Zlatni dečko zaslužuje uspeh u bioskopima Srbije (i regiona) jer nanovo, sa svoje tačke bitisanja, potvrđuje smislenost ulaganja i negovanja primetne ali nekako uvek krhke tradicije srpskog repertoarskog, odnosno, komercijalnog filma
“Dejve”, reče Hal, “ne razumem zašto mi to radiš... Znaš koliko sam entuzijastičan povodom ove misije... Uništavaš mi um. Zar ne razumeš?... Postaću detinjast... postaću ništa...”
(Artur Č. Klark, 2001: Odiseja u svemiru)
“Ti Neksus-6 tipovi... prešli bi preko nas i sravnili nas sa zemljom. Ti i ja, svi lovci na ucene – stojimo između Neksusa-6 i čovečanstva, mi smo barijera koja ih razdvaja.”
(Filip K. Dik, Da li androidi sanjaju električne ovce?)
“Zanimaju me nove forme muzičkog teatra, teatra koji vodi ljude u različite prostore i koji ne dozvoljava gledaocu da se uljuljka u svoje sedište. Naša alternativna scena ne postoji, ne postoje pozorišta koja poručuju dela domaćim autorima, ne postoje ni off scene koje će rizikovati da od budžeta koji teško sastave još dodatno rizikuju i postave neku kamernu operu domaćeg autora/autorke ili grupe autora koji bi progovorili o aktuelnim temama, ili onim manje političkim, a svakako više poetskim”
“Nije prijatno kretati se Suboticom u kojoj su svi bulevari okićeni neonima u bojama srpske zastave. To je vulgarno i stvara omladinu koja čuva grafite Ratka Mladića, organizuje navijačke grupe i mrzi sve drugo i drugačije. To je za moju generaciju potpuno šokantno. Odrastao sam u Nišu u vreme Jugoslavije, vreme Nesvrstanih, Nišu prepunom grčkih, arapskih studenata. Bili smo ponosni što imamo priliku da ih upoznamo. Posle je počelo da se mrzi sve drugačije”
Ova sezona je krupan dar za inicirane i posvećene: i dalje je ključan motiv neprekidni rat nerava, naravi i esencijalno sitnosopstveničkih interesa i pobuda, rat gotovo svih protiv svih
O sasvim različitim umetničkim dometima filmova dvojice zaslužnih veterana svetske, odnosno srpske kinematografije, povezanih slučajnim tajmingom i namernim razmatranjem motiva nostalgije
Ploča koja neće biti luksuzno reizdata, a svojevremeno je sasvim sigurno promenila popularnu kulturu na našim prostorima, jeste debitantski mini LP grupe Idoli
Ideja da pozorišta u regionu razmenjuju predstave veoma je dragocena i dobrodošla za naš pozorišni život, a nadamo se da ćemo uskoro gledati i koprodukcije
Otašević na izvestan način prekida sa klasičnim slikarskim postupkom, što za posledicu ima da umetnik više ne koristi samo platno, već uglavnom drvo koje sliku pretvara u trodimenzionalni objekat. Većina njegovih slika je rađena iz više segmenata
Ovogodišnje izdanje subotičkog pozorišnog festivala bilo je svojevrsni eksperiment koji propituje kuda teatar dalje može ići. Rediteljski rukopisi koje smo videli neka su vrsta avangarde ovog doba, jer idu ispred svog vremena