Jovan Ćirilov, agens modernosti, prosvećenosti i kosmopolitizma u srpskoj i jugoslovenskoj kulturi, bio je naprosto slobodan čovek, u okruženju koje se slobode panično plaši
"Pre nekoliko godina je Pentagon, po prvi put, svoj celokupni godišnji marketinški budžet investirao u Holivud, pa je tako Holivud i defakto postao marketinško odeljenje američke vojne industrije. Danas smo svedoci mutacije te vojne industrije koja, u sklopu sa filmskom i industrijom video-igara, prerasta u vojno-zabavni industrijski kompleks. Što se autorskog filma tiče, njegova uloga je, ukoliko želi da opstane kao živa umetnost, upravo u tome da prkosi narativima moćnih"
"Autorski film je pre svega lični poetski stav. Ima reditelja koji pokušavaju da udovolje ukusu festivalskih selektora, služeći se klišeima, uticajem trendova ili potrebom da budu politički korektni. Toga ima u svim umetnostima. I većina tih pokušaja je neuspela. Umetnost traži posebnost, autentičnost, iskrenost i stav. Takvi pokušaji reprodukcija to nemaju. Ali nemojte da brinete, takvih filmova nema na Festivalu autorskog filma"
U poslednjem dvobroju časopisa "Gradac" nalaze se tekstovi koji na različite načine osvetljavaju ličnost i delo jednog od najvećih američkih pesnika XX veka, ikonične ličnosti popularne kulture i vođe grupe Dorsi – Džimu Morisonu. "Gradac" o Morisonu priredio je Savo Stijepović i u ovom zborniku tekstova nalazi se najpre izbor iz Morisonove poezije u prevodu Zorana Paunovića i nekoliko manje poznatih intervjua, zatim eseji Zorana Paunovića, Dragana Ambrozića, Žikice Simića i Slobodana Nikolića, kao i prilozi svedoka, savremenika i tumača Morisonove pojave, poezije i poetike, među kojima su Pati Smit, Majkl Meklur, Džon Heni, Bil Kirbi, Alan Rone, Valas Fauli i drugi. Uz dozvolu izdavača, ovom prilikom prenosimo odlomak jednog od tekstova iz ovog "Gradca"
Autorka i kod nas prikazane serije "Girls" Lina Danam objavila je memoare Nisam ja takva, odnedavno dostupne i čitaocima u Srbiji. Idol mladih, heroina novog feminizma, miljenica liberalnih medija, nesporno je talentovana, ali ujedno gluva i slepa za sve osim za samu sebe. Kako joj je to uopšte pošlo za rukom?
Jedva je četvrt veka prošlo od pada Berlinskog zida, a Mihail Gorbačov, ključni protagonist tog događaja koji je simbolički označio kraj Hladnog rata, već govori o početku nove hladnoratovske ere. U upravo proteklom međuhladnoratovskom intervalu mnoge su umetničke i filozofske reputacije doživele eroziju. Neke reputacije, međutim, makar i stvorene u hladnoratovskom kontekstu, opstaju i izvan tog konteksta. Takav je slučaj sa Isaijom Berlinom
Prošle nedelje premijeru je imao i novi kablovski kanal N1. U pitanju je verovatno najveća američka medijska investicija sa ciljem regionalnog povezivanja. Drugi jasan faktor u programu N1 je prisutnost NATO koncepta u regiji
Bilo su potrebne decenije da bude prepoznat kao neosporni britanski genije sa akustičnom gitarom, ali danas je Nik Drejk deo tajnog rokenrol hola slavnih, što mu priznaju i Robert Smit i Bred Pit. Četrdeset godina posle odlaska u potpunu tišinu, ovaj umalo za sva vremena zaboravljeni autor danas je važniji nego ikad
Kod Izdavača godine, gde devojče povezano u bijelo maramče, gde sve u baldahin i sitnu providnu čipku, sa ekran iza se, i žuto cveće preda se, stade, u celini i celosti i kao kad zvezde padaju, govori direktor, pride glavni urednik, imena Dragoljub!
"Zapad voli sve da deli na crno i belo, na dobre momke i zlikovce. Mislim da situacija na Balkanu nije tako jednostavna. Teško je boriti se protiv predrasuda koje vladaju ne samo o Srbiji nego, recimo, i o Siriji"
Izložba posvećena velikanu evropskog stripa Žaku Tardiju i promocija albuma Linije fronta u Francuskom institutu u Beogradu predstavlja zajedničko francusko-srpsko obeležavanje stogodišnjice izbijanja Prvog svetskog rata
Tokom Prvog svetskog rata najvažnije ratno propagandno sredstvo bio je ratni plakat. O tome kako su ratni plakati tada izgledali i kako su se koristili govori izložba u beogradskom Muzeju primenjene umetnosti
Emisiju "Agape" na Studiju B odavno sam zapazio kao nesvakidašnji primer intimnosti tokom televizijske emisije. Ovim se obesmišljava pravilo da "dobra" TV emisija iziskuje dramatizaciju sadržaja, da favorizuje konflikt i ne trpi introspekciju. Upravo suprotno
Najprijatnije iznenađenje 30. BJF, međutim, nije nijedno ukrštanje savremene umetničke muzike i džeza, nego da je u festivalskom (i za Beograd novom) klubu Jazzbuka bilo pravih džem-sešna koje su ubedljivo nosili mladi domaći muzičari, koji daju nadu u sumraku ideološke prohibicije
"Nikad nismo imali primitivniju vlast. Mislilo se da se sa prethodnom iscrpla sva glupost i šarlatanstvo, ali ovo kad je došlo, ja sam se šokirao, ovo je još gore. Umesto da se penjemo, mi se stalno spuštamo. Oni zaboravljaju da su Srbi dostojanstven narod, da imaju ponos, te kajmakčalane, vojvode, ta čuda... Velika šteta, ali, ne znam šta tu pojedinac može da uradi, to sam video i u razgovoru sa Tasovcem, nema šanse... Ovo bre nije bilo otkad je veka i sveta, još od Srba-ameba...", priča Ljuba Popović
"Mnogi s kojima sam razgovarala o ovoj svojoj izložbi hvalili su moj veliki trud da nacrtam toliku šumu. Znači, može da vam se ne dopadne rad, ali ne možete da poreknete da se na njemu radilo. Čudno je to: ljudi kukaju za nečim na šta su navikli, za slikom, a istovremeno nemaju nerava da rade na njoj dva meseca, ljudi nemaju nerava da se bave. Hoće sve odmah. Niko nije oterao sliku, nego nema ko da je proizvede i primi"
U izdanju Lagune upravo je objavljena knjiga Dušana Vesića Šta bi dao da si na mom mjestu, najkompletnija biografija najveće jugoslovenske grupe – Bijelog Dugmeta. Uz dozvolu izdavača prenosimo deo pogovora ove knjige koji je napisao stalni saradnik "Vremena"
"Ima nekih ljudi koji na aparatima održavaju džez glazbu u Hrvatskoj, ali nema kolektivne energije koja bi pokrenula klince. A ne može je ni biti u zemlji koja je samu sebe pojela i pokrala. Verujem da je isto i u okruženju. Nažalost, džez nije opstao ni kao opozicija!"
"Čovečanstvo je danas zbunjeno, ljudi gaze jedni po drugima, pokrenuti svim vrstama požude i pohlepe. Ali nekako me je muzika uvek oslobađala i upućivala ka višem poretku Postojanja i Osećanja, i uvek mi je davala toliko puno toga"
Poslednja pesma koju je svirala bila je We Shall Overcome. U doba kad se gotovo sami sebi izvinjavate za svako zrnce idealizma, grupa ljudi slila se u bar jednu veliku stvar koja im je u životu zajednička. Budimo realni: juriš na nebo nije uspeo. Ali, nismo odustali, osvajamo korak po korak