Prošlo je pola veka otkako je Aleksandar – Saša Petrović snimio Skupljače perja, jedan od najvažnijih filmova ovih prostora. Skupljače perja su dobili Specijalnu veliku nagradu glavnog žirija na 20. Filmskom festivalu u Kanu, Veliku zlatnu arenu na 14. Filmskom festivalu u Puli, i nominovani su za Oskara za najbolji film na stranom jeziku 1968. godine. Pričajući o Romima, marginalizovanoj grupi, film je nedvosmislena kritika društva: prvi je u celosti snimljen na romskom jeziku; pokrenuo je druge filmove o Romima; pesma Đelem, đelem postala je međunarodno poznata; Bekim Fehmiju kao Beli Bora postao je veliko glumačko ime, a Olivera Vučo (kasnije Olivera Katarina) kao Lenče postala je evropska pevačka zvezda. Esej koji objavljujemo, Draško Ređep (saborac i prijatelj Aleksandra – Saše Petrovića, zaslužan za Petrovićev drugi veliki film Seobe i jedan od glumaca u tom filmu, veliki jugoslovenski intelektualac) napisao je povodom jubileja Skupljače perja. "Ja imam mnogo toga da kažem o Saši Petroviću, zato žurim kad pišem", objasnio je Draško Ređep fragmentarnost svog eseja