Kategorija: Kultura

Knjige

Rječnik kak se šika

Nedavno objavljena knjiga AgramerRječnik njemačkih posuđenica u zagrebačkom govoru predstavlja pravu poslasticu kako za bivše i sadašnje Agramere tako i za sve lingvističke sladokusce

Roman – Trunje

Dugo stenjanje pod »tri k«

Novi roman Kšištofa Varge je sjajna priča o "novoj" Poljskoj (u kojoj ćemo se i "mi" lako prepoznati) ispričana kroz monolog uzaludnog, grotesknog buntovnika

Poezija

Povratak u pređašnje stanje

U izdanju zagrebačke Prosvjete nedavno je izašla knjiga pod naslovom Lingua franca, prva pesnička zbirka Đorđa Matića, svojevrsni poetski restitutio in integrum, egzilantska invokacija izgubljenog doma i potraga za rečima koje nedostaju da se taj gubitak opiše

Intervju – Tijana Kojić, umetnica

Neobjašnjivost optimizma

"Znamo da je naše podneblje periferija u odnosu na svetska umetnička dešavanja, da uslovi u kojima radimo nisu dobri. U našem društvu, umetnost ili kultura nikada nisu u žiži interesovanja. Ali interesantno je kako umetnost ipak i uvek opstaje i postoji. Šta god da se dešava umetnost i umetnici postoje, a na osnovu nekog neobjašnjivog optimizma i neugasivog entuzijazma"

Izložba

Detinjstvo i polovna budućnost

U Muzeju istorije Jugoslavije u toku su dve izložbe posvećene detinjstvu. Jedna govori o odrastanju u Kraljevu tokom prethodna dva veka, a druga o odrastanju u socijalističkoj Jugoslaviji

Primenjeno pozorište – Teatar u zatvoru

Zatvor, zakon, zabrana

Početna zamisao autora predstave "Banja robija" u kojoj igraju bivši osuđenici bila je da se ona izvodi u kazneno-popravnim zavodima širom Srbije, kako bi se kroz razgovor sa zatvorenicima ustanovilo koje su sistemske promene neophodne za poboljšanje njihovog položaja

Reč autora

Zašto Srbija nema muzeje?

Početkom decembra, na utakmici poslednjeg kola jesenjeg fudbalskog šampionata, navijači Crvene zvezde su na tribinama razvili transparente sa porukama do sada neviđenim u navijačkoj ikonografiji. Na njima je, naime, pisalo: "Zašto Srbija nema muzeje?" i "Otvorite Narodni muzej i Muzej savremene umetnosti!" Ovakav postupak navijača izazvao je veliku pažnju medija i mnoštvo komentara u javnosti. Ono što se, međutim, do sada nije znalo jeste činjenica da navijači nisu sami došli do ideje za transparente sa ovakvim sadržajem. Na ideju su došli beogradski umetnici Vesna i Nikola Božović, koji su smislili i na ovaj način realizovali svoj umetnički projekat. Jedan od autora ovog projekta, Nikola Božović, za "Vreme" piše o tome kako je došao na ovu ideju i šta je želeo da postigne

Reč ilustratora

Šta crtam, a šta mi se dešava

Ima ona dubokomislena da crtež menja hiljadu reči. Ono što je važno je – kakvih hiljadu reči? Ako je od onih književnih, vredelo je crtati. Ako je od onih koje čujemo u rijalitiju ili raznim (a)socijalnim mrežama, šteta potrošenog vremena

More, zemlje, ljudi

Nedosanjani Mediteran

Muzej evropskih i mediteranskih civilizacija (MuCEM), otvoren u junu ove godine u Marseju, jedan je od najuspelijih muzeoloških projekata realizovanih u Evropi u skorije vreme

Muzičari u bekstejdžu

Organizator u procepu

Poslednjih dvadesetak godina radim i kao organizator koncerata stranih muzičara u našoj zemlji. Bilo ih je preko šest stotina. Zahvaljujući tome imao sam priliku da se izbliza upoznam sa nekim od velikih svetskih imena rokenrola. U tekstu koji sledi nećete saznati šta ko jede u garderobi, jer je to privatna stvar, ali ćete saznati ponešto o njihovoj prirodi i naravima

Čas pozitivne geografije – Amerika

Zemlja u kojoj se mnogo i pošteno radi a dobro i slobodno živi

Godina na izmaku bila je i godina u koju je pala stotinu i trideseta godišnjica rođenja Franca Kafke. U godini pred nama, godini u kojoj će se, znamo već, mnogo pričati i pisati o stotoj godišnjici Sarajevskog atentata i početka propasti jednog sveta, pašće i devedeseta godišnjica smrti jednog od najvećih pisaca tog propalog sveta – Franca Kafke (1883–1924). Početkom godine, izdavačka kuća Laguna objaviće novo izdanje Kafkinog prvog romana Amerika, jedne od najpoznatijih evropskih literarnih vizija kontinenta daleko na zapadu

Izložba – Akt u savremenom srpskom slikarstvu

Oslušni me očima

Ljuba Popović se zapitao da li bi današnji slikari mogli nešto da urade na temu akta. Tako je nastala ova izložba otvorena nedavno u Modernoj galeriji Valjevo, svojevrsni "slavoslov telu i erotizmu"

Radionica integracije

Umetnost kao spajanje

"Pet godina Radionica integracije svojim aktivnostima uporno doprinosi našoj zemlji na putu osvajanja dela civilizacijskih vrednosti i naslućivanju drugih, neosvojenih, tako neophodnih našem društvu", napisao je Miki Manojlović, osnivač ove kulturne institucije namenjene slepim, slabovidim i osobama sa drugom vrstom invaliditeta

Intervju – Ajra Kaplan, Yo La Tengo

Pastoralna larma

"Mi smo bend koji ignoriše trendove – naši albumi i koncerti su sve duži. Strategije po kojima treba sebe i svoju muziku prilagoditi recimo Tviteru ne idu sa prirodom muzike kao takve"

Film

Karantin i kupleraj obećane zemlje

Mračne ulice Menhetna po mnogu čemu je tipičan film Džejmsa Greja, no istovremeno je i ponajveća aberacija u njegovom dosadašnjem opusu. Ovde se Grej vraća u vreme neposredno nakon završetka Prvog svetskog rata, dok su dosad njegovi filmovi obrađivali savremenost ili recentnu prošlost

Predlog za prevod – Beć Cufaj, projekt@party

Mesije i njihove žrtve

Cufajeva kritika međunarodnih ekspertskih misija koje postaju same sebi svrha ukršta se sa gorčinom Danisa Tanovića, čiji film Ničija zemlja predstavlja jednu od najbritkijih kritika neokolonijalističke arogancije i birokratske bezdušnosti "civilizatorskih" misija međunarodne zajednice u unesrećenim zabitima širom sveta. Razlika je samo u tome što u Tanovićevom filmu na onoj odskočnoj mini leži samo jedan vojnik, a kod Cufaja je to celo društvo koje simbolizuje narode koji su upućeni na takvu "pomoć"

Pozorište – Biljana Srbljanović, Princip (Mali mi je ovaj grob), Šaušpilhauz, Beč

Trivijalizacija istorije

U interesu novog komada Biljane Srbljanović Princip (Mali mi je ovaj grob) koja se u režiji Mihala Zadara odnedavno nalazi na repertoaru bečkog pozorišta Šaušpilhauz, morala bi se bukvalno shvatiti napomena u njegovom uvodu da je sve napisano samo čista fikcija i da u drami ne treba tražiti ništa više. Ali novo povezivanje u prošlosti drugačije povezanih činjenica istovremeno je i njihovo tumačenje, a odnos prema istorijskoj građi ujedno i vrednosni stav. Od toga ne može pobeći ni autorka ovog komada. Iz njegove celine nameće se zaključak o psihološkom diletantizmu, trivijalizaciji istorije i njenom tendencioznom, redukcionističkom tumačenju

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu