Ko o čemu, ja o označavanju. Izgleda da mi je Austrougarska udarila pečat kojeg nije ni svesna, ja bih da se sve popiše, obeleži, izmeri i razvrsta, a kod nas se sve ostavlja u prirodnom stanju, i ulice, i kućni brojevi, i putokazi...
Sigurno toga ima još negde, ali lično moja neznatnost nije još bila u zemlji gde se toliko stvari podrazumeva i gde se toliko putokaza uskraćuje kako namernicima tako i domaćem življu
Kada se bavite osamdesetim, preti vam opasnost da utonete u mlaku vodu nostalgije, što se u slučaju HRT-ove serije "Crno-bijeli svijet" nije desilo, zbog inteligentnog ugla pristupa – preko muzike novog talasa
Ne mogu da se otmem utisku da je onaj premijerov pismeni sastav u "Blicu" nastao posle nekoliko časova koje je našoj vladi održao Toni Bler. Kombinacija ispovesti u prvom licu, sa mnogo lirskih slika i obaveznim vizijama, izgleda kao zgodna stilska vežba za buduće literarne novinske pokušaje drugih članova vlade
Srbija je u teškom položaju i to traži dijalog iz koga će se izroditi nove ideje, državne i poslovne strategije, ali izgleda da razređeni planinski vazduh ne doprinosi takvoj atmosferi
Prvi put sam telefonirao na možda drugoj godini studija, u mom ličnom imeniku dugo je samovao jedan jedini broj: 437 857. Znao sam ga dakako napamet, a da sam ga kojim čudom i zaboravio, pozvao bih 988: molim vas, broj porodice Plemić, Braće Nedića 1
Već nekoliko dana neprekidno nalećem na primere ponižavanja, ili blaže potcenjivanja, žena na ovdašnjim televizijama. Pa, hajde da rekonstruišemo tu "superženu" iz reklama, spotova i s naslovnih strana
U traganju za dokazima o cenzuri niko neće stići daleko. Ali u traganjima za dokazom da se medijski svet zastrašuje i da se njim manipuliše i da u tim "malim, prljavim igrama" vlastodršci i te kako učestvuju, našlo bi se i bez posebnih forenzičkih veština – dovoljno tragova za nepočinstvo medijske diktature
Sva je prilika da između države i moje neznatnosti neće nikada kak se veli ni kliknuti: od njezinog odumiranja o kome sam toliko učio na marksističkome Voždovcu nema ništa, naoborot, a mene što se tiče – bumo videli
Posle jednogodišnje pauze, RTS je ipak odlučio da se uhvati u evrovizijsko kolo. Dve večeri smo mogli da gledamo "Odbrojavanje za Beč", gde smo se po ko zna koji put podsećali sjajnih i kičasto blještavih nastupa Srbije na Evroviziji
Na početku beše dron: performans sa dvoglavim orlom i dvogl. mapom troglave Albanije na stadionu pok. JNA toliko je uzrujao osetljive dušice ovde da sam ne časeći časa naučno (empirijski) dokazao kako je suživot sa Albancima makar tu i tamo bio moguć
U svetu biznisa neuspele trgovine događaju se svaki dan i svaki dan se smišlja neki plan B. Samo što ga ne smišljaju ljudi koji jedino iskustvo u konkretnom poslu imaju iz rada u nekakvoj londonskoj gvožđari
Hiljade Albanaca sa Kosova odlučilo je da emigrira u Evropsku uniju. Tek tada se upalila crvena lampica birokratama u Briselu, jer niko danas ne želi tolike azilante na grbači. Pitanje glasi: čija je to sirotinja