Nedavno je, u izdanju Društva ljubitelja popularne kulture, objavljena knjiga Kakojebiorokenrol, izbor tekstova (1975–1991) Branka Vukojevića, novinara i glavnog urednika kultnog "Džuboksa", koji je ostao upamćen i po svom scenarističkom radu na omnibus filmu Kakojepropaorokenrol, kao i po člancima koje je objavljivao u listovima "Start", "Politika" i "Ritam"
Nekako se slučajno (?) poklopilo da dvojica novosadskih pisaca istovremeno objave knjige u čijim je nazivima, sve samo ne slučajno, zapretano ime Grada
Ove godine, posle vrlo dugog vremenskog perioda, možemo da se, i to sa velikim zadovoljstvom, oslobodimo žalopojke o "krizi dramske režije", jer se nazire jedna nova, darovita i zanimljiva generacija pozorišnih reditelja, koji svi imaju ispod trideset godina
Nekako u to vreme, Antonije Pušić, jedriličar iz Novog, rešio je da se oproba kao građevinski radnik baš u Amsterdamu i znam da me je užasno uzbuđivalo što je taj čovek tu u istom gradu te sam glasno tripovao kako ću da kupim sprej i napišem grafit "RAMBO, VRATI SE!" Na to se Mara iz onog svog mira prenu na tren i reče: "Pa i Džoni je tu." Udarila mi je krv u glavu
"Ne možemo da govorimo o tržištu bilo čega, pa ni ideja, u zemlji koja nema svest o sopstvenom položaju, niti ga je ikada razvila u svojoj istoriji. Goran Bregović je nedavno izjavio da mu je uvek bila neobična sledeća situacija: Gete i Vuk Karadžić, prijatelji, sede negde i večeraju. A onda se oproste, Gete ode da piše Fausta, a Vuk da piše prvi Pravopis. To dovoljno govori o tržištu ideja"
Velika grupa poklonika hevi metal muzike zaposela je plato oko spomenika Svetozaru Miletiću, sedi i leži svuda naokolo. Danas je njihov dan jer u Srbiju dolazi Slejer, istinski kultni ansambl, jedan od rodonačelnika podžanra – spid metala. Negde po podne kiša počinje opet da pada spuštajući dobro raspoloženje na minimum
U srpskom pozorištu postoje čak dva čuvena slučaja takve identifikacije lika i uloge i oba su vezana za Zorana Radmilovića; reč je o njegovim antologijskim interpretacijama Kralja Ibija i Radovana III. S tim nasleđem moraju da se suočavaju sve potonje interpretacije ovih komada, pa je to bio slučaj i sa najnovijom postavkom RadovanaIII u Ateljeu 212
"Sve te priče o nacionalnoj slobodi i suverenosti obična su obmana. Nitko više nije na ovim teritorijama ni slobodan ni suveren, a u budućnosti će to biti još i manje. Svi ti izginuli ljudi, izgubili su glavu nizašta"
"Treba biti svjestan da je nostalgija retroaktivna utopija, selektivno-kreativno sjećanje, što znači da je upotrebljiva samo kao književna materija, a ne kao historija. Nostalgija mi je zanimljva kao prinicip narativne organizacije"
Kultura kao najživahniji deo srpskog društva iznedrila je mezimče koje već korača po čitavom regionu. Do polaska u školu moglo bi da bude u elitnom evropskom odeljenju
Knjiga Branimira Džonija Štulića pod nazivom Smijurijaumjerama u izdanju nedeljnika "Vreme", posle silnih peripetija, konačno je u prodaji. Reč je o štivu u kojem su na 457 strana sabrani autobiografski zapisi jednog od najznačajnijih autora u istoriji jugoslovenske popularne muzike, te njegove pesme i prepevi. Smijurijaumjerama predstavlja pravu poslasticu, kako za ljubitelje Azre i njene muzike tako i za poštovaoce klasične književnosti i sve one koji znaju da uživaju u raskošnom i retkom Štulićevom daru i osećanju za jezik. Za one koji imaju problema sa čitanjem, tu je i tridesetak reprezentativnih fotografija autora, od kojih se neke prvi put objavljuju
Noname: Snežana, prema drami Snežana Roberta Valzera; režija Bojan Đorđev, igraju Sena Đorović, Nataša Marković, Ljubomir Bandović, Slobodan Pavelkić, Malo pozorište "Duško Radović"
