Jezik i senzibilitet Milene Marković je ono što odmah izdvaja Močvaru od drugih serija sličnog prosedea, a u poslednje ih se vreme na našem bunjištu toliko namnožilo da više ne znaš koja je koja, i koji je glumac u kojoj žandar, a u kojoj lopov, gde je kuvar a gde njegove žene ljubavnik
I sada, kad im kritika uopšte nije preterano sklona, RHCP drže do svojih unutrašnjih moralnih i emotivnih načela, više nego do ičeg drugog. To je odraslo na ulici, i nikad neće biti uterano u salonske propise, šta god vam pričali kritičarčići iz pomodnih rok glasila
Ono što je u Nuštinu zapravo pokrenuto zove se nada. Ne nostalgija za prošlim i nepovratnim, nego nada da bi budućnost mogla da postoji, a od prošlosti neka uzme zdravi deo pelcera, ako takav postoji. A ako ne postoji – postoji li išta uopšte?
Ako bismo sudili po onome što nam ovdašnji bioskopi nude u ovom trenutku, došli bismo do prilično neveselog utiska o onome što je filmoljupcima dato na potencijalno uživanje. Toj impresiji ponajviše doprinosi novi marvelovski superherojski spektakl
Džek Vajt sigurno nije Mornar Popaj, ali bez sumnje poseduje magičnu hranu iz neke sopstvene konzerve, što prebiva nepotrošena u njegovoj muzičkoj ostavi i uvek mu je sigurno pri ruci
Kao i sav njegov rad, i odricanje će biti nerazrešivo ambivalentno i obeleženo ironijom jer je Pazolinijevo pisanje, bila to pesma, roman, drama, esej ili film, uvek evidentno riscrittura, a to od čitalaca (i gledalaca) traži filološki žar
Godine predanog rediteljskog i pedagoškog rada, desetine značajnih predstava, učinile su da njegov autoritet bude takav da je mogao da u pozorištu uradi bukvalno ono što je želeo. A on je u vrlo zrelim umetničkim godinama odlučio da se bavi pozorišnim eksperimentom. I to je za nas sve bilo prosto neverovatno. U tim godinama i u tom trenutku on je bio jedan od najnaprednijih srpskih reditelja
Kada se predstava posmatra u celini, ona ima veoma mnogo od rukopisa Jagoša Markovića koji smo viđali i u drugim njegovim predstavama ovog pozorišta (Vrat od stakla, Putujuće pozorište Šopalović…). Jagoš se veoma trudi da u svim svojim predstavama ima mnogo jakih emocija koje će biti dočarane uzbudljivom i glasnom muzikom i scenskim efektima koji se dugo pamte
Kome zreliji autori (neki od njih i veterani) imaju da prenesu naučeno i ono što oni u sebi nose kao autorski pristup, osobenost izraza? Možda ipak prvenstveno preostalim iskrenim i gorljivim filmofilima, njih se to i dalje tiče, njih to i dalje mami. Na sreću, tu je sfera striminga, u kojoj u poslednje vreme završe i filmovi inicijalno viđeni za bioskopsku distribuciju
Čitajući danas ovu knjigu, ne možeš si pomoći a da ne pomisliš koliko se malo toga suštinski promenilo od onda u našem svračijem zakutku, i koliko je zapravo hrabrosti bilo potrebno autorki da ostavi za sobom štivo ovoliko bespoštednog poštenja
Dve premijere u prestižnim beogradskim pozorištima prošle su odlično kod publike, ali se njihova vrednost u tome ne iscrpljuje. A i ratovi i krize uvek su bili dobro vreme za komediju...
Iako tako ne izgleda na prvih nekoliko pogleda, ima neka tajna veza između filmova Bilo jednom u Srbiji i Belfast; koja druga nego ona iz naslova ovog teksta
U senci onog nesumnjivo najvažnijeg muzičkog i pesničkog, postoji ceo jedan filmsko-televizijski opus Đorđa Balaševića kao glumca, scenariste, naposletku i reditelja
Sada imamo dva zanimljiva i kinestetski uspela i vredna filma koji, svaki na svoj način i saobrazno namerama, projektovanim ciljevima, pa i filmskim afinitetima svojih autora, tematizuju život preostale srpske manjine na Kosovu
Etgar Keret: Iznenada neko pokuca na vrata; prevod s engleskog Mila Gavrilović; Laguna, 2019.
Etgar Keret: Poleti već jednom, prevod s engleskog Mila Gavrilović; Laguna, 2021.
Naslućena panika raspada zemlje u vrlo bliskoj budućnosti, otrzanje od sopstvenog tela koje muči predvidljivošću, kao i od očekivanja da tvoje delo bude zabavno i – zašto ne – tržišno isplativo, dovelo je do toga da Idoli odjednom, kao u inat, sagore ogromnu količinu kreativnih moći. Nama u čast