Ne pristajući na kičastu predstavu potkontinenta kao rodnog mesta larmadžijskog prostaštva, Teofilovići i Tadić snimaju pravi biser lepote, elegancije i finoće Balkana
"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
Na talasu vesti o presudama članicama pank sastava Pussy Riot i moskovskoj zabrani Parade ponosa na 100 godina, mnogi, i u Srbiji, odluku o zabrani filma Klip Maje Miloš za bioskopsko prikazivanje u Rusiji tumače kao neostaljinističku. Bez namere da dokazujemo da greše u pogledu karaktera ruske vlasti, istine radi, valja napomenuti da ni u zapadnom svetu ne manjka zabrana. Tako je nedavno, sa nešto manje pompe i osuda, na meti cenzure u Velikoj Britaniji, Americi i Australiji bio i Srpski film Srđana Spasojevića, i to sa manje-više sličnim obrazloženjem
"Što se Balkana tiče, rekao bih da tu postoji nekakva kontradikcija, to je baš čudno… Unekoliko, čini se da je sve kao na Zapadu, ali postoje i istočnjački uticaji… S jedne strane postoji izvesna rafiniranost kulture, a postoji i taj element divljačkog nasilja. Skoro isto kao u Americi"
Alojz Princ pozabavio se životom i delom jednog od onih pisaca našeg odrastanja koje smo kao (pre)mladi možda precenjivali, da bismo ih docnije olako potcenili i "zaboravili"
Nije retkost u istoriji da se dvojica braće bave istom umetnošću. Ipak, mada celokupna istorija filma jedva da traje malo duže od jednog stoleća, teško da i u jednoj drugoj umetnosti braća igraju toliko veliku ulogu. Oni skloni simbolizmu razlog bi možda tražili i u podatku da istorija filma zapravo i počinje braćom, braćom Limijer, Ogistom i Lujem. Mlađi od braće Skot, Toni, brat Ridlijev, izvršio je samoubistvo 19. avgusta, skočivši s mosta, kao Branko Ćopić
Na Slavoja Žižeka navučen je silan svet diljem naše planete. Kako to razumeti? Jedan od odgovora na ovo pitanje jeste da Žižek shvata da filozofija dostojna tog imena nikada, ali nikada nije apstraktno muljanje, već da je uvek najčvršće privezana za samu stvarnost, za sadašnjost, te da samo takva filozofija ima šanse da preživi trenutak sadašnji i da živi dugo
Da, lep je Segedin, nalik na baroknu tortu usred depresivnog krajolika. Đula Juhas, najslavniji pesnik rođen u Segedinu, slikao je, rečima svog subotičkog komšije Danila Kiša, "s nekom gorkom ljubavi mađarski pejzaž, u pleneru, no tamnim tonovima, i pevao osamu i promašenost ljudskog života"
U poslednje dve godine, ne samo da je Marina Abramović krunisala svoj četrdesetogodišnji rad retrospektivom u jednoj od najuglednijih muzejskih institucija na svetu, njujorškom Muzeju moderne umetnosti, već je postala gotovo sveprisutna na umetničkoj sceni, u medijima i popularnoj kulturi uopšte. Početkom avgusta ove godine, zajedno sa Vilijemom Defoom, pojavila se u spotu za pesmu Cut the world Entonija Hegertija
Knjiga Katrin Kleman je zagrebala po prirodi jednog na mnogo načina fascinantnog odnosa dvoje velikih filozofa, na način koji nadilazi jednodimenzionalnost i tabloidnost
"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"
Može se reći da je roman Erlenda Lua u podtekstu "postbrejvikovski" kao što je cela serija američkih romana "postseptembarska", ali tu se sličnosti završavaju
"Kao Sterijini rodoljupci i mi smo danas izloženi svakodnevnom političkom proseravanju. Čitavi naši životi su izloženi neprestanom i neodgovornom lupetanju, baljezganju, trućanju, laprdanju, govnogrizanju, prdlanju i palamuđenju koji ugrožavaju i atakuju na naš zdrav razum i duhovno zdravlje. Što oni više trtljaju, mi prilježnije prihvatamo brabonjanje kao nešto normalno, a učinak je veća ravnodušnost i manje poštovanje istine"
"Prema mnogim mišljenjima, mi sada živimo na kraju vremena. Majanska proročanstva tvrde da dolazi kraj vremena kakvo poznajemo, a američki filozof Terens Mekena, osnivač teorije noviteta prema kojoj vreme ubrzava i cikličnog je karaktera, tvrdi da su Maje bile u pravu i da mi polako ulazimo u stanje singulariteta"
Svetski bestseler koji je po prodaji uspeo da nadmaši i serijal o Hariju Poteru, Pedeset nijansi siva autorke E.L. Džejms, ovih dana se pojavio i u domaćim knjižarama, u izdanju kuće Laguna. Prvi deo erotske trilogije u matičnoj Velikoj Britaniji do sada je prodat u četiri miliona primeraka, a u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi u neverovatnih 15 miliona. Ukupno je u svetu do sada prodat 31 milion primeraka ove knjige, a doštampavanje je u toku