U toku prošle 2012. godine, pojavile su se tri nove izuzetno zanimljive knjige o Ivi Andriću. Dve je objavio Službeni glasnik: knjigu Angažovani Andrić 1944–1954 napisali su Ratko Peković i Slobodan Kljakić, dok je Dušan Glišović autor knjige Ivo Andrić, Kraljevina Jugoslavija i Treći rajh 1939–1941. Naposletku, Akademska knjiga objavila je delo Žanete Đukić-Perišić pod naslovom Pisac i priča s podnaslovom "Stvaralačka biografija Ive Andrića". Svaka od njih je na svoj način značajna i vredna, no ako ih čitamo jednu za drugom približiće nam posebno snažno, nekom začudnom sinergijom, jednog Andrića kog ranije nismo znali
Krugovi neće ujediniti Beograd, niti će Srbiju učiniti boljom zemljom. Bolji neće postati ni ljudi koji su, okamenjeni i potreseni, izlazili s premijere. Neće se ništa promijeniti ni nakon skorašnje trebinjske premijere, ni nakon što film na ljeto i s jeseni prođe Sarajevom, Pulom i Zagrebom. Ne bi se promijenilo ni kada bi, nekim čudom, svih dvadeset i četiri milijuna ljudi (ima li nas već toliko?), bivših Jugoslavena, danas Regionalaca, vidjelo Krugove. Znamo kakvi su u svakome čovjeku obrambeni mehanizmi pred Zlom, kako se prežive i ratovi, i ratne strahote, i koncentracijski logori, svi ti naši jasenovci, jadovna i dretelji, sve te naše manjače, omarske i trnopolja, ali su uvijek veći i snažniji obrambeni mehanizmi pred Dobrom, pred onim Dobrom koje bi nas moglo uputiti na to da budemo skrušeni i odgovorni, ili, kao što je u svojoj proročanskoj pjesmi napisao Milan Milišić: "Da ne budemo više jedni, nego drugi. Da prignemo koljeno, da izgovorimo stihove za pomirenje."
Misliti da je govor(iti) nešto sasvim obično jer to može gotovo svako pogrešno je isto koliko i to da bi svako mogao da svira klavir samo kad bi vežbao
Predstava Nekoliko poruka u svemir, trenutno na repertoaru Akademskog pozorišta u Beču, na originalan način ukršta temu smrti i prolaznosti sa komedijom i video-spektaklom
Prozne knjige Sergeja Dovlatova i Dejvida Bezmozgisa povezuje tek sudar Starog i Novog sveta, komunizma i kapitalizma, porodice, politike i seksa i naravno – Baltik
Umro je Dinko Tucaković, filmski i televizijski reditelj, scenarista, filmski teoretičar i kritičar, nekadašnji upravnik Jugoslovenske kinoteke i predsednik Saveta Festa, čovek koji je razumeo i voleo film
Mostar Sevdah Reunion snimio je novi album, gotovo konceptualno postavljen, složen isključivo od mostarskih sevdalinki i gradskih pesama. Umesto u novobosansko ideološko ruho upakovan jezik socrealizma s ispražnjenim porukama o svetloj budućnosti i identitetu nakon preživljenog užasa, ovo je album o zaboravljenom gradu, gradu koji polako umire
"Među nama ima i ovakvih i onakvih. Krugovi pričaju da je među nama živeo Srđan Aleksić, veliki čovek, heroj, ali da su živeli i oni koji su ga ubili tukući ga, nasred trga u Trebinju"
Filmom Ljubav Mihaela Hanekea 22. februara otpočinje 41. Fest. Do kraja festivala, 3. marta, koji će zatvoriti domaći film Falsifikator Gorana Markovića, gledaoci će biti u prilici da vide čak 75 premijernih ostvarenja raspoređenih u osam programskih celina. Kao i svake godine, i ovoga puta "Vreme" donosi izbor filmova sa Festa koje ne bi trebali da propustite
Dve sjajne knjige nemačkih autora govore o odgovornosti i krivici koja se ne može transferisati Drugom, jer je deo nas, ili naših najbližih: recimo, oca ili brata
Nedavno je u Engleskoj pronađen skelet za koji se pretpostavlja da pripada Ričardu Trećem. Svoju slavu ovaj engleski kralj, naravno, duguje Šekspiru. U globalnoj percepciji na Ričarda Trećeg je i nemoguće gledati drugačije nego kroz prizmu Šekspirovog zlog, grbavog i beskrajno inteligentnog vladara
Skoro na 24. godišnjicu Homeinijeve smrtne presude, Salman Ruždi u izuzetnoj memoarskoj knjizi Joseph Anton pruža fascinantno svedočenje o "slučaju" koji je postao paradigma jedne epohe
Emocije, poput holesterola, mogu biti i dobre i loše, kaže Dominik Mojsi, autor knjige Geopolitika emocija u kojoj tvrdi da savremenim svetom vladaju tri osnovne emocije: strah, nada i poniženje. One su u geopolitičkom smislu važnije od gneva, očaja, mržnje, ozlojeđenosti, besa, ljubavi, časti te solidarnosti jer su usko povezane s pojmom poverenja, a poverenje predstavlja odlučujući faktor u načinu na koji nacije i narodi odgovaraju na izazove s kojima su suočeni, kao i kako se odnose jedni prema drugima
Među klubovima iz jugoslovenske fudbalske "velike četvorke" Hajduk je imao geografski najrazuđeniju navijačku bazu i također – kako bi se danas reklo – najmultietničkiju. Nijednom klubu crvena zvezda na grbu nije bolje stajala, čak ni Crvenoj zvezdi. Kažu da je Smoje demonstrativno prestao ići na Hajdukove utakmice nakon što je zvezda skinuta sa Hajdukovog grba. Znao je Smoje da je zvezda sa Hajdukovog grba i zvezda iz stihova Tina Ujevića i Krste Jurasa ista zvijezda previsoka. Ta je zvezda simbol jugoslovenske Dalmacije na istorijskoj vertikali koja ide od Matije Bana i Tina Ujevića preko Miljenka Smoje i Frana Cetinića pa sve do Arsena Dedića i Igora Mandića
