nije bilo igra, i povredilo je mnoge)
Krizni menadžment za čas posla se izrodi u politički program i treba očekivati da će s jedne strane na srpskoj političkoj sceni da raste arbitarnost jednih političkih aktera a da će s druge strane da se osveži malaksali populizam drugih aktera koji će za sve teškoće nuditi jeftine utehe u nekoj novoj mitomaniji